Četiri decenije za šahovskom tablom
GRADIŠKA opština je dala mnogo vrsnih šahista. Jedna od onih po kojoj su ovaj grad prepoznavali širom bivše Jugoslavije je i majstorski kandidat Jovanka Stojčević iz Nove Topole.
Ona za Šahovski klub "Kozara" nastupa punih 40 godina. Osim 40 godina profesionalnog šaha, Jovanka iza sebe ima i 40 godina radnog staža u prosvjeti, dok u braku sa suprugom Petrom broji četrdeset četvrtu godinu.
- Šah sam počela da igram u trećem razredu osnovne škole, uz bratanca Milovana Sladojevića. Dolaskom u dom ratne siročadi "Lepa Radić" u Gradišci naučila sam ga ozbiljno igrati uz starije dječake u školi - počinje svoju priču šezdesetčetvorogodišnja Jovanka.
Osim šahom, Jovanka se bavila atletikom i gimnastikom, igrala odbojku, ali je u to vrijeme najviše pažnje posvećivala stonom tenisu.
- U stonom tenisu bila sam omladinski prvak tadašnje BiH - navela je ona i dodala da se nakon toga posvetila učiteljskoj školi, nakon čijeg završetka se i zaposlila u Turjaku, gdje je radila tri godine. Ostatak radnog vijeka provela je u Osnovnoj školi "Petar Kočić" u Novoj Topoli.
- Tada je došla delegacija iz Gradiške i pozvala me da igram simultanku sa jednim velemajstorom. To je bilo 1968. godine i postala sam član Šahovskog kluba "Kozara" - rekla je Jovanka koja je šah igrala i za klubove iz Stare Gradiške i Banje Luke. Nakon što se šahisti više nisu mogli takmičiti za dva kluba u okviru republike Jovanka nastupa samo za gradišku "Kozaru".
- Svi su se mijenjali u klubu, a ja sam ostajala. Gradiški šah je bio prepoznatljiv po mom imenu, kao i majstorskom kandidatu Spomenku Bavrliću - tvrdi Jovanka koja je zahvaljujući šahu proputovala bivšu Jugoslaviju.
Najdraža uspomena iz tih vremena je sjećanje na partiju koju je igrala sa Snežanom Bažaj.
- Bila je to vrlo teška partija. Trebala sam odigrati ključni potez pješakom H3. Kada sam završila partiju, prišao mi je Anatolij Karpov i pitao za rezultat. Rekla sam mu da sam dobila partiju i kojim potezom, a on je potvrdio da je to bio jedini dobitnički potez. Bilo mi je drago što je takav vrhunski šahista posmatrao moju igru - prisjetila se Jovanka koja je nastupajući na brojnim turnirima u Puli i Medulinu upoznala i Garija Kasparova.
Za Jovanku Stojčević šah je igra, njen omiljeni hobi u kojem i danas uživa i uz koji se odmara. Igrala je uvijek iz zadovoljstva, a titulama nije pridavala važnost. Uz sve navedeno, za vrijeme svoje učiteljske karijere ispratila je deset generacija đaka, od kojih su mnogi postali uspješni ljekari, advokati... Kaže da bi opet birala isti poziv.
- Najveću podršku u svemu mi pružaju suprug i porodica. Osim njih, moj najveći uspjeh je i ostvarenih 40 godina rada u prosvjeti, a ostala sam vitalna i zdrava da još mogu raditi i igrati šah - zaključila je Jovanka.
Najdraža nagrada Kup RS
Najveći uspjeh koji je matični klub Jovanke Stojčević ostvario u ekipnom takmičenju bilo je treće mjesto i bronzana medalja u šahovskoj Premijer ligi BiH u Neumu 2002. godine.
- Najdraža nagrada mi je osvojen Kup RS u Dvorovima kod Bijeljine, a najdraža partija je kada sam 2005. godine pobijedila majstorskog kandidata Zlatka Sarajlića u prvenstvu Šahovskog kluba "Kozara", što je bio jedini meč koji je Zlatko tada izgubio - navela je Jovanka.
Ona i dodaje da je uvijek igrala svoj šah koristeći pomalo i teoriju i znanje drugih.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
