Bubašvaba u fotelji, zmija na tepihu

Danas ljubav prema životinjama u nekim slučajevima prevazilazi i ekstremne granice.

Jedan od onih koji je prešao liniju je Aleksandar Bojanić iz naselja Kuljani kod Banje Luke čiji je dom, već deset godina, prepun životinja kao što su tarantule koje drži u svojoj sobi.

Aleksandar u kući ima i afričke bubašvabe i akselote, a nerijetko mu dolaze i psi i mačke.

- Volim životinje od malih nogu. Još kao dijete, kada sam bio na ekskurziji na moru, umjesto klasičnih suvenira ja sam kupio dvije kornjače i donio ih kući. Zaljubljenik sam u prirodu i sve što je ona stvorila, tako da su mi drage sve životinje, a pogotovo neobičnije vrste - priča Aleksandar i kaže da je do nedavno imao pitona i iguanu, ali da su uginuli.

U posebnoj prostoriji, pored kuće, mogu se vidjeti zečevi, hrčci, zamorci, skočimiševi, par patuljastih ježeva i puh, dok se papagaj i ribice nalaze u dvorištu.

- Potrebno je mnogo vremena u toku dana da se sve životinje nahrane i da im se očiste kavezi. Kada ja nisam kod kuće, mojoj majci treba i po nekoliko sati da nahrani sve životinje - rekao je Aleksandar.

Ipak, ljubav prema životinjama je velika, tako da mu, kaže, ništa nije teško, a i njegovi ukućani su navikli na sve ljubimce i zavoljeli ih.

Moderno društvo

Kućni ljubimci mogu imati više funkcionalnih uloga, od ukrasa do statusnog simbola, kao pomagači i pratioci. Egzotične ptice i ribe mogu imati samo ukrasnu ulogu, a u mnogim dijelovima južne Evrope ptice pjevačice ljudi drže zbog svoje ukrasne vrijednosti, u posebnim kućicama u dvorištu. Ljubimci mogu služiti i za lično izražavanje. Ljudi izražavaju svoju posebnost preko ljubimca kojeg posjeduju. Na primjer, rijetke vrste mačaka i pasa često se koriste kao pokazatelji statusa. Psi vodiči za slijepe i psi za gluve primjeri su ljubimaca koji se drže kao pomagači.

Držanje kućnih ljubimaca relativno je često u zapadnom svijetu i čini temelj za mnoštvo slobodnih aktivnosti koje imaju raspon od uzgajanja i izlaganja pasa i mačaka s pedigreom do držanja šarenih tropskih ribica ili ptica kao kolekcije.

Ipak, najčešći razlog za držanje kućnih ljubimaca na Zapadu je društvo. Posljednjih godina je narasla svijest o veoma pozitivnom djelovanju koje ovaj odnos može imati na ljudsko zdravlje i psihološko stanje i priznanje ljudske medicine o terapijskoj vrijednosti.

Međutim, nije životinjama oduvijek bio raj na zemlji kao danas.

Drevna civilizacija

U predistorijskom periodu je odnos između primitivnog čovjeka i životinja bio odnos između lovca i lovine. Prva životinja koja se preobrazila iz divlje u pripitomljenu bio je vuk, zajednički predak svih modernih pasa. Mladunčad vukova koja su ostala podređena ljudima mogla su se dresirati.

Od najranijih dana pripitomljavanja, ljudi su imali praktičnih koristi od pasa. Držali su ih jer su mogli obavljati zadatke kao što je lov, čuvanje i briga o stadu. Iako su pripitomljene pse u primitivnim društvima vjerovatno tretirali s poštovanjem, postoje dokazi da su barem jedan dio njih smatrali društvom još prije 12.000 godina. Pronalazak paleolitske grobnice u sjevernom Izraelu u kojoj je bio zakopan čovjek s psom ili mladuncem dokazuje ovu činjenicu. Ruka mrtve osobe bila je postavljena na rame životinje, kao da naglašava duboku povezanost i privrženost tokom života.

Radni psi vjerovatno su sve više bili cijenjeni tokom drevne civilizacije, ali u to vrijeme je mačka takođe ostvarila slabiju vezu s ljudima. Kuće, žitnice i skladišta pružile su novu okolinu koju su brzo okupirali miševi i drugi mali sisavci, omiljeni plijen malih divljih mačaka. Mačke su slijedile te glodavce u ljudska naselja, a ljudi su ih tolerisali i vjerovatno podržavali zbog njihove koristi u uklanjanju tih kradljivaca hrane.

Drevni Egipćani su veoma cijenili mačke, dok Rimljane smatraju odgovornim za dovođenje domaće mačke u Evropu, gdje su bile veoma cijenjene kao istrebljivači štetočina.

U staroj Grčkoj psi su držani kao pomoćnici u hramovima za liječenje jer je mnogo ljudi vjerovalo da su mogli liječiti bolesti.

Držanje kućnih ljubimaca kod vladajućih ili visokih klasa ima dugu istoriju, barem od vremena drevnog Egipta. Zidne slike iz te ere prikazuju faraone koji imaju životinje kao pratnju. Mnoge generacije kineskih careva držale su pse, koje su kao mladunce često dojile profesionalne dojilje, a kao odrasli su imali vlastite sluge. Grčki i rimski plemići takođe su rado držali kućne ljubimce.

Kako su se civilizacije razvijale, odnos između ljudi i životinja postao je više simboličan i manje bitan za ljudski život, i s tom je promjenom došlo mišljenje da su ljudi nadređeni svim životinjama. Iako su životinje izgubile mnogo od svoje religijske i kulturološke važnosti, neke su ostale usko povezane s ljudima, ali u ulozi pratioca.

