Bratstveni sabor kod Podgorice
Šesnaest kilometara istočno od Podgorice, Stare Ribnice, oživjelo nekada junačko, kučko selo Dučići. Do juče pusto i u korov zaraslo, ovo selo je postalo pravi životvorni izvor u kršu, koje odzvanja ljudskom slogom i razgovorom. Bar stotinu automobila stiglo je u Dučiće iz bijelog svijeta, na bratstveni sabor Dučića, ma gdje se nalazili. Ispred seoskog, lijepo uređenog Doma kulture, svi se u obraze tri puta ljube i za junačko zdravlje pitaju.
- Zdravo bili, ponosni Dučići - govori, uzbuđeno 80-godišnji Spaso Ceković koji živi u Podgorici, nudeći rođake po porijeklu, hljebom i solju.
Selo Dučići na granici sa Albanijom, priča, uvijek je kroz istoriju, bilo poznato po junaštvu, dobrom vinu i kameno-klesarima.
U Podgorici, napominje Ceković, živi danas bar 400 Dučića iz ovog sela, u Kučima. Do Spasa stoji Vojislav Vojo Dučić, koji je iz Trebinja, Vojvodstva Svetog Save, doveo sa sobom 40 Dučića, dok ih je dvadesetak stiglo iz Bileće, posebno iz bilećke Fatnice, koja je takođe, prapostojbina ovoga bratstva.
- Ovo okupljanje je naš ostvareni san koji prenosimo našim naraštajima, sa zavjetom da se bratska sloga i susretanja nikad ne ugase - dodaje Vojo, koga prekidaju aplauzi.
Iz Prijepolja je 18 rođaka - bratstvenika, predvodio Ljubiša Dučić, dok je iz Beograda došao Nenad, čiji je pokojni otac Vladimir, punih 20 godina sakupljao građu za Monografiju o Dučićima.
Tu je i poznati književnik, po porijeklu Dučić, Dragoljub Vulević, koji radoznalim novinarima objašnjava kako je moguće da su bratstva Dragovići, Savovići, Vulevići, Ivanovići, Milići, Radovanovići, Rakovići, Cekovići, Mitrovići i Đurovići, iako ne slave istu krsnu slavu, ustvari - Dučići!
- Svi smo mi bili Dučići, ali je uslov za izgradnju crkve u selu bio da se dozvola daje samo ako je zahtjev uputilo pet - šest različitih porodica - pripovijeda Dragoljub.
Tada su se Dučići i dogovorili da se prezimenima podijele, kako bi dobili crkvu. Pa Drago posta Dragović, Vule Vulević, Ceko Ceković, potomci Đura Đurovići... I to je jedina podjela među Dučićima, ističu, jer nikad među njima ne bješe bratoubistva, niti rodoskrvnuća. I zaista, u Dučićima niče hram, posvećen Svetom Dimitriju, 1887. godine, koji narodu služi i danas. Ni u zla vremena, vele, crkva u Dučićima nije vrata zatvarala.
Ponosni su Dučići na svoje porijeklo koje pouzdano znaju, vodi od slavne, kraljevske loze Mrnjavčevića. Nestvarna, kasnojesenja slika u crnogorskom kršu. Mijenjaju se govornici, a publika, njih oko 300, sjede na drvenim klupama i kamenju pod vedrim nebom!
- Ima naše braće u Nišu, Kopru, Ljubljani i svi su, bez obzira na sve - Dučići, čuvaju svoje korijene i tradiciju, ponosno ističe Ratko Mitrović koji živi u Dučićima. U selo se vratilo da živi desetak porodica, ali zahvaljujući, prije svega nesebičnom Vladimiru Đuroviću, najbogatijem Dučiću. Nastupio je tajac kad je najstariji učesnik "Dučićijade" 86-godišnji Meto Mitrović, uz nekoliko toplih riječi, uručio zahvalnicu 45-godišnjem Vladimiru, za slogu i bratsku ljubav.
- Nije bogat onaj što ima para, nego onaj koji umije za dobro drugih da ih daje - govori Simo Ivanović.
On nam je ispričao da je Vladimir Đurović, koji ima privatno preduzeće u Podgorici, za napredak svoga sela Dučića, uložio vlastitih milion evra! Probio put u kršu preko Meduna do Dučića i "doveo" asfalt, dužine četiri kilometra, struju, postavio javnu rasvjetu, izgradio Dom kulture. Onda je stare, napuštene zidine pretvorio u lijepo uređene okućnice sa kamenim podzidama. Svakom stanovniku Dučića, Vladimir je poklonio po jedan mali vinograd u rodnom selu!
Jedan dan bio je kratak, da bi se Dučići, sa svih strana, dobro ispričali. Poslije zalijevanja crnogorskog pršuta sa vinom i lozovačom iz Dučića, bratstvenici su posjetili i obližnji Medun, gdje je živio silan junak i književnik Marko Miljanov.
A pao je i dogovor o mjestu idućeg okupljanja bratstevnika -Dučića. Biće to u Trebinju, ispred Hercegovačke Gračanice, gdje počiva princ pjesnika - Jovan Dučić.
Knjiga
- Sve sam za selo uradio sa mojim rođacima koji su u oživljavanje ovog mjesta ugradili na stotine časova dobrovoljnog rada - kaže Vladimir Ćurović.
On je svakom učesniku bratsveničkog okupljanja poklonio jednu knjigu junačkih pjesama, njegovog pretka Stevana Dučića. I izlazak ove knjige, kao i mnogo stvari za selo Dučići, finansirao je Vladimir.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
