Bivša SFRJ neiscrpna inspiracija za književna djela

Prema mišljenju stručnjaka, političke knjige nerijetko se povezuju sa ličnošću samog pisca, odakle i proizilazi njihova popularnost ili slaba čitanost. Uglavnom vlada mišljenje da takva djela rijetko ponude nešto spektakularno ili nešto novo, ali da su “vrijedna” zato što su ih napisali poznati i uticajni ljudi.

Nerijetko, ljudi u knjigama sa političkom tematikom traže odgovore ne pitanja i događaje u kojima su i sami učestvovali, odakle i proizilazi činjenica da su knjige sa takvom tematikom popularnije među starijim čitaocima.

Knjige o BiH

Pred kraj svoje političke karijere, ili po završetku “misije” u BiH, knjige su izdali bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, te nepopularni visoki predstavnici u BiH Kristijan Švarc-Šiling i Pedi Ešdaun, ali i bivši glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte i njen portparol Florens Artman.

Politički analitičar iz Beograda Dušan Janjić smatra da političari imaju potrebu za pisanjem knjiga jer žele da na neki način “uokvire” svoj boravak u nekoj zemlji, te da na jednom mjestu saberu sve utiske. Kaže da je imao priliku da pročita knjigu Karle del Ponte “Lov - ja i ratni zločinci” koju je ocijenio kao “dobru knjigu iz oblasti političke stilistike”.

- Uglavnom mislim da niko od diplomata ovde nije uradio nešto ozbiljnije u nauci. To je uglavnom umetnost ili beletristika - rekao je Janjić.

Naglasio je da inspiracija da se napiše jedna knjiga dolazi od ljudi koji se nalaze u okruženju osobe koja je pisac i jednostavno ispoljavaju ono što nose sa sobom.

- Oni su u prilici da dnevno prave zabeleške zbog posla koji rade, kontaktiraju sa mnogo ljudi i verujem da je to ta inspiracija - rekao je Janjić i dodao da je riječ o ljudima kojima je dovoljan samo birokratski način života tokom boravka u nekoj zemlji.

Karla del Ponte je u svojoj knjizi javno progovorila o trgovini ljudskim organima na Kosovu i bila je prvi strani diplomata koji je to uradio, a opisala je i posljednji susret sa premijerom Srbije Zoranom Đinđićem, kada ga je upozorila da žele da ga ubiju.

- Posljednji susret sa Đinđićem: Kažem mu da se čuva. Dajem mu interni dokument tribunala o zavjeri da se on ubije. “Znam”, kaže smiješeći se. “Ne žele da ostvarim reforme... Ali nemoj da te hvata panika, čuvaću se” - napisala je Del Ponteova u knjizi.

Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi “Mačevi i plugovi” opširno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine. Ešdaun govori i “o greškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH”. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.

Knjiga o bivšem visokom predstavniku u BiH Kristijanu Švarc-Šilingu pod nazivom “Bosna u fokusu” je zbornik radova koji opisuje životni put i politički angažman bivšeg visokog predstavnika u BiH.

- Boravio sam u BiH i u dobrim i u lošim vremenima. Često sam nailazio na nerazumijevanje i predbacivanje u svojoj borbi i od Njemačke, BiH i same Evrope. U tim trenucima potrebni su prijatelji, a u ovoj zemlji ih imam mnogo. Nadam se da će se uspostaviti jača veza Berlina i Sarajeva, a tome svi moramo doprinijeti - kazao je Švarc-Šiling.

Artmanova, pak, u svojoj knjizi tvrdi da je mnogo primjera gdje je Tribunal mogao mnogo bolje da radi da nije bilo smetnji velikih sila. Kao pozitivan primjer navela je hapšenje bivšeg predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića.

S druge strane su, prema Artmanovoj, negativni primjeri velikih sila u slučaju bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića i komandanta Vojske RS Ratka Mladića. Artmanova je, govoreći o pokušajima hapšenja Karadžića i Mladića, rekla da se uvijek govorilo da između pomenute dvojice i velikih sila postoji dogovor o nehapšenju.

