Čuvanje Hristovog groba tradicija stara 500 godina
Jedan od najneobičnijih i najzanimljivijih običaja koji su vezani za Vaskrs jeste običaj čuvanja Hristovog groba. Taj običaj, star čak 500 godina, zabilježen je samo u Jerusalimu i Vrličkoj krajini (okrug manastira Dragović) u Dalmaciji.
Jedinstveni običaj vrlički Srbi, koji su pod naletom "Oluje" 1995. godine morali da napuste svoja ognjišta u Dalmaciji, prenijeli su u Beograd. Tradicija, koja je njegovana čak i u vrijeme Drugog svjetskog rata, prekinuta je 1995. godine, ali je obnovljena u beogradskom naselju Batajnica na desetogodišnjicu "Oluje". I ovog Velikog petka i Vaskrsa raseljeni Srbi pokazaće da čuvaju običaj iz Dalmacije.
- Čak ni istorijski progoni i prave kataklizme kakav je bio Drugi svetski rat, nisu uspeli da prekinu tu tradiciju. Na našu veliku žalost, vreme je donelo i to da se posle progona srpskog naroda sa svog izvorišta, posle pet stotina godina običaj prekine, leta Gospodnjeg 1995. godina - kaže Slobodanka Rosić iz Društva čuvara Hristovog groba.
Dodaje da su zavjetom predaka i odgovornosti za potomstvom, svojom čvrstom vjerom, čuvari Hristovog groba zanovili običaj u Batajnici u hramu Presvete Bogorodice, nakon što je Društvo čuvara Hristovog groba zakonski formirano 23. juna 2006. godine u Batajnici kao neprofitna organizacija.
Predsjednik Upravnog odbora Društva Milan Cvitkovac kaže da Društvo danas broji oko 280 članova.
- Oko 80 odsto članova su mladi i obrazovani ljudi koji žele da očuvaju ovu tradiciju - kaže Cvitkovac.
Čuvanje groba
Čuvari će se tako i ove godine okupiti na Veliki petak i izabrati harambašu, najboljeg i karakternog junaka kao vođu garde. Tu titulu već 39 godina nosi Dragan Pavlović, predsjednik Društva čuvara Hristovog groba.
- Grob će čuvati 35 čuvara - kaže Cvitkovac.
U 16 časova čuvari će ući u crkvu i od momenta unošenja plaštanice počinje čuvanje groba, na smjenu i tako sve do Vaskrsa. Biće obučeni u tradicionalnu nošnju vrličkog kraja, sa kuburom i jataganom za pojasom i drvenom replikom puške u rukama. Simbolično će zauzeti stražarska mjesta u hramu Presvete Bogorodice u Batajnici. Dvojica čuvara zauzeće mjesto sjeverno i južno od Hristovog groba.
Smjene straže su česte, čuvari defiluju kroz crkvu nenametljivo, u čvrstoj pobožnosti, zauzimaju svoja mjesta i netremice gledaju u svetu plaštanicu. Njihovo kretanje nije vezano za kretanje sveštenika. Promjena straže se dešava tako što harambaša u naos uvede novu dvojicu odmornih čuvara. Oni zauzmu mjesto do stražećih kod groba, harambaša udari puškom o pod crkve, stari čuvari se izmaknu, a novopridošli zauzmu njihova mjesta. Promjene se dešavaju dokle god traje bogosluženje.
Na Veliku subotu čuvari odlaze na ispovijedanje, pričešćuju se, a u 13 časova je služenje bakalara, što je tradicija dalmatinskih Srba. Zatim slijedi odlazak u hram Svetog Save na Vračaru na ponoćnu liturgiju.
Na Vaskrs, po završetku jutarnje liturgije, počinju pjesma ojkača, gluvo kolo i slavljenje Vaskrsenja.
- Ove godine ćemo imati posebnu proslavu na kojoj ćemo predstaviti naše običaje, nošnje i drugo - kaže Cvitkovac.
Porijeklo običaja
Čuvari su do "Oluje" dolazili u pravoslavnu crkvu Svetog Nikole u Vrlici obučeni u raskošnu mušku nošnju Cetinske krajine.
Najčešće su iznošena mišljenja da je običaj star koliko i pravoslavni hram u Vrlici, ali tačno porijeklo tradicije čuvara Hristovog groba nije poznato. Pretpostavlja se da ga je u Dalmaciju donio neki sveštenik koji je bio na hodočašću u Jerusalimu, ali postoji i vjerovanje da je straža uvedena u crkvu da bi, tokom vaskršnje službe, čuvari čuvali narod od turskih napada.
Kada su pravoslavci u Dalmaciji prihvatili unijatsku vjeru, sačuvali su običaj i u katoličanstvu i tako je postao dio tradicije i hrvatskog naroda.
Zanimljivo je da čuvar Hristovog groba može da bude samo onaj ko potiče iz srpskih sela Cetinske krajine. I danas se za čuvare kaže: "Tačno se zna ko to more biti, samo onaj ko je iz naših krajeva". A to su oni porijeklom iz Cetine, Vrlike, Otišića i zaselaka pomenutih sela.
Posjeta Vrlici
U dogovoru i sa blagoslovom vladike dalmatinskog Fotija - 29. maja ove godine dalmatinski Srbi pojaviće se u svom izvorištu, u narodnoj nošnji čuvara i s pesmom ojkačom.
- Pojavljivanjem naroda u svom izvorištu kroz kulturnu tradiciju nošnje i pesme želimo da pošaljemo poruku da su nam koreni duboki, utemeljeni, da se nismo odrekli svojih svetinja i zemlje - naglasila je Rosićeva.
Nošnja
Nošnja čuvara je tipično dinarskog karaktera. Slojevita je i bogato ukrašena. Čine je ravna kapa sa dominantnim metalnim dijelovima, odnosno oklopima, koji simbolišu hrabrost i snagu, gaće (pantalone), krožet (prsluk-jelek), čerma (borbeni prsluk sa tokama), pašnjača (borbeni pojas od kože), pas (ukrasni vuneni kaiš) i trlagan (suknena jakna-koporan). Čuvar na nogama ima opanke, čarape, suknene štitnike i potkoljenjače (kožni kaiševi ispod koljena).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
