Brico sa Solunskog fronta
MJESTO bez brice je kao selo bez kovača, još uvijek se može čuti od onih najstarijih Laktašana. Kako će vam reći mnogi od njih, navika da se pazarnim danom ode do Banje Luke bila je povezana i sa odlaskom kod frizera.
Sa njima se ne bi složili stanovnici Slatine, banjskog centra na području opštine Laktaši, koji su "frizerski salon" imali već početkom proteklog vijeka.
Otvorio ga je Miloš Popović, porijeklom iz slatinskog sela Malo Blaško. Brijački zanat najvjerovatnije je naučio na Solunskom frontu, gdje je kao dobrovoljac otišao zajedno sa još dvadesetak slatinskih mladića.
Da nema sačuvane požutjele fotografije njegove od dasaka sklepane "brijačnice" u centru Slatine, danas bi Miloš bio potpuna nepoznanica u istoriji ovog kraja.
- Zahvaljujući pokojnom profesoru Vasi Popoviću sačuvana je i uspomena na prvog slatinskog bricu. Po završetku Prvog svjetskog rata ondašnje vlasti su svim invalidima sa Solunskog fronta obezbijedile imanje, zemlju i regulisane penzije, za koje se govorilo da su bile dobre i velike. Bez obzira na to, Miloš se prihvatio zanata i pune torbe brijačkog alata koju je donio sa fronta - priča sekretar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" iz Laktaša Milenko Ćerketa.
Svakodnevno je Miloš pješice obilazio slatinska sela, šišao i brijao ljude, željne da usput čuju i najnovije informacije i sklope poslove. Imao je određene dane u kojem će selu i u čijoj kući taj dan šišati i brijati. U tom smislu dolazak kod Miloša bio i je logičan estetski korak pred predstojeći nedjeljni odlazak u crkvu.
- U toku ljetne sezone u centru Slatine imao je svoju "brijačnicu", gdje je dolazio nedjeljom, najčešće prije podne i brijao i šišao banjske goste - priča Ćerketa.
Sudeći prema podacima tadašnjeg centralnog Banovinskog turističkog društva iz Banje Luke, Miloš je morao imati dosta posla.
Naime, prema tim podacima, Vrbasku banovinu je 1933. godine posjetilo 34.000 turista, a Slatina se te godine po broju posjetilaca našla na drugom mjestu, odmah iza Jajca. Tri godine kasnije, preuzela je primat najposjećenijeg mjesta u Vrbaskoj banovini.
- Bio je tu i značajan broj stranih turista. Najbrojniji su bili Austrijanci, Česi i Englezi, a u manjem broju Francuzi i Grci. Broj turista rastao je iz godine u godinu, a podatak iz 1939. godine govori da je Slatinu posjetilo 6.500 turista - kaže direktor turističke organizacije iz Laktaša Dragan Marić.
Treba reći da je tome prethodilo organizovano uređenje ovog banjskog lječilišta. Izgrađeni su banjski bazeni, prateći objekti, uređena okolina, a otvorena je i ambulanta. Odlukom bana, za stalnog banjskog ljekara imenovan je dr Slavko Pišteljić, zdravstveni savjetnik za socijalnu politiku i narodno zdravlje.
Pune ruke posla
Da li je Miloš pratio modne brendove i trendove ostala je nepoznanica. Međutim, kada se njegov zanat smjesti u tada zahuktali turistički razvoj Slatine pretpostavka je da je imao pune ruke posla. Uostalom, oni koji nisu željeli da se ošišaju morali su se negdje obrijati. Gdje drugdje nego kod Miloša.
Nažalost, o Miloševoj sudbini malo se zna. Imao je djece, ali ne i unučadi. Tako mu je vrijeme zamelo tragove, ali, na sreću, ne i uspomenu na prvog slatinskog bricu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
