Čokešina bojno polje svih ratova
LEGENDA kaže da je manastir Čokešinu počeo graditi junak Miloš Obilić u 14. vijeku prije odlaska na Kosovo. A poslije junačke pogibije, izgradnju je nastavila njegova majka. Legenda još pominje da je na vijest o Miloševoj pogibiji njegova majka rekla:"Ni čok više!" pa je gradnja zadužbine ovog junaka bila zaustavljena.
Čok je naziv za količinu maltera koju zidar može zahvatiti svojom mistrijom, pa je prema tome i manastir dobio ime.
Prostrana ravnica, dio Mačve u koju se spušta planina Cer, poslije Miloševe pogibije u kosovskoj bici, nazvana je Pustipolje jer je i bila pusta. I uplašeni čobani zajedno sa svojim stadima napustili su je.
Poslije nekoliko godina Miloševa majka je nastavila gradnju manastira, Pustipoljem su ponovo su bukali bakovi a čula se i medenica na ovnovima, predvodnicima stada.
Pustipolje je sada plodna poljana na čijem je sjevernom kraju lijepo uređeno selo Čokešina. Na južnom dijelu poljane uzdiže se brdo Džajevac koje je sada pokriveno rodnim vinogradima. Na njemu je na Lazarevu subotu 1804. godine vođena krvava bitka srpskih ustanika sa nadmoćnom turskom vojskom koja je nadirala preko Drine.
Dvojica braće Nedića iz Osečine kod Valjeva, sa još 303 vojnika, nisu htjeli da se brane iza manastirskih zidina da ne bi oskrnavili svetinju pa su busiju napravili na brdu Džajevac.
Turska vojska pošla je u pomoć opkoljenom Šapcu, ali je prvo namjeravala da uništi ustanike u Čokešini da joj ne bi kasnije bili iza leđa. Braća Nedići sačekali su nadmoćnije Turke i pružili im snažan otpor ali im je nestalo baruta. Kada je bitka bila završena, svih 303 ustanika bili su mrtvi, a Turci su na bojištu ostavili više od pet stotina poginulih. Zbog velikih gubitaka, vratili su se preko Drine, a Šabac su zauzeli ustanici.
Istoričari su Džajevac i Čokešinu nazvali srpskim Termopilima.
Poginuli ustanici prvo su bili sahranjeni na mjestu gdje se dogodila bitka, a kasnije su njihove kosti prenesene u kosturnicu pored manastira Čokešina.
Džajevac je bio poprište još jedne bitke. Na njegovim prilazima zaustavljeno je nadiranje Austrougarske vojske 1914. godine.
Manastir Čokešina postalo je glasovito svetilište sa velikim posjedom oranica i šume.
Poslije Drugog svjetskog rata imovina mu je oduzeta, a srednjovjekovna crkva i dva manastirska konaka (jedan od njih je podigao kralj Aleksandar Karađorđević) prepušteni su zubu vremena. Novi milenijum ove zgrade dočekale su skoro porušene. Sa tavanice crkve i njenog zvonika opadao je malter, voda je nagrizla temelje i prijetila je opasnost da budu uništene stare freske i ikonostas. Konak, zadužbina Kralja Aleksandra jedva je da je "živ", a drugi, nešto stariji konak, počeo se rušiti.
U manastir je onda došla monahinja Ana, rodom iz okoline Loznice. Prionula je na posao sa malobrojnim sestrinstvom i sveštenicima, pa je za četiri godine sve u Čokešini ponovo zablistalo. Pomoć za renoviranje objekata pružili su vjernici sa obje obale Drine. Kraljeva zadužbina ponovo je postala reprezentativni konak, a crkva i njene svetinje su spasene od propadanja. Izgrađen je jedan ekonomski objekat, izgrađene staze i aleje, posađena je trava. Zaštićen je i spomenik braći Nedićima i njihovim ustanicima.
Oko ovih objekata izgrađena je nova ograda, a ostao je i dio stare kamene ograde sa puškarnicama iza koje su nekada monasi i vjernici branili svoju svetinju. Braća Nedići nisu htjeli da se zatvaraju iza nje, ali su postali ponos Pocerine i svoje rodne Podgorine.
Obnovljeni manastir posjećuje sada veliki broj vjernika, hodočasnika, đačke ekskurzije i gosti iz Mačve, Podrinja, Pocerine, ali i iz Semberije i drugih prekodrinskih krajeva.
Ovaj manastir je u krugu srednjovjekovnih manastira: Tavne podno Majevice, Tronoše u Jadru i Radovašnice na obroncima planine Cer koji se spuštaju prema Šapcu.
Do svetinje u Čokešini stiže se sa magistrale Šabac-Loznica u selu Mačvanski Prnjavor. Od centra ovoga sela do manastira svega je pet kilometara. Od Pavlovića mosta ide se do Badovinaca, pa se na prvoj raskrsnici krene do Mačvanskog Prnjavora oko pet kilometara, pa se nastavi prema podnožju planine Cer.
*****************
Čok(Čokešina) je naziv za količinu maltera koju zidar može zahvatiti svojom mistrijom, pa je prema tome i manastir dobio ime
*****************
Na poljani Pustipolje uzdiže se brdo Džajevac na kojem je na Lazarevu subotu 1804. godine vođena krvava bitka srpskih ustanika sa nadmoćnom turskom vojskom koja je nadirala preko Drine
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
