Britanski Šindler spasavao jevrejsku djecu
Sem Nikolas Vinton je svoju priču želio da zadrži u tajnosti. A onda je zahvaljujući njegovoj supruzi na vidjelo izašla istina o mladom Britancu koji je 1939. godine spasio 669 jevrejske djece iz Praga.
Slučaj Nikolasa Vintona objavljen je još 1988. godine, ali tek sada, filmom "Nikijeva porodica" slovačkog reditelja Mateja Minca, i šira je javnost upoznata sa svim nevjerovatnim detaljima priče o 29-godišnjem britanskom brokeru koji je organizovao transporte sa jevrejskom djecom iz predratnog Praga.
Na premijeru filma u Pragu stigao je i sam glavni junak lično: 101-godišnji Nikolas Vinton, a u publici su se nalazili i mnogi koji se danas nazivaju "Vintonovom djecom". Među njima je i Zuzana Špicer, koja je u ljeto 1939. kao djevojčica iz Praga vozom otputovala u London. Ona se prisjeća oproštaja od roditelja:
- Sjećam se kako smo sjedili u vozu, a ispod prozora su stajali moji roditelji. Svi su plakali i ja sam se tom čudila, jer sam mislila kako krećem u veliku avanturu. Mama me je pokušala ohrabriti i rekla je da tamo u Engleskoj ima puno cvijeća koje će mi se svidjeti. Kada sam bila mala, obožavala sam cvijeće.
Nikolas Vinton je prije početka rata iz Praga u London poslao nekoliko vozova s djecom. Mladi londonski broker pisao je pisma vladama širom svijeta u kojima je molio za pomoć. Ali, samo je njegova domovina, Velika Britanija, bila spremna da prihvati jevrejsku djecu iz Čehoslovačke.
A onda je sve moralo ići vrlo brzo: trebalo je nabaviti novac i vize te pronaći staratelje za nekoliko stotina djece. Među djecom je bila i Vera Dijamant. Ona se prisjeća kako se popela u voz u Pragu te kako nije ni slutila da svoje roditelje nikada više neće vidjeti:
- Bilo je strašno dok se voz sve više i više udaljavao. Njihova lica, puna ljubavi i straha, polako su nestajala u daljini.
Na djevojčicu Veru na željezničkoj stanici u Londonu čekala je njena nova "majka". Vera priča:
- Kada me je ugledala, prišla mi je i zagrlila me. Rekla je nešto na engleskom što nisam razumjela. Kada sam je kasnije pitala šta mi je rekla, ona je odgovorila: "Rekla sam ti da ćemo te voljeti. I to je najvažnije."
Mnogi od njih doznali su tek nakon nekoliko decenija šta se stvarno dogodilo. Za samog Vintona to je poglavlje njegovog života u određenom trenutku bilo zaključeno - ovaj skromni čovjek o tim događajima nikada više nije progovorio ni riječi.
Ali, nakon što je njegova supruga Greta na tavanu pronašla kofer s popisom imena, fotografijama i očajničkim pismima jevrejskih roditelja, odlučila je da se obratiti javnosti. A onda je Vinton 1988. godine, ne znajući pravi razlog, pozvan u jednu televizijsku emisiju Bi-Bi-Sija.
Voditeljica je iznenada pokazala Vintonov popis djece i pitala publiku da li je među njima neko ko Nikolasu Vintonu duguje svoj život. A kada su se svi prisutni digli, čak je i inače povučeni Vinton - zaplakao.
Uprkos tome, priča o Vintonu i "njegovoj" djeci široj je javnosti postala poznata tek poslije 1998. godine, kada se slovački redatelj Matej Minac počeo baviti tom temom. Kako kaže Minac, svaki reditelj bi dao sve na svijetu da može da snima film sa jednim Oskarom Šindlerom. I u stvari je upravo to sada i doživio:
- Veoma sam sretan što sam mogao s Nikolasom Vintonom da snimam njegovu priču. Jer, on je posljednji spasilac u rangu poput Valenberga i Šindlera koji je još živ.
Nikolas Vinton danas ima 101 godinu. To ga nije spriječilo da doputuje u Prag na premijeru filma. Od gledanja unazad mnogo je važnije okrenuti se budućnosti, kaže on i dodaje da je ipak nešto naučio i iz prošlosti:
- Čovjek mora uvijek biti spreman da pomogne drugima i onda to i učini ako ima mogućnosti.
"Porodica" Nikolasa Vintona danas broji 5.700 osoba - djece koju je spasio i njihovih potomaka.
Potraga
Nakon završetka rata Nikolas Vinton je krenuo u potragu za roditeljima te djece, ali skoro niko od njih nije preživio. I tako je 90 odsto spasene djece ostalo da živi kod svojih engleskih porodica.
Priredio: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
