Cijeli život pod radijacijom
Njemačka će atomski otpad iz bivše Istočne Njemačke poslati nazad u Rusiju. To omogućava međunarodni sporazum iz 2004. godine. Ali, njemački i ruski aktivisti za zaštitu čovjekove okoline upozoravaju da je odlagalište u Majaku "tempirana bomba".
Ruski aktivisti javno su se na protestima obratili direktno saveznoj kancelarki Angeli Merkel. Traže od nje da zaustavi transport radioaktivnog otpada jer odlagalište u Majaku nije bezbjedno.
Ne može biti govora o međunarodnim bezbjednosnim standardima, kaže predsjednik opozicione stranke "Jabloko" Sergej Mitrohin:
- Ako nam iz Saske ovamo stigne još 1.000 radioaktivnih poluga za preradu, to znači da će još više radioaktivne otpadne vode dospjeti u rijeku Teču i druge vode u regiji Čeljabinsk, na Uralu.
Organizacija "Grinpis" procjenjuje da je do sada u rijeku Teču ispušteno pet do šest miliona litara radioaktivnog materijala. Zagađenje se može dokazati, kaže aktivista "Grinpisa" Vladimir Čuprov dok u zaštitnoj odjeći ulazi u rijeku:
- Gajgerov brojač pokazuje 4.000 mikrorendgena na sat, što je oko 200 puta više nego što je uobičajeno. "Grinpis" je 2003. analizirao rijeku na ovom mjestu. Ima plutonijuma, cezijuma 137, stroncijuma 90, to je jako opasno, opasno po život. Pa ipak, ljudi ovdje love, pecaju ribu i djeca se kupaju.
Službeno je, istina, korišćenje rijeke zabranjeno. Ali, to je kao da nekome hoćete da zabranite da pije vodu iz jedine slavine u kući, kaže Mila Kabirova, koja je ovdje odrasla. Do danas nema prave alternative:
- Od 1948. do 1952. počeli su da ispuštaju radioaktivni materijal u rijeku Teču. Tada je rijeka bila jedini izvor pitke vode u selu. Ali, niko za to nije znao, svi su i dalje koristili tu vodu...
U to vrijeme Majak je bio kombinat za proizvodnju oružja. Staljin je tu tajno dao nalog za proizvodnju atomskog naoružanja. Radioaktivni otpad završavao je u rijeci.
Kad su stotine ljudi oboljele od leukemije, preseljeno je više od 200 sela. Ali, četiri sela su ostala. Čak i poslije atomske nesreće 1957. godine, kada je iscurilo 80 tona radioaktivnog materijala. Ljudi ovih sela su i danas pokusni kunići, kaže Mila Kabirova:
- Sve stanovnike sela Musljumova prati Centar za radioaktivnu medicinu iz Čeljabinska. Odmah po rođenju dijete se automatski uvršćuje u eksperimentalni sistem. Čitav život se istražuje kako djeluje mala doza radioaktivnosti.
Institut je za ta istraživanja već odlikovan. To su jedinstvene studije, kaže se u krugovima stručnjaka.
Većina stanovnika Musljumova nema novca da bi odselila. Nezaposlenost je velika. Mnogi žive od bijedne odštete - preračunato deset evra mjesečno. Jedino što imaju - kuće i stoka - za druge su bezvrijedni.
Broj oboljenja od raka u toj regiji je osjetno iznad ruskog prosjeka. Ali, kao uzrok smrti se često navode drugi uzroci: zatajenje srca, bakterijske zaraze i slično.
Od hiljadu novorođenčadi gotovo 50 ih je 2008. godine imalo neke smetnje, kaže Natalija Mironova iz Organizacije za atomsku bezbjednost. Novi atomski otpad znači nove bolesti, nove anomalije, kaže ona:
- Skladištenje i odlaganje atomskog otpada je, s našeg gledišta, novi mogući uzročnik lančane reakcije u atomskom postrojenju Majak. Neka havarija ili neki teroristički napad - i sve bi se urušilo kao kula od karata. U slučaju napada na skladište atomskog otpada bilo bi oslobođeno toliko plutonijuma da bi Černobil izgledao kao gotovo beznačajni incident.
Požar
Već ljetos je bilo jasno kolika opasnost prijeti kad se šumski požar približio Majaku. Naime, atomski materijal ovdje nije pod zemljom, kako zahtijevaju međunarodni propisi, nego pod vedrim nebom.
PRIREDIO: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
