Crveni tepih za jednokratnu upotrebu

Neki od njih, poput "Teatar festa Petar Kočić" u Banjoj Luci opravdali su svoje postojanje i ušli u drugu deceniju života. Sa druge strane, filmski festival BLIFF nije doživio ni drugo izdanje. Pompezno najavljen sa Džonijem Depom kao gostom festivala (koji se nije ni pojavio) postao je jednokratan. U Banjoj Luci imamo i Međunarodni festival pozorišta za djecu, Festival animiranog filma, zatim Kratkofil, "Prvi kadar" u Istočnom Sarajevu, Festival omladinskih pozorišta u Srpcu, "Dane komedije" u Bijeljini... I Srebrenica je nedavno dobila svoj pozorišni festival. Gotovo da nema mjesta u Srpskoj koje nije domaćin neke filmske ili pozorišne manifestacije. Kako je počelo, uskoro bi svako selo moglo da ima svoj festival.

Svaki dan neki festival

Činjenica je da mnogi od ovih festivala imaju svoju svrhu, a samim tim i mjesto na pozorišnoj i filmskoj mapi, ali šta je sa "kulturnim promašajima" o kojima bi mogli da se snime zanimljivi filmovi. Tu nije vrijedjelo pravilo koliko para, toliko muzike.

- Vjerovatno je da neki od tih festivala ne mogu da opravdaju svoje postojanje, ali mi moramo da shvatimo prvo uzroke te hiperprodukcije. Zašto baš festivali? Zašto pozorišni, zašto ne neki drugi? - kaže glumac i reditelj iz Banje Luke Nikola Pejaković.

On dodaje da je pitanje broja festivala kompleksno i da se treba pogledati kakva je ukupna kulturna ponuda u tim mjestima, da li je festival, taj i taj, jedina kulturna manifestacija te godine u tom mjestu. "Šta pokreće taj festival, da li je postojao ranije i da li postoji neka rupa u zakonu koja omogućava uzimanje novca ili pranje novca preko festivala?"

- Sve su to okolnosti koje treba da se ispitaju prije nego što se donese zaključak da je festivala previše i da ne trebaju - rekao je Pejaković.

Glumica Narodnog pozorišta RS Nataša Ivančević smatra da je za publiku u manjim mjestima bolje da ima svoju produkciju.

- Beogradski, sarajevski i drugi glumci odigraće predstave na festivalu u nekom gradu i otići. Za početak bi trebalo aktivirati amaterska pozorišta. Imaćemo više ljudi koji će dolaziti da se školuju na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, a oni mogu da se vrate u svoje gradove i eventualno prave svoja pozorišta - rekla je Ivančevićeva.

Slično mišljenje ima i njen kolega Aleksandar Stojković.

- Ne treba mnogo novca za amaterska pozorišta, uvijek ima entuzijasta koji žele da rade. Glumci Narodnog pozorišta RS su spremni da pomognu oživljavanju pozorišnog života. Slađana Zrnić radi predstave sa grupom djevojaka u Srpcu, Vladimir Đorđević u Derventi, Ognjen Kopuz u Mrkonjić Gradu - istakao je Stojković.

Gradovi koji imaju dužu pozorišnu tradiciju, dodao je on, treba da imaju pozorišne festivale.

- Bojim se da mnogo tih festivala služi da neko omasti svoje prste u tome. Narodno pozorište RS sa svojim predstavama gostuje po manjim gradovima. Kada smo ove godine imali turneju po Hercegovini, sale su bile pune i vidi se da su ljudi željni pozorišnog života - kaže Stojković.

Reditelj i profesor na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci Nenad Bojić smatra da ne postoji jasna koncepcija nekih festivala.

- Neki inicijatori festivala jednostavno nisu u komunikaciji jedni sa drugima. Ljudi koji se bave raznim oblicima umetnosti moraju da komuniciraju da bi uskladili kulturna događanja u Republici Srpskoj. Ministarstvo prosvete i kulture RS moralo bi da reaguje. Bilo bi lepo da se napravi jedna filtracija, što se tiče programa festivala, na godišnjem ili višegodišnjem nivou - naglasio je Bojić.

