Časne sestre maltretirale djecu

U Dablinu je objavljen šokantan izvještaj o, kako se navodi, decenijama dugom fizičkom, seksualnom i psihičkom zlostavljanju djece u ustanovama kojima je upravljala Katolička crkva u Irskoj.

Crkva je u toj zemlji ne samo veoma moćna, nego igra i važnu ulogu u društvu upravljajući brojnim školama, popravnim domovima, sirotištima i domovima za nezbrinutu djecu.

Irska državna televizija je prije nekoliko godina emitovala seriju dokumentaraca o temi zlostavljanja djece koja su bila u nadležnosti crkve, a potom je država imenovala posebnu komisiju kojoj je zadatak bio da istraži taj problem.

Istraga je trajala punih devet godina, a sada je objavljen i izvještaj koji potvrđuje da je decenijama trajalo masovno zlostavljanje djece u ustanovama kojima je upravljala crkva. Izvještaj je predstavio sudija Šon Rajan.

- Za nas u komisiji, ovo je kraj dugog puta, ali je taj naš put jako kratak ako se uporedi sa putem koji su, tražeći zadovoljenje pravde, prošle žrtve - rekao je on.

Jedna od žrtava je Kol O' Gorman, koga je između 14. i 17. godine života seksualno zlostavljao sveštenik. On danas živi u Velikoj Britaniji, a o svom iskustvu je napisao knjigu koja se zove "Nevjerovatno".

- Upoznao sam sveštenika po imenu Šon Forčun, na okupljanju koje je crkva organizovala za omladinu. Dvije nedjelje kasnije on je došao u našu kuću i pitao da li bih mogao da mu pomognem da u njegovoj novoj parohiji organizuje okupljanja mladih. Bio sam počastvovan i oduševljen. Ni moji roditelji nisu nijednog trenutka sumnjali u dobre namjere sveštenika - rekao je O'Gorman.

On je dodao da je te 1991. godine i otišao kod njega.

- Ali njegova namjera nije bila da mi pruži priliku da radim ono šte me je zanimalo, nego da me seksualno zlostavlja. Sve što su me do tada učili bilo je da su sveštenici dobri i da ne mogu da učine zlo. Ja sam zato za ono što mi se dešavalo krivio sebe, što je on, opet, koristio da me ucjenjuje i da me primora da ponovo odem kod njega - kazao je O'Gorman.

U izvještaju specijalne komisije irske vlade stoji da je seksualno zlostavljanje bilo hroničan problem, posebno u crkvenim ustanovama za dječake.

Navode se, između ostalog, riječi čovjeka koji kaže da se u domu za nezbrinutu djecu u kojem je rastao radovao Božiću zato što makar na taj dan nije bilo seksualnog zlostavljanja.

Međutim, u izvještaju se kaže i da su i fizičko i psihičko maltretiranje bili redovna pojava. Jedna žena opisuje kako je časnim sestrama omiljeni način kažnjavanja bio da uhvate djecu za kosu i da ih tako podignu s poda. Premlaćivanje male djece je bilo redovna pojava. Žrtve kažu da su redovno bičevane, šutirane, da su im nanošene opekotine i da su im glave potapane ispod vode. Bilo je i ponižavanja i drugih oblika psihičkog maltretiranja. Djeca su, pritom, često loše hranjena. Novac koji su crkvene ustanove dobijale od države kako bi hranile djecu je preusmjeravan u ishranu monaha, sveštenika i časnih sestara, a djeca su dobijala veoma lošu hranu.

U Irskoj su mnogi znali šta se dešava, ali se malo ko usuđivao da javno optuži moćnu i uglednu katoličku crkvu, koja se, uz to, svojski trudila da ućutka svaku žrtvu koja se usudila da progovori.

Ono što je za većinu Iraca vjerovatno najveći šok je nalaz komisije da je crkva, umjesto da pokuša da spriječi maltretiranje, sistematski prikrivala šta se dešava tako što je, na primjer, sveštenike koji su seksualno zlostavljali djecu selila iz jedne parohije u drugu, iz jedne škole u drugu.

Najviši katolički velikodostojnik u Irskoj, kardinal Šon Brajdi, izvinio se i rekao da ga je sramota.

Važan korak

Žrtve zlostavljanja tvrde da je napravljen veliki i važan korak, ali da pravda još uvijek nije potpuno zadovoljena, jer imena sveštenika, monaha i časnih sestara koji su učestvovali u zlostavljanju ostaju zaštićena, odnosno neće biti objavljivana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.