“Pranje savjesti”

Govoreći o knjigama diplomata koji su prošli kroz BiH, pa ta svoja iskustva stavili na papir, književni kritičar i član žirija za dodjelu NIN-ove nagrade za roman godine Mladen Šukalo kaže da smo “mi u tim knjigama najmanje bitni”.

- Ako je riječ o knjigama ljudi koji su na bilo koji način bili vezani za politička, ratna i druga dešavanja na bivšem jugoslovenskom prostoru, čini mi se da smo im mi, kako prilikom njihovog aktivnog djelovanja tako i u opisivanju tog djelovanja, najmanje bitni. Sve što su radili ili rade, čini mi se da je to bilo zbog nekih drugih interesa, a najčešće radi njih samih. To, prije svega, mogu da posvjedoče tiraži pojedinih takvih knjiga kod nas i u svijetu - rekao je Šukalo.

Dodao je da autori takvih knjiga, iznoseći „tajne” iz perioda svoga djelovanja u BiH, možda žele i da „operu” svoju savjest.

- Daleko sam od dnevno-političke prakse. Možda se u njoj ne bih ni snalazio. Zato sam nesklon prema tim knjigama koje govore o netom okončanim, a politički još neobjašnjenim događanjima. Čini mi se da su u toj vrsti knjiga najzastupljeniji memoari. Njih rado čitam, pogotovo onim koji su malo udaljeniji od sadašnjosti - rekao je Šukalo.

Naglasio je da svako od tih ostvarenja, političke ili apolitičke orijentacije, ima svoju vlastitu poziciju u određenim sistemima vrijednosti.

- Recimo, za svoje memoare, Vinston Čerčil je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1953. godine – a oni se ni tada ni danas nisu svrstavali u književno-umjetnička ostvarenja - rekao je Šukalo.

Zainteresovanost za političku tematiku

Sociolog Biljana Milošević kaže da stariju populaciju knjige sa političkom tematikom više interesuju nego mlade, jer su oni bili direktni učesnici nekih prošlih dešavanja, a o njima te knjige i govore.

- Većina sredovječnih čitalaca možda su bili i učesnici rata, pa prave paralele između stvarnih događaja i knjiški obojenih događaja - rekla je Miloševićeva.

Dodala je da knjige Karle del Ponte ili drugih političara i diplomata koji su pisali o BiH nisu popularne zbog njihovog odnosa prema Republici Srpskoj.

- Čitaoci te pisce tretiraju kao ličnosti, neprijatelje koji nisu miljenici srpskog naroda i iz tog razloga oni ignorišu ono što takvi napišu - rekla je Miloševićeva.

Dodala je da se svi oni koji su bili u prilici i koji su mogli zdravorazumski da procijene političke poteze u eri djelovanja Karle del Ponte i sličnih, ne slažu sa onim što se dešavalo.

- Zbog toga je apsolutno logično to što čitaoci bojkotuju knjige koje oni plasiraju. Time izražavaju generalni revolt srpskog naroda prema tim političkim ličnostima zbog njihovih političkih poteza - rekla je Miloševićeva.

Karadžić “nadmašio” Del Ponteovu

Jedna od najpopularnijih knjiga u Palama je knjiga Radovana Karadžića “Čudesna hronika noći”, a čitaoci u ovoj opštini veoma rijetko traže knjigu Karle del Ponte.

- Uredno smo kupili knjige Karle del Ponte “Lov - ja i ratni zločinci”, Florens Artman “Mir i kazna, tajni haški ratovi između međunarodne pravde i međunarodne politike” ali čitaoci ih rijetko traže - rekla je bibliotekar u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo Miljana Macan.

