Dinastije bez prestola

Ali, vladarske dinastije s Balkana već odavno su to samo na papiru. U njihovim nekadašnjim kraljevstvima monarhije su ukinute. Danas članovi kraljevskih kuća iz Srbije, Crne Gore, Rumunije, Bugarske, Grčke i Albanije vode uglavnom skromni život u domovinama svojih predaka plave krvi.

Javnost se većinom za njih pretjerano ne zanima, a neki su čak i omraženi. Recimo, bivši grčki kralj Konstantin Drugi ni danas ne uživa posebno veliki ugled kod 70 odsto svojih nekadašnjih podanika i to zbog podrške pučistima 1967. godine.

Uprkos tome, grčki mediji su ponosno izvještavali o vjenčanju Konstantinovog sina Nikolaosa u avgustu prošle godine. Tom su se prilikom na grčkom ostrvcetu Speces okupili najviši predstavnici evropskih kraljevskih kuća, s kojima je grčki kralj većinom u rodu.

Grčka vladarska porodica dugo nije smjela da se vrati u zemlju, a njeni članovi danas posjeduju danska državljanstva i uglavnom žive u Velikoj Britaniji, SAD i Danskoj.

Bugarski kralj Simeun Drugi iz njemačke plemićke loze Zahsen-Koburg und Gota okrunjen je 1943. godine još kao šestogodišnji dječak. Tri godine kasnije komunisti su ga zbacili s trona i oduzeli mu čitavu imovinu.

Tek poslije pola vijeka Simeunu Drugom je dopušten povratak u otadžbinu, ali pod građanskim imenom "Sahskoburggotski", s čijim izgovaranjem imaju problema i sami Bugari.

On je uspio da ostvari ono o čemu sanjaju skoro sve njegove kolege bez prestola: 2001. demokratski je izabran za bugarskog premijera. Na toj dužnosti ostao je do 2005. godine, ali ni to mu nije pomoglo da vrati konfiskovanu imovinu, pa se tim slučajem danas bavi Evropski sud za ljudska prava.

Nešto je lošije prošao srpski "kralj" Aleksandar Drugi, koji je 1945. rođen u izbjeglištvu u Londonu. Budući da tada u Jugoslaviji još uvijek nije službeno bila ukinuta monarhija, njegov otac Petar Drugi smatran je kraljem.

Tadašnji britanski premijer Vinston Čerčil proglasio je hotelski apartman u kojem je Aleksandar rođen privremenom jugoslovenskom teritorijom, tako da je sin kralja Petra mogao da dobije titulu princa. On od 2001. živi u Beogradu u Belom dvoru, koji predstavlja atrakciju za strane turiste.

I mada se on i njegova porodica humanitarno angažuju i mada ga se službeno oslovljava kao "kraljevsko veličanstvo" ili "prestolonasljednik", u narodu uglavnom nailazi na podsmijeh. Jer, Aleksandar još uvijek ne govori tečno srpski kao jezik "svog naroda". Političari se puno ne zanimaju za njega, ali zato uživa veliku podršku pravoslavne crkve, koja je tradicionalno bila povezana s kraljevskom kućom.

Ali, njegov crnogorski kolega bori se s još većim problemima. Monarhisti i tradicionalisti ga i danas zovu "Kralj Nikola Drugi Petrović-Njegoš", ali ovaj potomak crnogorske kraljevske porodice danas je državljanin Francuske i po zanimanju je arhitekta.

Njegova porodica poslije Prvog svjetskog rata morala je da napusti zemlju, ali ne zbog građanskih reformi, nego zato što je njihov srpski rođak jednostavno pripojio Crnu Goru novoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Članovi crnogorske vladarske porodice otišli su u izbjeglištvo skoro bez ičega, a za život su u inostranstvu najprije uglavnom zarađivali - prevođenjem, budući da su govorili više stranih jezika.

Danas 66-godišnji Nikola već godinama pokušava da vrati oduzetu imovinu, a obratio se i evropskim sudovima.

U Albaniji je stvar daleko jednostavnija. Tamo je 1997. godine monarhija definitivno ukinuta. Prestolonasljednik Leka Prvi (71), koji se obogatio u Južnoafričkoj Republici, tokom devedesetih uzaludno je pokušavao da ostvari politički uticaj u zemlji svojih predaka.

Uveseljavanje

Rumunska kraljevska kuća već odavno ne uživa posebno veliki ugled. Kralj Mihael Prvi (81) se ne pojavljuje u javnosti, ali zato to vrlo rado čini njegov zet Radu Duda, glumac građanskog porijekla. On često uveseljava medije novim detaljima iz života svoje "kraljevske porodice".

priredio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.