Đaci žele Harija Potera, nastavnici serviraju Ilijadu

D. Vujanić, V. Štrbac
Đaci žele Harija Potera, nastavnici serviraju Ilijadu

Moja djeca čitaju lektiru samo zato što moraju. Drugačije ne bi ni uzeli knjigu u ruke - žali se majka troje osnovaca Edvina Zlatković.

Ona kaže da je pokušavala na razne načine da djecu zainteresuje za knjigu, da zavole čitanje, ali sve je bilo bezuspješno.

To nije usamljen primjer roditelja čiji osnovci nastoje da pobjegnu od obaveza školske lektire.

- Ne volim lektiru, jer knjige koje u školi traže da čitamo vrlo često su dosadne, daleko od interesovanja mene i mojih vršnjaka. Ne znam da li su mi zamornije patriotske epske pjesme ili naših savremenika - rekao je učenik sedmog razreda Ognjen Majstorović.  

Upoznavanje djece sa klasičnim i savremenim djelima domaće i strane književnosti u osnovnoj školi jedan je od najvažnijih zadataka obrazovnog sistema. To je i prva stepenica u sticanju izvjesne načitanosti i formiranju čitalačkog ukusa. 

Knjige zastupljene u programu lektire trebalo bi da upute djecu u tajne pisane riječi, navedu ih da razmišljaju o svijetu koji ih okružuje, ali i pruže osnovu i postave kriterijume za samostalno iščitavanje drugih knjiga i autora.

Književnik Ranko Risojević, autor brojnih knjiga za djecu,  smatra da u stvaranju programa lektire ima mnogo uticaja politike, ideologije, koja je u socijalističkom periodu bila značajan faktor programa iz književnosti.

- Danas mi se čini da je naša lektira orijentisana suviše populistički. S jedne strane udvara se djeci kroz djela zabavnog karaktera (uticaj novih pjesnika), s druge je u lektiri  previše epike, od koje se ne vidi stvaralaštvo snažnih ličnosti - rekao je Risojević.

Epskoj književnosti se, prema njegovom mišljenju, poklanja prevelika pažnja.

- Ta anahronost pratiće našeg đaka do kraja njegovog školovanja i on se neće osloboditi mišljenja da je naša epska poezija iznad svega što je u tom trenutku u Evropi vrijedno. Zaboravlja se da je tu vrstu poezije Evropa napustila čak u antici i da od tada znamo ko su autori i "Ilijade", "Odiseje", "Eneide" itd. Učenik bi trebalo da shvati odakle to zaostajanje i šta je na njega uticalo - istakao je Risojević.

On je naglasio da su savremeni pjesnici često precijenjeni, naročito s pjesmama zabavnog i patriotskog karaktera; manja se pažnja poklanja jezičkom umijeću. Slično je, dodao je Risojević, i s našim klasičnim pjesnicima, od Jakšića do Dučića, gdje bi trebalo vrlo pažljivo birati pjesme koje će se dati djeci.

Nastavnica srpskog jezika u Osnovnoj školi "Dositej Obradović" u Banjoj Luci Snežana Marković kaže da se lektira prilagođava generacijama.

- Djeca su u nekim novim pričama. Imaju drugačija interesovanja nego što je to bio slučaj ranije. Ipak, postoje djela od velike vrijednosti koja treba da ostanu sastavni dio lektire za sva vremena - rekla je Markovićeva.

Učenici se sve više interesuju za knjige poput "Harija Potera" i "Gospodara prstenova".

Markovićeva kaže da bi te knjige trebalo da se nađu u školskoj biblioteci, kako bi zainteresovani učenici mogli da ih pročitaju u slobodno vrijeme, ali da one nisu primjerene za školsku lektiru.

Pitanje koje se nameće je na koji način se knjige koje su zastupljene u programu lektire biraju i da li je njihov sadržaj primjeren zrelosti učenika. 

Stručni savjetnik za srpski jezik i književnost u Republičkom pedagoškom zavodu Bosiljka Spremo istakla je da se pri izboru lektire za učenike osnovne škole poštuju kriterijumi kao što su umjetnička vrijednost teksta, primjerenost uzrastu i usklađenost djela sa očekivanim ishodima.  

Univerzalna vrijednost

- Biraju se djela koja imaju univerzalnu vrijednost, koja nose opšteljudsku poruku, a koja će omogućiti da se ostvare ciljevi obrazovanja - savladavanje tehnika čitanja; razvijanje sposobnosti za uočavanje, razumijevanje i tumačenje; upoznavanje sa književnim djelima trajne umjetničke vrijednosti, osposobljavanje za samostalnu analizu tekstova različitih žanrova; bogaćenje rječnika i izgradnja ličnog stila izražavanja; osposobljavanje za uspješnu komunikaciju, pravilno, tečno, ekonomično usmeno i pismeno izražavanje i za stvaralačku upotrebu jezika - rekla je Bosiljka Spremo.

Nastavni programi su u nadležnosti Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Nastavni plan i program za sve vrste škola donosi ministar na prijedlog Republičkog pedagoškog zavoda.