Srednji vijek

U srednjovjekovnoj Evropi, od 13. do 15. vijeka, držanje kućnih ljubimaca bilo je popularno među aristokratijom i dijelom višeg sveštenstva. Mali psi za držanje u krilu bili su moderni među finim damama, dok su muškarci iz tih krugova bili naklonjeniji "korisnijim" životinjama, kao što su lovački psi i sokolovi. Tokom ovog razdoblja, lov je bio jako važan među aristokratijom kao simbol moći i statusa. Uprkos tome, crkva se protivila držanju kućnih ljubimaca. Vodeći crkvenjaci naglašavali su da bi hranu kojom se hrane životinje trebalo dati siromašnima. Međutim, crkva se vjerovatno više bojala da su bliske veze sa životinjama bile jako povezane s paganstvom. Predrasuda protiv kućnih ljubimaca dostigla je svoj vrhunac tokom inkvizicije, kada su dokazi protiv jeretika često uključivali činjenice na bliske veze sa životinjama.

Posjedovanje "porodične životinje" često se smatralo simbolom satane. Optuženici su najčešće bile starije i socijalno izolovane žene koje su vjerovatno držale životinje radi društva. Kako je zanimanje za čarobnjaštvo oslabilo, mačka se vratila u milost i čak je počela simbolizovati sreću.

Najvjerovatniji razlog za negativne stavove prema životinjama tokom istorije je taj da se privrženost životinjama smatrala nemoralnom i neprirodnom. Još do nedavno se u zapadnom svijetu smatralo da životinje nemaju osjećanja i da su stvorene kako bi služile ljudima.

Popularizacija držanja kućnih ljubimaca

Držanje kućnih ljubimaca u Evropi nije bilo opšte- prihvaćeno do kraja 17. vijeka, a u srednjoj klasi nije bilo uobičajeno do kraja 18. vijeka. Držanje kućnih ljubimaca u današnjem obliku vjerovatno je izum viktorijanskog 19.  vijeka.

Britanija je bila centar uzgajanja pasa od rimskih vremena i jedna od prvih formalnih takmičarskih izložbi pasa održana je u Njukaslu 1859. godine za vrste pointer i seter. Ipak, malo se znalo o nasljeđivanju brojnih karakteristika prije nego što je Čarls Darvin objavio "Porijeklo vrsta" 1859. godine. Od tada je uzgajanje pasa i mačaka postalo više formalno uspostavljanjem strogih standarda za uzgajanje.

Praksa držanja kućnih ljubimaca u viktorijansko doba takođe je prikazivala socijalne stavove tog vremena. Držanje kućnih ljubimaca nije smatrano prikladnim za "niže klase" jer se smatralo da podstiče zanemarivanje drugih socijalnih dužnosti.

Prednosti i nedostaci

Prema stručnom mišljenju magistra veterinarskih nauka iz Banja Luke Slavena Grbića činjenica je da kućni ljubimci imaju pozitivan uticaj na svoje vlasnike, ali i na djecu kod kojih se razvija osjećaj za odgovornost i za obaveze, poboljšava raspoloženje i usmjerava pažnja na pozitivna životna iskustva.

- Međutim, da bi korist bila obostrana bitno je da budući vlasnik dobro procijeni vlastite mogućnosti prilikom nabavke kućnog ljubimca. To znači da izbor vrste kućnog ljubimca, rasa, pol i starost zavisi od veličine prostora, prisustva drugih ljubimaca, količine novca koji se može mjesečno izdvojiti za potrebe ljubimca - rekao je Grbić.

S druge strane, nedostaci se mogu pojaviti, ali to je isključivo vezano za nepoštovanje obaveza od strane vlasnika. Na primjer, nepoklanjanje dovoljno pažnje i neredovni veterinarski pregledi koji mogu da izazovu bolesti kod ljubimaca.

Opasni ljubimci

Izbor kućnog ljubimca treba da bude izbor cijele porodice i ne bi trebalo da predstavlja opasnost. Kada je riječ o opasnim ljubimcima kao što su zmije i pauci potrebno je napomenuti da većina nije prošla zdravstveno-veterinarsku kontrolu. Obaveza u SAD i EU jeste da se zmiji (pitonu) uradi bris usta i grla jer mogu biti nosioci bakterija opasnih po ljude. U svakom slučaju ne preporučuju se za kućne ljubimce.

Dlaka (ni)je opasna

Dlaka kao dlaka nije opasnost po zdravlje djece i odraslih i osim gađenja ne može izazvati bolest. Problem predstavlja dlaka na koju se "zalijepilo" jaje parazita ili na kojoj se nalaze bakterije i virusi, tako sa se posebno iz ovog razloga mora voditi računa da se ljubimac preventivno tretira preparatima protiv glista, pantljičara i spoljnih parazita kako ne bi došlo do neželjenih posljedica po zdravlje djece, ali i odraslih koji dolaze u dodir sa kućnim ljubimcima.

Značenje ljubimaca

Za psa od davnina važi fraza da predstavlja najboljeg čovjekovog prijatelja, što većina populacije i prihvata zdravo za gotovo ili iz ličnog iskustva. Mačka, za razliku od psa, ima umirujuće dejstvo na vlasnika sa kojim ostvaruje veliku interakciju. Zečevi su privrženi i razigrani kućni ljubimci koji vole društvo ljudi, a važno je redovno osiguravanje novog sijena za njihove kaveze. Ribice se opisuju kao ljubimci koji ne laju, ne prave nered, ne morate ih voditi u šetnju, a ne mogu vas ni ugristi. Bitna je samo posuda sa čistom vodom i redovno hranjenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.