Blagoslov koji donosi nevolje

Statistički gledano, svaka Avganistanka na svijet donese 6,3 djece. Ovakve, zapadnom svijetu nezamislive brojke, sa sobom će donijeti i dalekosežne posljedice.

Trenutno u Avganistanu živi oko 30 miliona stanovnika. Prema procjenama avganistanskog Ministarstva zdravlja, u sljedećih 30 godina broj stanovnika bi se mogao udvostručiti. I to u zemlji koja još dugo neće moći da živi bez pomoći izvana.

Ali uvođenje državne kontrole rađanja u zemlji duboko ukorijenjenoj u tradicionalne porodične strukture i bez državnog aparata, koji bi kontrolu sprovodio u djelo, je nemoguće.

Dosad se pokazalo: bilo da se Avganistan nalazi u ratu ili u miru, stanovništvo neprestano raste.

- Najmanje četvoro djece jedna žena mora da donese na svijet i to po mogućnosti sinove, na tom insistiraju muškarci - kaže Hava, seoska babica iz centralne avganistanske provincije Daikundi.

Hava je i sama majka i to četvoro djece. I time se nalazi daleko ispod prosjeka.

- U Avganistanu velike porodice nisu samo dio kulturne tradicije nego i vjerske vođe stanovništvo podstiču na rađanje što većeg broja djece - kaže zamjenik ministra zdravlja Nadra Hajat.

Žena toliko dugo mora rađati dok ne rodi najmanje tri ili četiri sina. Što više sinova, to je veći ugled porodice, a veliki broj sinova mnogima predstavlja i garanciju za materijalnu bezbjednost u starosti, što je u zemlji bez državnog socijalnog sistema jedino moguće penziono osiguranje.

Ali ono što se tradicionalno smatra blagoslovom u sebi zapravo skriva potencijal za velke socijalne napetosti.

- Čak 44 odsto stanovnika Avganistana živi ispod granice siromaštva, a problem će se još povećati. Avganistan spada u regije s najvišom stopom nataliteta na svijetu. Već je sada više od 65 odsto stanovništva mlađe od 25 godina - kaže Hajat.

Ekonomski razvoj ne može ni izbliza da ublaži toliki porast stanovništva. Budućnost Avganistana bi mogla pasti na ovoj činjenici.

- Mi nećemo ni izbliza ostvariti milenijumske ciljeve u vezi sa obrazovanjem, izjednačavanjem polova, jer ćemo biti prisiljeni da se borimo sa elementarnim problemima, poput gladi, za koje smo mislili da su iza nas. Pristup zdravstvenoj brizi i borba protiv bolesti, poput tuberkuloze ili virusa HIB, ostaće po strani - pesimistična je Sema Samar, ljekar i predsjednik Avganistanskog odbora za poštovanje ljudskih prava.

Pri tome je vlada već pokrenula neke kampanje kojima je cilj smanjenje broja poroda. Kondomi, antibebi pilule dijele se besplatno. Ali zanimanje je ispod očekivanog.

- Kultura i tradicija su velike prepreke za nas - kaže Sabra Turkmani, predsjednik Udruženja avganistanskih babica.

I ova organizacija pokušava da u razgovoru sa ženama utiče na planiranje porodice, ali to se često pokazuje kao nemoguća misija. I ovaj put je prepreka tradicija.

- U našem kulturnom krugu je teško direktno govoriti sa ženom, jer konačnu odluku donose suprug i svekrva. Znači žena uopšte ne odlučuje o svom tijelu i svom životu. Jedino što možemo da učinimo je da žena prvo pokuša sama da porazgovara sa svekrvom. Sa suprugom ne može o tome direktno da razgovara, jer je to preosjetljivo - objašnjava Turkmani.

U borbi za humaniji odnos prema ženama, koje se često svode na mašine za rađanje, zdravstvene organizacije čak posežu i za Kuranom, gdje se na nekoliko mjesta preporučuje dvogodišnja pauza između poroda.

Tu bi poruku imami u svojim propovijedima trebala da prenose vjernicima. Ali borci za promjene ustaljenih običaja ne gaje pretjerane iluzije.

- To je borba koja neće trajati godinama nego decenijama - zaključuje Nadra Hajat.

Primjer Kine

Mnogi u potrazi za rješenjem demografske bombe gledaju u smjeru susjedne Kine, koja je svoj problem rasta broja stanovnika djelimično riješila državnom kontrolom i politikom "jedna porodica - jedno dijete".

priredio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.