Kao jedno od rješenja on navodi mogućnost bijenalnog održavanja festivala.

- Pravljenje košnice od festivala je na neki način i rasipanje para. Naravno da bi bilo poželjno da se određena količina novca uloži u ključne festivale, a ostatak da se preusmeri u edukativne svrhe - kaže Bojić.

Obezvrijeđene nagrade

Glumac Tihomir Stanić smatra da su brojni festivali doveli do obezvređivanja nagrada.

- Nije problem to što postoji mnogo festivala, jer ako ima ko da ih finansira, onda je to u redu. To je neka vrsta popularizacije umetnosti. Glumcu je danas svejedno da li će da dobije neku nagradu ili ne. Nagrade više ne utiču na karijeru glumca niti to više pričinjava umetnicima neku radost. Već je postalo "kao negde u toku sezone zakačiš nagradu" - naglasio je Stanić.

On se prisjetio kako su nagrade nekad donosile status i odražavale se i na platu.

- Mnogo festivala je odraz trenutne potrebe društva. Pozorište je umetnost koja je u vremenu novih tehnologija u velikoj krizi i dok ne nađe neki novi način organizovanja biće mnogo festivala - smatra Tihomir Stanić.

Nikola Pejaković kaže da određenim manjim sredinama nedostaje pozorište.

- Mislim da su neke sredine, recimo Trebinje, zaslužile profesionalno pozorište. Vjerovatno postoje uslovi i u nekim drugim sredinama da se oformi, ako ništa drugo, onda bar amaterska trupa - rekao je Pejaković.

On podsjeća da su festivali nekada jedine kulturne manifestacije u malim mjestima.

- Pogledajte, recimo, Srebrenicu… Ne znam situaciju tamo, ali pretpostavljam da nije nimalo sjajna, možda je taj pozorišni festival jedina ili jedna od dvije manifestacije koje tamošnja omladina i ljudi željni nekih kulturnih događanja, mogu da vide. Situacija nije crno-bijela, treba biti pažljiv i ići od slučaja do slučaja - ističe Pejaković.

Ne treba zanemariti činjenicu da je za pojedine festivale u Srpskoj izdvojeno mnogo novca.

- Ovdje se postavlja pitanje: Ko su ljudi koji određuju kuda idu pare? Imaju li znanje i kompetenciju? Postoji li strategija ili se pare daju po rođačkoj, prijateljskoj, političkoj ili nekoj drugoj liniji? Kakve veze ima da li su pare otišle na festival u Srpcu, na primjer, ili na neki film koji nije zaslužio te pare ili mu je novac dat preko veze? - kaže Pejaković.

Dramaturg Radmila Smiljanić ističe da je najvažnija koncepcija festivala.

- Ako festival nije sam sebi svrha i ako se u njegovom konceptu čita mogućnost daljeg postojanja, onda je to u redu. Dobar primjer je Teatar fest u Banjoj Luci - rekla je Smiljanićeva.

Festivalska groznica, crveni tepisi i podizanje zavjesa ne bi smjeli da budu samo lijepi dekor. Iza njih bi trebalo da se nalazi kvalitet filmova, predstava, umjetnika, koji se preko festivala predstavljaju. Da se sve ne pretvori u trku ko može organizovati više festivala na manje kvadratnih metara prostora. I to sve u rekordnom roku. Bez pitanja koliko vrijede takve manifestacije.

Uloga

- Međunarodni festival pozorišta za djecu u Banjoj Luci i "Teatar fest Petar Kočić" imaju tradiciju. U redu je da imamo velike festivale, jer oni imaju svoje mesto i funkciju. Postavlja se pitanje koja je uloga tih nekih malih festivala, mada ne želim nikoga da ponižavam - kaže Nenad Bojić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.