Dodala je da njihove čitaoce svih doba najviše interesuju knjige koje se tiču Tita i njegovih žena, u kojima nema ništa ozbiljno, istorijsko, ali i knjige Isidore Bjelice koja je pisala o političkim pikanterijama i ispadima naših političara.

Bibliotekari u Istočnom Sarajevu i Banjaluci Miljana Macan i Orijana Vuković kažu da je omladina uglavnom zainteresovana za bestselere, a da političke knjige čitaju samo ako moraju.

- Mladi uglavnom traže stranu literaturu, ali i srpsku literaturu i knjige koje pišu novinarke, voditeljke i poznate ličnosti - rekla je Macanova.

U Banjaluci se najčešće čitaju britanski i američki bestseleri, kao i španska i hispano-američka literatura.

Za takve knjige sociolog Biljana Milošević kaže da su kič u književnosti i klasičan šund.

- Ako neko u knjizi pronalazi svoje putokaze za život, odgovore na svoje intelektualne ili moralne nedoumice, mora se pročitati neki kvalitetan roman, a tu su klasici neprevaziđeni - rekla je Miloševićeva.

Vukovićeva kaže da, poslije mora pročitanih knjiga koje zaboravite poslije nekog vremena, ipak vam treba jedna dobra knjiga koja će vam ostati u pamćenju.

-         Onda se vraćate Ivi Andriću, Meši Selimoviću, Milošu Crnjanskom ili Dostojevskom - rekla je Vukovićeva.

“Mandat naroda”

Srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović izdao je prošle godine knjigu pod nazivom “Mandat naroda” u kojoj je napravio presjek rada Predsjedništva u periodu od 2006. do 2010. godine.

- Ova knjiga je dug prema biračima kao i budućim političarima koji će poslije mene doći na ovo izborno mjesto. Sličnu knjigu bi trebalo da napiše svaki član Predsjedništva BiH koji na to mjesto bude izabran iz RS, jer bi ona pomogla da se razumije političko vrijeme, društveni i politički koncept, politički akteri i način donošenja najvažnijih odluka u BiH, ali i teškoće i pritisci kojima su ponekad izloženi oni koji su izabrani na od naroda datu poziciju - naveo je Radmanović u uvodnoj riječi knjige.

Pojasnio je da će se tako u budućnosti učinak svakog pojedinačnog političkog predstavnika u BiH moći mjeriti i pokazivati javnosti, ostavljajući svakome da samostalno procjenjuje i zaključuje da li su i koliko uspjeli u planovima i djelovanjima.

- Konačan sud o radu svakog političara daju vrijeme i istorija - zaključio je Radmanović.

Mladi čitaju Đinđića

Izjave i političke dosjetke ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića popularne su i danas, a njegova djela “Srbija ni na istoku ni na zapadu”, “Subjektivnost i nasilje”, “Jugoslavija kao nedovršena država” i “Jesen dijalektike” najviše traže mladi ljudi.

- Mlađe osobe često traže djela i govore Zorana Đinđića. On je osoba koja je započela i donijela neke promjene u Srbiji, tragično je završio i vjerovatno im je zato interesantan - rekla je bibliotekar i saradnik za odnose sa javnošću u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Banjaluci Orijana Vuković. Dodala je da omladina rijetko političke knjige čita iz razonode ili da bi nešto saznali.

Putin i Obama

Knjige predsjednika SAD Baraka Obame “Snovi moga oca” i “Smjelost nade” prodate su u svijetu u milionskom tiražu.

Obamine knjige predstavljaju spoj autobiografije i političkog manifesta o promjenama koje on smatra da moraju da budu sprovedene u Americi.

Vukovićeva kaže da su i u Banjaluci popularne knjige o Vladimiru Putinu, Dmitriju Medvedevu i one koje je napisao Barak Obama.

Ipak, ova vrsta literature u drugim dijelovima Srpske nije popularna.

- Nabavili smo knjigu “Snovi moga oca” Baraka Obame, ali je čitaoci rijetko traže - rekla je bibliotekar u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo Miljana Macan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.