Ćuprija će bljesnuti novim sjajem
Za neku građevinu, koju ni oštrica mača vremena ni ljudska nepromišljenost i zloba silinom ne mogu uništiti, u višegradskom kraju odvajkada se govorilo – stoji kao na Drini ćuprija.
Ova narodna izreka, koja na simboličan način govori o neuništivosti velikih građevina slavnih neimara, koje nemaju drugi smisao nego da služe čovjeku i čovječanstvu, bila je jedan od motiva i nobelovcu Ivi Andriću za njegov roman, hroniku "Na Drini ćuprija".
Most "kome na svijetu ravna nema" kao da je bio osuđen da, od svog rođenja na obalama plahovite Drine, bude načinjan, krnjen i grđen, ali i da kao neuništiva tvorevina od kamena stalno bude iznova obnavljan i stavljan u službu ljudi i ljepote.
I prije, a posebno poslije uvrštavanja ćuprije na Drini na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika svjetske kulture prije tri godine, pokrenuta je sveobuhvatna akcija da se most Mehmed-paše Sokolovića na Drini, građen od 1571. do 1577. godine, opravi i zaštiti od daljeg propadanja.
- Ovih dana stigao je i potpuni projekat opravke starog mosta, koji je uradila projektantska firma "Aloja" iz Turske. Po ovom projektu, stručnjaci za mostove i novi neimari će čim počne građevinska sezona početi radove na "liječenju" oboljelih stubova i lukova mosta, njegovog kolovoza, ograde i natpisa sa "tarihom" i onog isturenog dijela objekta nad Drinom u narodu zvanog kao sofa, kaže načelnik opštine Višegrad Tomislav Popović.
Po nalogu stručnjaka "Tike", opštinski urbanisti tragaju za kvalitetnom sedrom u majdanima u Višegradskoj banji, gdje je i vađen ovaj građevinski materijal za gradnju mosta, kao i njenim nalazištima u Međeđi, Razdolinama i Tasićima kako bi sve bilo spremno za početak glavnih radova. Uporedo s ovim ispituju se i majdani kamena za popravku mosta.
Za ovaj posao vijekova trebalo je i treba još mnogo toga pripremiti i uraditi.
Tako su stručnjaci Građevinskog fakulteta iz Mostara specijalnim bušilicama prije dvije godine bušili oštećene stubove mosta i uzimali uzorke sedre, kamena i drveta. Oni su uspjeli da na svijetlo dana iznesu i dijelove hrastovog drveta iz specijalnog "roštilja" na kojem su majstori čuvenog turskog neimara Kodže Mimara Sinana postavili sve stubove ćuprije.
Znatiželjni građani Višegrada i predstavnici "sedme sile" imali su tada priliku da vide dijelove drveta stare 473 godine. Nauka objašnjava da hrastovo drvo ne truli ako je stalno pod vodom, a to su veoma dobro znali stari graditelji mostova.
Načete temelje višegradske ljepotice i simbola ovog grada ispitivali su i ronioci iz Banje Luke, a svi rezultati mnogobrojnih ispitivanja pomogli su projektantima buduće opravke mosta.
Brojni su u četiri stotine i više godina nasrtaji na ovaj most na plahovitoj Drini.
Prema podacima Godišnjaka Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz 1953. godine po nazivom "Obnova Sokolovićeva mosta u Višegradu", autora Džemala Čelića, dijelovi starog mosta su više puta rušeni i obnavljani.
Poslije opravki 1664. i 1875. godine, u vrijeme Prvog srpskog ustanka na sredini ćuprije je bila izgrađena drvena kula sa kapijom, koja je oštetila sofu, i koja je 1866. konačno uklonjena.
Samo tri decenije kasnije, slavna građevina Mehmed-paše Sokolovića, turskog vezira koji je kao dijete u "danku u krvi" iz sela Sokolovića kod Rudog odveden u Carigrad i poturčen, 1896. godine ćuprija je položila najveći ispit u svojoj istoriji.
Naime, 10. i 11. novembra 1896. godine nabujali Lim zbrisao je sa zemlje varošicu Rudo, a udružen sa Drinom nasrnuo na most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu.
Nabujala Drina je tada prekrila cijelu konstrukciju mosta, a zapanjeni Višegrađani su mogli od njega da vide samo kapiju sa natpisom, koja se kao barjak vijorila nad mutnom maticom.
Voda je tog dana bila 1,60 metara iznad ograde ćuprije, ali je kamena ljepotica izdržala njen nalet i ostala skoro neoštećena, a kad je ogrijalo prvo sunce, zablistala je u prvobitnom sjaju.
Igrom slučaja u Višegradu se te novembarske noći nalazio i fotoreporter sarajevskog lista "Nada" koji je sutradan napravio četiri antologijske fotografije. To su "Ćuprija za vrijeme poplave", "Dan poslije povodnja", "Donja mahala pod vodom" i "Poplavljena žandarmerijska kasarna".
Za vrijeme Prvog svjetskog rata srušeni su treći i četvrti stub, računato od lijeve obale, na tom dijelu je postavljena gvozdena konstrukcija koja je uklonjena, poslije opsežne opravke, tek 1940. godine.
Ni Drugi svjetski rat nije poštedio višegradsku ljepoticu, kada su porušeni treći, četvrti, peti i šesti stub sa pet lukova. Obnova mosta trajala je od 1949. do 1952. godine.
Ćuprija je odoljela i posljednjem iskušenju, kada je 12. aprila 1992. godine nasilno puštana voda iz HE "Višegrad" i kada je nedostajao samo metar da se začepe okna na ovoj građevini. Ćuprija je i tada odoljela.
Projektom opravke ćuprija će bljesnuti novim sjajem. Osvijetliće se lukovi i cijeli most. Urediće se prostor oko ove veličanstvene građevine. Da se dive njenoj ljepoti u Višegrad će pohrliti rijeke turista. A Višegrađani će se prisjetiti riječi nobelovca i njihovog sugrađanina, pisca Ive Andrića, koji je u romanu "Na Drini ćuprija" zapisao:
"Tu je u njih /kasablije/ ulazila nesvesna filozofija kasabe – da je život neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija" / Ivo Andrić/.
Neimari
Višegrađani s nestrpljenjem očekuju dolazak prvih neimara koji će "vidati rane" ljepotici kojoj premca nema. Poznati višegradski hroničar Ljubomir Mutapčić kaže da je napisao na stotine tekstova, moleći u njima sve one koji mogu pomoći da se opravi oronula ćuprija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
