Da li duh politike zapadnih sankcija rađa neki novi svjetski poredak: Damoklov mač visi nad Zapadom

Ekonomski analitičari smatraju kako se ovaj mač sve više nadvija nad zapadnim korporativnim sistemom, te da će iz duha politike zapadnih sankcija roditi neki novi svjetski poredak, a u kojem je već postavljena ogromna gvozdena zavjesa između istoka i zapada.

Prema riječima ekonomskog analitičara Branka Dragaša, na sceni je jedno nevjerovatno inkvizitorsko proganjanje Rusa od strane duboke države sa Zapada. U svemu tome, kako kaže, Evropa će najgore da prođe, jer se iznad nje već odavno nadvila velika finansijska i ekonomska oluja.

- Standard građana će žestoko da padne i bude ugrožen. Sve bi to moglo dovesti do toga da se ova veštačka evropska tvorevina raspadne, da evro propadne, a što bi opet dovelo do stvaranja neke federalne Evrope. Čitav taj proces krenuo je nakon prekomjernog štampanja novca u vrijeme pandemije, a sada i nakon uvođenja sankcija Rusiji. Vidimo da je i Amerika u totalnom rasulu. Njihov zvanični dug je 30.000 milijardi dolara, ali ja mislim da je on čak deset puta veći. Realna inflacija je oko 15 odsto. Benzin je poskupio za 50 odsto, a nekretnine za 20. Amerika je imperija koja se raspada po svim šavovima, a što bi moglo dovesti i do građanskog rata unutar ove velike države - smatra Dragaš. 

Kako kaže, s druge strane, primjetno je da se Rusija, Kina, Brazil i Indija sve više okreću jedna drugoj, a što je ubrzalo dosadašnje kolonijalno ponašanje Zapada.

- Ruši se celi svet i zapadna civilizacija polako dolazi do kraja. Rađa se neki novi svet. Pandemija je ogolila ovaj sistem, a ove sankcije Rusiji samo će da ubrzaju negativna dešavanja, a koja će u konačnici da dovedu do kraha ekonomije mnogih zemalja. Ljudi će morati da promene svoje dosadašnje potrošačke navike - poručio je Dragaš.

Veliki haos

I ekonomista Nebojša Katić smatra kako je globalni ekonomski sistem, pogotovo njegov zapadni dio, već dugo u haosu, odnosno u ćorsokaku iz kojeg će teško izaći.

- Stvarni troškovi života najvećeg dela populacije znatno prevazilaze statističke stope inflacije, a cene esencijalnih proizvoda i usluga rastu mnogo brže, nego plate. U Britaniji, na primer, veoma mnogo građana izjavljuje da je prisiljen da bira hoće li jesti ili će se grejati. Ako države odluče da ozbiljnije smanje inflaciju, ako prestanu da štampaju novac i ako podignu kamatne stope, moglo bi doći do sloma globalnog finansijskog sistema i do recesije dublje od one koju smo videli 2009. ili 2020. godine. Ako se inflaciji pusti na volju, ona bi se, kroz spiralu rasta cijena i rasta plata, mogla oteti kontroli. Kakve sve ovo veze ima s ukrajinskom krizom? Odgovor leži u istoriji - kaže Katić.

Ona, između ostalog, uči da je rat sjajan način da se izađe iz ekonomskog ćorsokaka. I tu je, kako je istakao “ljepota” ukrajinske krize, što ona pogađa nekoliko ciljeva istovremeno - skriva ekonomski ćorsokak, ali i širi i održava stanje straha i otvara put realizaciji geostrateških i energetskih ciljeva Zapada.

- U svetlu ukrajinske krize građani Evrope će razumeti da njihovi trivijalni, egzistencijalni problemi i njihovi mali, nebitni životi nisu ništa spram opasnosti po globalni poredak i demokratiju. Sa strahom i siromaštvom se zato mora živeti, a za to su krivi agresivni Rusi. Potencijalni rat je još opasniji od “kovida” i tu nema spasonosne vakcine. Srećom postoji doktor za ovu vrstu kriza i zove se NATO. Posle “nove normalnosti” koju je kreirala pandemija, “doktor” sada najavljuje još noviju normalnost. Ta nova NATO normalnost podrazumeva miroljubivo jačanje vojnih potencijala u istočnoj i jugoistočnoj Evropi kako bi alijansa bila spremna za novi rat. Odbrambeni, kao i uvek. Svet je u rukama psihopata, pa su otuda svi scenariji mogući, čak i oni najmračniji koji izmiču normalnom ljudskom umu - naveo je ovaj ekonomista, dodajući kako politika Evropske unije već decenijama vodi u korist sopstvene štete.

