Crkve u plamenu zbog Alaha

Nalet promaje okreće listove na otvorenim Biblijama. Zidovi su čađavi, i osjeća se neugodan miris izgorjele plastike. Ova crkva je bila prvi od 11 hrišćanskih vjerskih objekata koji su zapalili bijesni muslimani. "Sve zbog jedne jedine riječi: Alah", šapuće preplašeni Ang.

Sve je počelo sa debatom da li hrišćani, kao i muslimani, smiju Boga da zovu Alahom, jer na malajskom jeziku ne postoji odgovarajuća riječ za taj pojam. Muslimani tvrde da je Alah, i kao Bog i kao riječ koja ga označava, "rezervisan" samo za njih, te da bi dopuštenje hrišćanima da koriste isti termin mnoge istinske muslimane odvelo na stranputicu.

Tri godine vladala je zabrana, a vlasti su oduzimale primjerke Biblije u kojima se pominjala riječ "Alah". A onda, posljednjeg dana prošle godine, Vrhovni sud Malezije je odlučio: hrišćanski Bog takođe smije biti nazvan Alahom.

Imami su protestovali, a nezadovoljni Malajci muslimani bacali su "molotovljeve koktele" na crkve. Da stvar bude gora, premijer Nadžib Razak izjavio je da ne može spriječiti građane da protestuju protiv određenih novonastalih okolnosti, pa su neki to protumačili kao poziv na nasilje. Prvo su gorjele crkve, a zatim je druga strana odgovorila postavljanjem prasećih glava ispred dvije džamije. Muslimani u Maleziji čine 60 odsto stanovništva, dok je hrišćana devet odsto. Ostali su hindusi, budisti i siki. Sve donedavno sve zajednice su mirno živjele jedna pored druge.

Ovo je sukob zbog jedne riječi, ali iza toga se kriju mnogo krupnije stvari. Pitanje je kakva prava može imati hrišćanska manjina u Maleziji. Štaviše, riječ je i o politici. Vladajuća Ujedinjena malajska stranka gubi sve više pristalica, koji prelaze u redove islamističkih partija. Nastojeći da vrati njihovo povjerenje, vladajuća stranka počinje da vodi konzervativniju vjersku politiku.

To je naišlo na pozitivan odjek. Neke od malajskih država striktno se drže šerijata. Nekada liberalna zemlja, Malezija je na putu odustajanja od vjerskih sloboda, a javni red i mir shvata se još drastičnije. Ukoliko policija ustanovi da je djevojka ili žena pila pivo, može biti kažnjena sa šest udaraca bičem. U nekim regionima zabranjeni su i karmini jarkih boja, šminkanje, ili cipele sa potpeticama.

Ne samo u Maleziji, nego i u mnogim zemljama islamskog svijeta, religija je u posljednje dvije decenije postala veoma uticajna. Militantni "Hamas" vlada pojasom Gaze, dok se islamističke milicije bore protiv vladinih snaga u Nigeriji i na Filipinima. Veliki dijelovi Somalije, Avganistana, Pakistana i Jemena su u rukama islamista. A tamo gdje su militanti još opozicija, sekularne vlasti skreću udesno nastojeći da steknu veću popularnost među biračima od konzervativnih protivnika.

To se najbolje vidi na primjerima Egipta, Alžira, Sudana, Indonezije i u izvjesnoj mjeri Malezije. Iako je islamizacija u tim zemljama više povezana sa politikom nego sa samom religijom, čak i ako neumitno i ne znači progon hrišćana, ipak se može tvrditi da tamo gdje islam dobija veći uticaj, manje su slobode za pripadnike drugih religija.

Na svijetu je ukupno 2,2 milijarde hrišćana. Nevladina organizacija "Otvorena vrata", koja promoviše hrišćanske vrijednosti, smatra da oko 100 miliona hrišćana živi pod prijetnjom progona i ugroženih sloboda. Njima nije dozvoljeno da grade crkve, kupuju Biblije ili dobiju zaposlenje. To su blaži oblici diskriminacije, i njima je pogođena većina od tog broja. Ostali su izloženi opasnijim oblicima progona, kao što su ucjene, pljačke, protjerivanja, otmice i ubistva.

Postoje naravno i sasvim suprotni slučajevi. U Libanu i Siriji ne postoji diskriminacija hrišćana, koji su uvaženi članovi zajednice. A progon hrišćana ne "krasi" samo islamske fanatike - hrišćane zatvaraju, zlostavljaju i ubijaju i u Laosu, Vijetnamu, Kini i Eritreji.

Organizacija "Otvorena vrata" načinila je globalni "indeks progona". Sjeverna Koreja, gdje desetine hiljada hrišćana služe kaznu u radnim logorima, godinama je na vrhu liste. Slijede je Iran, Saudijska Arabija, Somalija, Maldivi i Avganistan. Od prvog do desetog mjesta, osam je islamskih zemalja, i u gotovo svim islam je državna religija.

Sjever Iraka je područje gdje je stanje posebno dramatično. Grad Alkoš smješten je visoko u planinama iznad Mosula, drugog po veličini iračkog grada. Basam Bašir (41) sa prozora vidi grad u kom je nekad živio. Mosul je udaljen samo 40 kilometara, ali za Bašira u njemu nema mjesta. Grad je opasniji za život od Bagdada, naročito za ljude poput Bašira, haldejskog katolika, učitelja i izbjeglicu u vlastitoj zemlji.

Od avgusta 2008. godine, kada je islamistička milicija odvela Baširovog oca iz njegove radnje, Bašir je u strahu za svoj i život porodice. Dva dana kasnije, policija je našla očevo mecima izrešetano tijelo na obalama rijeke Tigris. Nije bilo zahtjeva za otkupninu. Pogubljen je samo zato što je bio hrišćanin. Nakon što su mu islamisti ubili i brata,

Progon hrišćana javlja se čak i u Turskoj, najsekularnijoj i najmodernijoj državi sa islamskom većinom, gdje 110 hiljada hrišćana čine 0,25 odsto stanovništva. Diskriminacija nije tako otvorena ni brutalna kao u susjednom Iraku, ali posljedice su slične. Hrišćani u Turskoj, kojih je u 19. vijeku bilo više od dva miliona, sada su na ivici nestajanja.

Tome u prilog ide i činjenica da Jermeni, Asirijci, Grci, katolici i protestanti igraju glavne uloge u opsjednutosti Turaka nacionalističkim teorijama zavjere. Nabrojane etničke i vjerske grupe oduvijek su smatrane, izdajnicima, nevjernicima, špijunima i onima koji vrijeđaju turski narod.

Turska

Prema nedavno sprovedenoj anketi američkog Centra za istraživanje "Pju", 46 odsto Turaka hrišćanstvo smatra nasilnom religijom. Prema drugom istraživanju, 42 odsto anketiranih Turaka ne bi prihvatilo hrišćane kao komšije

PREVEO: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.