Bogatstvo za grobno mjesto
Groblje Triniti na sjeveru Menhetna je posljednje utočište Natanijela Dženksa, koji se borio u američkom građanskom ratu, a društvo mu pravi i Meri Bredli, koja je umrla u 31. godini još tamo 1872. i njen grob je ukrašen velikim anđelom. Oko mnoštva grobova je prastaro drveće, vjeverice trče preko lišća, a sa groblja može da se vidi i djelić rijeke Hadson.
Sve u svemu - pravi san od vječnog počivališta. Ali i u svijetu mrtvih u Njujorku puca po svim šavovima. Ričard Fišman, direktor uprave groblja države Njujork, kaže:
- Osim na ovom malom groblju gore na Menhetnu, na čitavom ostrvu nema nijedan grob koji je slobodan.
Dva velika kvadrata, visoka pet metara i obložena mermerom, na Triniti groblju su svojevrsni ormar za urne. Na malim pretincima stoje imena poput Mendez, Veber, Spenser ili Lin - baš kao što i stanovnici grada dolaze iz čitavog svijeta. Ovi mali pretinci su im bili jedina prilika da i ostanu na Menhetnu, ali i to ih je koštalo - najmanje 9.000 dolara.
Pravi grob na nekom groblju ne samo da se ne može platiti, nego se ne može ni kupiti, bez obzira na to koliko mita nudili nekom službeniku.
- Većina grobalja u Njujorku su otvorena sredinom 19. vijeka. Prošlo je dakle vrlo mnogo vremena. Jedva da još neko prodaje grobno mjesto - ističe Fišman.
Već pola vijeka nije otvoreno neko novo groblje i ostaje postojećih 35 u čitavom gradu. Jer kupovinom groba u Americi zaista se kupuje vječni počinak, tako 60 hiljada mrtvih, koliko ih umre svake godine u gradu, moraju da traže mjesta u drugim dijelovima. Ko želi da bude sahranjen u Njujorku, mora da ode u Bruklin, Kvins ili Bronks.
Ni tamo nema još mnogo mjesta. Uprave groblja se dovijaju kako mogu i postavljaju grobove i na najmanje komadiće zemlje.
Zato sužavaju staze, a ograničavaju i širinu sanduka na najviše 66 centimetara. Saradnici groblja svjedoče kako pogrebnici ponekad doslovno moraju da stiskaju pokojnika da stane u sanduk. I grobari moraju da paze kada kopaju raku, jer im lako može da im se dogodi da dospiju u susjedni grob.
Uprkos svim naporima, ubrzo ni to više neće biti dovoljno. Na groblju "Vašington" u Bruklinu, na primjer, imaju još dvadesetak grobnih mjesta, ali tamo se sahranjuju prije svega članovi rusko-jevrejske zajednice. Oni su spremni da plate i po 12.000 dolara za grob koji će biti u blizini njihove porodice.
Porodične grobnice, zavisno od položaja, lako mogu da koštaju i više od milion dolara. Ali šta kada i posljednje grobno mjesto bude prodato?
U Bruklinu je i groblje "Grinvud" koje je najveće u gradu. Međutim najviše za godinu na tom groblju će biti prodato i posljednje grobno mjesto.
Na nadgrobnim pločama tamo stoje poznata imena tog grada Tifani, Stajnvej, Leonard Bernstin - pored njujorških gangstera poput Bila Krvnika.
Uprava groblja računa s prihodima od turističkog vođenja po groblju, a to je mjesto i godišnjeg muzičkog spektakla, takozvanog "Angels and Accordions".
Ričard Mojlen je bio baštovan na groblju, baš kao njegov otac i djed.
- Prije je bilo sasvim drugačije. Posjetioci nisu bili dobrodošli kada sam počeo da radim, a groblja nisu bila ni tako uređena. Bilo je mnogo vandalizma, u Njujorku ionako ima mnogo kriminala. Krala su se i vrata grobnica od bronze i urne od lijevanog željeza. Groblje je bilo kao tvrđava.
Kada je postao direktor groblja Grinvud želio je da to promijeni i vrati grobljima ono što su nekad bila - mjesta za izlet i boravak uz bivše stanovnike grada.
- Ovdje zovemo stanovnike da se opuste. Tako je bilo i 1830. kada je groblje osnovano. Tada još nije bilo Central parka u Njujorku i ljudi su dolazili ovdje da se vrate u prirodu. To želimo da vratimo.
Na groblja Menhetna mora da se vrati život. Jer za mrtve - više nema mjesta.
Zaborav
Groblja se mijenjaju - u početku su to bila reprezentativna mjesta na kojima su imućni građani još za života gradili svoje mauzoleje. Onda, u drugoj polovici 20. vijeka groblja su pala u zaborav.
priredio: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