Bijeg kapitala

Sankcije Rusiji su zavile berze u crveno. Evro je u padu. Nafta i gas su na istorijskim maksimumima, baš kao i pšenica. Ukoliko se Zapad odluči na sljedeći korak, da nacionalizuje rusku imovinu širom svijeta, to bi, prema mišljenju ekonomskog analitičara Branka Milanovića, moglo samo dodatno zakomplikovati ionako tešku situaciju.

- Nedavna zapljena imovine avganistanske vlade od strane SAD, a čija je polovina vrednosti namenjena za obeštećenje porodicama žrtava napada 11. septembra, ukazuje da bi isti scenario mogao biti primenjen i na Rusiju. Na udaru bi se mogla naći imovina ruskih oligarha. Ovi potezi svakoj kompaniji koja potiče iz zemlje koja bi se u nekom trenutku mogla naći na nišanu Vašingtona signaliziraju da bi trebalo dvaput da razmisli o držanju svoje imovine u SAD. Ovo se posebno odnosi na Kinu. Uz razumnu prognozu da će se kinesko-američki odnosi i dalje razvijati samo nagore, imovina kineskih državnih kompanija, kao i pojedinaca “bliskih” Komunističkoj partiji Kine, mogli bi se takođe naći na udaru američke administracije. A ne bi trebalo zaboraviti da Kina drži više od 1.000 milijardi dolara američkih državnih obveznica. One bi mogle da postanu samo ogromna količina bezvrednog papira - kaže Milanović.

Ista sudbina bi mogla da zadesi, recimo kompanije u Nigeriji, s obzirom na problematičan odnos između demokratije i vojske u njoj, ili Etiopiju, kojoj su sankcije već uvedene zbog građanskog rata sa trupama u oblasti Tigraj. Lista mogućih razloga za zamrzavanje imovine je beskonačna: građanski ratovi, trgovina drogom, slabi bankarski propisi, različiti politički sistemi, kršenje ljudskih prava, navodni genocid.

Ako dovoljan broj kapitalista, kaže Milanović, dođe do istog zaključka o nedovoljnoj sigurnosti svog bogatstva, oni će pokušati da ga “parkiraju” na mjestima gdje je manje vjerovatno da će zavisiti od političkih odluka.

To može da znači Singapur, Bombaj ili druga mjesta u Aziji. Mogla bi da se zamisli dilema bogatih hongkonških biznismena, čiju bi imovinu mogle da oduzmu kineske vlasti.

- Dramatična politizacija finansijske prinude neizbežno će doneti promene u kretanju kapitala. Dok su u prošlosti oligarsi bežali u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, naizgled ispravno verujući da će, bez obzira na to kako je njihovo bogatstvo stečeno, ono biti dobrodošlo na zapadu, oni sada mogu da pobegnu negdje drugde, nesvesno čineći finansijski svet multipolarnijim. U tom kontekstu zanimljiva je izjava bivšeg italijanskog premijera Romana Prodija koji je ukazao i na “drugu stranu medalje” uvođenja oštrih protivruskih sankcija rečima: “Njihov uticaj biće potpuno asimetričan. Skupo će koštati Evropu, posebno Italiju i Nemačku. Koštaće puno manje SAD, koje toliko insistiraju na njima ali nemaju iste trgovinske odnose s Rusijom kao mi” - naglasio je Milanović. 

Talac krize

Zapravo, ove posljednje Milanovićeve riječi predstavljaju i srž problema. Potpuno je jasno kako će EU biti ona koja će “svjesno” podnijeti najveći teret “spasavanja” Ukrajine posredstvom protivruskih sankcija.

Još 2013, godinu dana prije revolucije u Kijevu, Evropska unija je sa Rusijom ostvarivala oko 28 odsto svoje ukupne robne razmjene, dok je istodobno za SAD taj segment iznosio svega oko pet odsto. Zato je i nakon ruske aneksije Krima novi uvedeni oštri paket Zapada protiv Rusije snažno udario, osim na rusku, i na evropsku ekonomiju, a njegove se posljedice i te kako snažno osjete još i danas.

Iako će i ove nove “sankcije iz pakla”, kako su ih nedavno prozvali brojni zapadni političari, nedvojbeno biti težak udarac za rusku privredu, prije svega finansijski sektor, ne treba uopšte sumnjati koliki će udar one izvršiti i na samu Evropu. Posebno ako se uistinu krene u proces odbacivanja ruskih energenata i njihove kompenzacije s drugim - u startu skupljim izvorima.

Evropska unija je u ime “demokratije” i sličnih ideala, prema mišljenju mnogih analitičara, postala najveći talac ukrajinske krize i na sebe je preuzela njen najveći finansijski teret, koji će, u to ne bi trebalo sumnjati, najviše osjetiti njeni građani.

Brisel sada slavi novouspostavljeno evropsko jedinstvo na zajedničkoj protivruskoj platformi. Međutim, stari problemi i dubioze koji već dugo opterećuju Brisel time sigurno neće iščeznuti. Oni su samo privremeno potisnuti i odgođeni za neka buduća i bliska vremena.

Računica i posljedice zbrajaće se kasnije - kada se zacrtani ciljevi ostvare. Ali što će biti ako se ne ostvare, za sada se niko ne usudi glasno razmišljati jer ipak prevladava vrijeme “emocija”.

S druge strane, i Rusija najavljuje žestoke protivmjere nakon gore navedenih izjava o pripremi nove energetske strategije EU, odnosno izbacivanja ruskog plina odnosno energenata “iz igre”. Proteklih dana su iz Moskve stizala ozbiljna upozorenja upravo u tom smislu. Nemali broj ruskih analitičara smatra kako Moskva još ni­ izdaleka nije upotrijebila svoj arsenal protivodgovora na zapadne sankcije.

Šta ako Rusija npr. nacionalizuje imovinu energetskog koncerna “Britiš Petroleum” koji u Rusiji posjeduje unosna naftna i plinska polja. Ovo su samo neki od primjera toga kako ova dugoročna sankcijska borba, koja je do sada ipak bila pod svojevrsnim nadzorom, može vrlo lako izmaći kontroli i rezultovati razornim posljedicama.

Potpuno bi naivno bilo vjerovati da Moskva nije ukalkulisala mogućnost uvođenja “sankcija iz pakla” protiv Rusije i da nije procijenila sve posljedice i rizike prije upuštanja u svoju “ukrajinsku vojnu avanturu”. Sve ovo jasno ukazuje na moguće brzo poniranje u sferu krajnje opasne konfrontacije Zapada i Rusije koja lako može izmaći kontroli, ali i biti uvod u neki novi svjetski poredak.

I na kraju, da li i koliko Rusija može da izdrži ove sankcije? Ova zemlja izvozi oko pet miliona barela sirove nafte dnevno, plus 2,5 miliona barela dnevno rafinisanih naftnih proizvoda, što znači da na nju otpada oko 10 odsto svjetske trgovine naftom. Kako je cijena nafte dostigla maksimum, to znači da Rusija ima dnevno više od milijardu “petrodolara”. Povrh toga, izvozi 650 miliona kubnih metara prirodnog gasa. Važno je i to što se više ne može govoriti o ruskim prihodima od fosilnih goriva samo kao o “petrodolarima”, jer je Putin naporno radio na tome da “dedolarizuje” privredu. Sada već daleke 2013. godine Rusija je primala dolare za 95 odsto svog izvoza u Brazil, Indiju, Južnu Afriku i Kinu. Danas, nakon decenije “dedolarizacije”, samo 10 odsto njene trgovine otpada na “zelembaće”.

Putin je 2015. kreirao i novi sistem za proces plaćanja, platformu Mir, kao zamjenu za Društvo za svjetsku međubankarsku finansijsku telekomunikaciju, o kome se toliko govori ovih dana. Rusija je sve više zamjenjivala dolare zlatom. Od rekordno niskih zaliha 1995. godine kada su iznosile samo dvije milijarde dolara, Rusija je nagomilala do danas zlato u vrijednosti skoro 130 milijardi, što čini 20 odsto njenih ukupnih rezervi.

Rusofobija

Ruska vojna akcija u Ukrajini na površinu je izbacila i neviđeni nivo rusofobije, a koja je počela da dobija i klinički oblik. U Poljskoj je zabranjeno prikazivanje djela velikih ruskih kompozitora, posebno Petra Čajkovskog i Dmitrija Šostakoviča, kao i predstava po djelima Antona Čehova. U Italiji su otkazala predavanja o djelu Fjodora Dostojevskog. Ruski sportisti, pa i paraolimpijci, izbačeni su iz svih takmičenja. 

Licemjerje

Više od milion Ukrajinaca izbjeglo je do sada iz svoje zemlje, a iz Evrope se sve češće može čuti kako se ne radi o “običnim” izbjeglicama, već o Evropljanima. Po hitnom postupku se planira donijeti zakon koji bi im omogućio što lakšu integraciju, ali i zapošljavanje. Mnogima je to zasmetalo, pa i hrvatskom istoričaru Goranu Šariću, koji je istakao kako se radi o evropskom licemjerju.

- Pojedine evropske zemlje ukrajinsku krizu su očigledno iskoristile kako bi riješile nedostatak radne snage u svojim zemljama - istakao je Šarić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.