Prema riječima književnika Petra Đakovića, učenici manje čitaju lektiru zbog neuspjele reforme u obrazovanju. On kaže da se, umjesto rasterećenja učenika, povećao broj nastavnih predmeta, a u nekim i obim programskih sadržaja.

- Problemi su i jak uticaj mas-medija i informatike, osiromašenje porodice i socijalni problemi. Porodica se odriče prvo onoga bez čega se može. Na tom spisku u samom vrhu je knjiga i kultura. Treba spomenuti i sve veće troškove školovanja - rekao je Đaković.

Pisac za djecu Panto Stević kaže da lektira mora biti jednostavna, jasna, nenametljivo vaspitna, blago poučna i sa mjerom trajajuća.

- Ona mora da bude interesantna, da budi i raspaljuje maštu, izaziva radoznalost, da bude igra duha bliska svijetu prirode, svakodnevici i ljudskom srcu. Da uvažava dječiji način mišljenja i razumijevanja, da bude škola ljubavi i drugarstva - rekao je Panto Stević.

Po njemu, lektiru mora da odlikuje tematska raznovrsnost, primjerenost dječijem viđenju i poimanju svijeta, plastičnost pjesničkih slika i bogatstvo stilskog i jezičkog izraza.

Stević smatra da nije bitno da li je pisac domaći ili strani, klasik ili savremenik, već jedino da je djelo kvalitetno.

- Školski programi, pa tako i lektira, ne povode se za modom. Neka djela učenici lakše prihvataju, za neka im je potrebno više vremena. Umjetnički vrijedna djela (tekstovi) nose slojevite i svevremenske poruke i mogu se doživjeti i tumačiti na različitim uzrastima na različite načine. Da bi se nešto razumjelo, treba uložiti trud. Ni tekst o nekoj hemijskoj pojavi ili procesu ne razumije se na prvo površno čitanje - naglasila je Bosiljka Spremo.

Nastavnica srpskog jezika u banjolučkoj Osnovnoj školi "Dositej Obradović" Nada Šutilović ističe da situaciju otežava i pretjerano korišćenje kompjutera i Interneta.

Skraćeni sadržaj na Internetu

- Svima su dostupne lektire u skraćenom obliku na Internetu. Dovoljno je da učenici samo prepišu već gotove tekstove. Tužno je to što se desi da čak i ne pročitaju ono što su prepisali - naglasila je Šutilovićeva.

Nečitanje je uzelo maha naročito kod starijih generacija.

- Mlađe još i možemo usmjeriti, možemo ih uputiti u ljepote pisane riječi i navesti ih da više čitaju. Sa učenicima iz sedmih, osmih i devetih razreda već ide teže - rekla je Šutilovićeva.

Posljedica nečitanja i nezainteresovanosti za knjige je i loša kultura izražavanja.

- Čest je slučaj da učenici pročitaju lektiru, a kada je potrebno da razgovaramo o pročitanom, oni ne znaju da kažu o čemu se radi u knjizi. Nedostaje im riječi da se izraze - naglasila je Snežana Marković.

Zorica Kosić, majka učenice trećeg razreda, kaže da je nezainteresovanost za čitanje generacijski problem.

- Moja Marina se nikada ne bi sjetila sama da uzme knjigu. Čita kada je ja natjeram - rekla je Kosićeva.

Petar Đaković smatra da je neophodno više pažnje posvetiti vaspitavanju učenika za pravilan odnos prema knjizi, a školsku lektiru inovirati savremenijim književnim djelima, pri čemu treba uvažiti i mišljenja učenika.

Tako bi djeci čitanje lektire postalo zadovoljstvo, a ne teret. 

Programi

- Nastavni programi za osnovnu školu reformisani su i razlikuju se od ranijih po tome što se u njima jasno saopštava šta učenik treba da zna, šta može da uradi, koje sposobnosti treba da razvije u toku školovanja, a ne određuje se kojim nastavnim sadržajima treba da se bavi. Program sadrži popis književnih tekstova (djela), a nastavnik bira, može i zajedno sa učenicima, djela (tekstove) koje će čitati, imajući na umu stanje biblioteke i ishode učenja koje treba da dostigne - kazala je Bosiljka Spremo.

Istraživanje

Jedno istraživanje obavljeno u nekoliko odjeljenja osnovnih i srednjih škola u Republici Srbiji (uzorak 208 učenika) dalo je zabrinjavajuće podatke. Prema njemu, na pitanje da li vole da čitaju lektiru, čak 64 odsto učenika odgovorilo je da ne voli; sva djela lektire pročita približno 15 odsto učenika, a nešto manje od trećine anketiranih pročita 38 odsto; samo 8,17 odsto učenika u potpunosti je zadovoljno programom lektire, djelimično oko 65 odsto, a nezadovoljnih je 25,96 odsto. Interesantan je i odgovor o uticaju na učenike kada je izbor knjiga za čitanje u pitanju: preporuka nastavnika oko 16 odsto, preporuka školskih drugova 43 odsto, a ostalo (mediji, književna kritika i slično) oko 40 odsto anketiranih - rekao Petar Đaković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana