Da li će Iran odgovoriti Izraelu i na koji način

Iran već danima najavljuje odgovor zbog, kako ju je nazvao - otvorene izraelske vojne provokacije, ali pitanje je kakav će oblik poprimiti? Da li će to, kao i prethodni put biti odmjeren i sračunat odgovor da se izbjegne regionalni rat ili bi mogla biti otvorena neka nova Pandorina kutija?! U slučaju da razuma ne bude, ovo ne bi bio rat Teherana i Tel Aviva, već Irana i vojnih grupa iz Sirije, Libana i Jemena, protiv Izraela, Amerike, ali i Velike Britanije. 

UMJERENI ODGOVOR

Prvi scenario, vjerovatno i najmanje opasniji, jeste da Iran ponovo primijeni taktiku jednog masovnog napada raketama i dronovima. Mete bi, kako navode pojedini mediji, bile zgrade izraelske vlade u Jerusalimu i Tel Avivu, uključujući kancelariju izraelskog premijera Benjamina Netanijahua i zgradu Kneseta - parlamenta. Osim toga udari bi mogli da budu izvedeni i na naftna i gasna polja na Mediteranu, elektrane, vazduhoplovne baze, aerodroma i luke.

Iran je nešto slično pokušao uraditi već prije par mjeseci lansirajući više od 300 raketa na Izrael, uključujući oko 170 jurišnih dronova i oko 120 balističkih projektila. Na kraju su samo četiri balističke rakete probile izraelski PVO sistem. Većina dronova nije ni stigla do Izraela, jer su ih oborili avioni izraelskih, američkih, britanskih i jordanskih vazdušnih snaga. Odluka Jordana da obara dronove nad svojom teritorijom bila je ključna. Jedina nejasnoća u ovom slučaju - da li Teheran u ovom slučaju planira upotrijebiti i hipersonične rakete “fatah-1”. 

BLISKI SUSRET

Drugi, daleko pogubniji scenario bio bi da Iran zajedno sa Hezbolahom pokrene masivan raketni napad. Hezboloh bi djelovao iz Libana koji graniči sa Izraelom, što ovim militantima proiranske grupe otvara niz mogućnosti za djelovanje. Prema različitim procjenama, oni imaju oko 200.000 različitih tipova projektila, uključujući i one visoke preciznosti. 

Ovaj napad bi bio još žešći, ukoliko bi se u ovu akciju uključile i vojne snage iz Sirije, Iraka i Jemena, a koje Teheran podržava. U tom slučaju nisu isključene ni određene kopnene operacije, pogotovo ukoliko bi Iran odlučio da prebaci svoju vojsku na granicu sa Izraelom preko Iraka i Sirije. 

Ovdje treba pomenuti i da pored toga što je jedini državni saveznik Irana na Bliskom istoku Sirija – malo je vjerovatno da će vlada predsjednika Bašara al-Asada otvoreno pomoći Teheranu, jer još pokušava da uspostavi kontrolu nad cijelom zemljom nakon izbijanja građanskog rata 2011. 

ADUTI U RUKAVU

Najjača karta koju Iran ima u svojim rukama je libanski Hezbolah. Analitičari procjenjuju da oni imaju oko 50.000 boraca, dok u Jemenu Teheran može da računa na 10-30.000 Huta. Ipak malo je vjerovatno da dođe do kopnenog obračuna, jer neki novi iznenadni napad jednostavno nije realan. Daleko realnije je da dođe do eskalacije neprijateljstava na moru, što bi na sebe preuzeli jemenski Huti, koji i danas, s vremena na vrijeme, napadaju vojne i komercijalne brodove u Crvenom moru. Na slične poteze se može odlučiti i Hezbolah na Mediteranu, jer raspolaže određenom količinom protivbrodskih raketa. 

Sve ovo vjerovatno ne bi ostalo bez adekvatnog odgovara iz Tel Aviva. Eventualni izraelski vazdušni napad na iranski nuklearni program bio bi najekstremniji. Ali jedan takav razvoj događaja ne bi odgovarao SAD, koja je otvoreno stala na stranu Izraela šaljući u taj region veliki vojne, a prije svega pomorske snage. Sveopšti rat na Bliskom istoku ne bi za njih bio isplativ, jer bi vinuo u stratosferu cijenu sirove nafte. 

NEMA POBJEDNIKA

I u prvo i drugom slučaju Izrael ima izrazitu nadmoć u vazduhu. Njihova flota lovaca F-35 i sofisticirani sistemi protivraketne odbrane kao što su “Gvozdena kupola” i “Davidova praćka” Izraelu daju značajnu prednost, posebno u vazdušnim borbama i protivraketnoj odbrani. Vojni potencijal Izraela i njegovih saveznika, prije svega SAD, neuporedivo je veći od Irana i proiranskih grupa u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu. Ali, direktno poređenje kvantiteta i kvaliteta vojnika i vojne opreme u ovom slučaju nema mnogo smisla. 

Vjeruje se da iranska vojska, iako je tehnološki zaostala, ima značajne rezerve balističkih i krstarećih projektila, kao i jeftinih dronova. Njihov odbrambeni arsenal uključuje protivvazdušne raketne sisteme, uključujući ruski S-300 i “Arman” domaće proizvodnje. Oni nisu toliko testirani kao izraelski odbrambeni sistemi, što sugeriše da Iran preferira takozvano asimetrično ratovanje, u kojem može da upotrijebi više sile nego u direktnom sukobu.

Šta će se na kraju iz ovog iznjedriti? Iran će sigurno odgovoriti zbog ubistva Ismaila Hanijeha u Teheranu. Ne žele u očima Izraela, ali i ostatka islamskog svijeta, ispasti slabići. Kako će taj odgovor i izgledati, to je pitanje od milion dolara. Da li će sve ostati na nivou razmjene udaraca iz daljine ili će doći do toga da prostori Bliskog istoka eruptiraju poput vulkana? Vlada neko mišljenje da niko ne želi veliki rat, ali ironično, isto se govorilo i pred Prvi svjetski, koji je kasnije iza sebe ostavio na milione mrtvih ljudi i pustoš. 

Vojna moć

Prema Globalnom indeksu vatrene moći izraelska i iranska vojska nisu previše udaljene u pogledu ukupne vojne moći. Iran je rangiran na 14. na globalnoj rang-listi, a slijedi ga Izrael na 17. mjestu. Indeks je uključio direktno poređenje dvije oružane snage. Prema ovome Iran je kadrovski superiorniji od Izraela. Isto važi i za broj tenkova i naoružanih vozila. Međutim, s obzirom na geografsku situaciju, to nisu najrelevantniji faktori u slučaju oružanog sukoba između Izraela i Irana. Države su razdvojene susjednim zemljama kao što su Irak i Jordan, a udaljenost između Jerusalima i Teherana je oko 1.850 kilometara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.