Bijeg od stvarnosti u mjehuriće od sapunica

Od cirkuske igračice Kasandre do ambicioznog arhitekte Šeherzade iz "1001 noći" prošlo je više od deset godina. Ni u tom periodu gledaoci u Srpskoj nisu odustajali, nego su iz godine u godinu pronalazili nove likove čije će živote pratiti preko malih ekrana, tako da euforija oko Šeherzade za ove prostore ipak nije ništa novo. Naprotiv, opčinjenost telenovelama traje punih petnaestak godina.

A šablon tih serija je uglavnom isti: lijepi i mladi glumci, priča koja se vrti oko ljubavi između dobre siromašne djevojke i dobrog bogatog mladića (ili obrnuto) koji moraju da savladaju razne prepreke, tu su uglavnom isto tako zgodni i lijepi, ali zli njihovi suparnici, a na kraju dobro uvijek pobijedi zlo i glavni junaci žive dugo i srećno.

Jedina razlika je u tome što su ranije aktuelne bile sapunice, odnosno telenovele sa španskog (Meksiko, Venecuela, Kolumbija i Peru) i portugalskog (Brazil) govornog područja, dok su sada znatno popularnije ruske i naročito turske serije.

Zaluđenost telenovelama nije ništa neobično, kažu sociolozi i psiholozi, jer se njihovi scenaristi rado služe motivima iz bajki i na taj način omogućavaju mnogima da zaborave na sopstveni život i svakodnevne brige. Tako su mnogi umjesto o izborima i formiranju vlasti, krizi, nezaposlenosti, poskupljenjima i drugim stvarima izabrali da raspravljaju o tome hoće li Šeherzada konačno da pronađe svoju sreću.

Istorijat telenovela

Sapunice nisu nov proizvod, one potiču još iz predrevolucionarne Kube, još od prije početka radio-ere. Tamo su radnice u fabrikama cigareta tokom posla slušale čitanje romana. Nastavci su se nizali od jednog radnog dana do sljedećeg. Romane je radnicama čitala nadzornica. Ta tradicija se i dan danas njeguje.

Prva serija u svijetu bila je "Faraway Hill" i prikazivala se jednom sedmično 1946. godine u Americi. Poslije nje "These Are My Children" se emitovala 1949. godine, svakog dana u trajanju od po 15 minuta.

Od 1940. do 1970. godine sapunice su pronalazile svoju publiku, svakog dana sve mnogobrojniju i sve vjerniju, da bi tokom osamdesetih doživjele nevjerovatnu popularnost. Tako je sapunicu "General Hospital" pratilo više od 30 miliona gledalaca. Između sedamdesetih i osamdesetih godina počinju da se emituju i sapunice proizvedene u južnoameričkim zemljama, Kubi, Meksiku i Brazilu. Te serije su se prikazivale u udarnim, večernjim terminima, a njihova publika je postajala sve raznovrsnija. Najgledanije i najpopularnije širom svijeta postale su brazilske serije, koje su uvijek nosile neki specifičan pečat svog podneblja.

Od osamdesetih godina 20. vijeka pa sve do danas postajale su popularne i u drugim regijama svijeta, posebno u istočnoj Evropi, na Balkanu, Sjevernoj Africi, Kini i SAD.

Serije koje se dugo pamte

Telenovele nisu najgledanije TV štivo samo kod nas. Jedna od najuspješnijih telenovela svih vremena je brazilska "Robinja Isaura", koja je prodata u 95 država svijeta. To je bila prva televizijska emisija na kineskoj televiziji u kojoj je glavni lik bila strankinja. Čak 450 miliona Kineza je pratilo svakodnevno muke bijele robinje Isaure. U Poljskoj je ta telenovela do dana današnjeg najgledanija emisija svih vremena ikad emitovana. Prosječna gledanost je bila 81 odsto, a povremeno je dostigla čak 92 odsto. Ruska televizija je emitovala meksičku telenovelu "I bogati plaču", koju je dnevno pratilo oko 110 miliona gledalaca.

Venecuelanska telenovela "Kasandra", koja je bila gledana i na prostoru Balkana, ušla je čak i u "Ginisovu knjigu rekorda" kao serija prodata u čak 128 država svijeta. Bila je to prva telenovela emitovana u Japanu.

U Meksiku je 1986. godine nestalo struje u čitavoj državi zbog slabog napona dok je emitovana posljednja epizoda telenovele "Vučja kolijevka". To se dogodilo i 2007. godine u Brazilu, kad je bila prikazivana posljednja epizoda telenovele "Tropski raj".

Uticaj sapunica uglavnom negativan

Psiholozi i sociolozi smatraju da jeftine sapunice imaju negativne uticaje na mlade, koji umjesto da čitaju neke kvalitetne knjige ili da se bave sportom, dosta vremena odvajaju na praćenje tih serija.

- Urednici raznih programskih sadržaja na televizijskim stanicama, trebali bi da ograniče broj serija koje emituju, a da uvedu više kvalitetnih i edukativnih emisija koje će imati kulturno-obrazovni karakter - istakao je psiholog Aleksandar Milić.

Generalno gledano, smatraju psiholozi i sociolozi, opsesija nekom sapunicom može da uzrokuje značajne probleme i nanese nepopravljivu štetu u odnosu s prijateljima, kolegama ili članovima porodice.

Milić kaže da telenovele i razne španske i turske serije imaju veliki, ali sa druge strane različit uticaj na publiku, u zavisnosti od toga kakav im je sadržaj, ali i kakva je populacija stanovnika koji prate određenu seriju.

- U opštoj populaciji i društvu sve više je vidljiv pad morala, kvaliteta života, vrijednosti, pa tako često ono što je bezvrijedno, nasilno, intrigantno i usmjereno ka nasilju u nekoj seriji podložno je da stekne određeni autoritet te vrste i na publiku - smatra Milić.

On ističe da u serijama čije su teme međusobna borba i novac, te likovi koji projektuju svoja htjenja i želje utiču na obične gledaoce da na neki način bježe od rješavanja svojih problema.

- Često se našim gledaocima nude serije koje potpuno odudaraju od našeg ambijenta i njegovanja stvorenih vrijednosti, a pored toga nemaju umjetnički kvalitet. Sapunice samo na jedan način zadovoljavaju potrebe širokih masa - kazao je Milić.

Dodao je da su intrige i vulgarizmi glavni adut serija koje privlače pažnju gledalaca.

- Patnje, konflikti, ljubavni rastanci i nesuglasice mamac su za gledaoce, a rezultat toga je da oni nesvjesno ili svjesno gledajući te sadržaje bježe od sopstvene svakodnevice i ulaze u tući život, koji analiziraju više nego svoj - kazao je Milić.

Sociolog Biljana Milošević rekla je da su telenovele, odnosno sapunice klasičan produkt masovne kulture.

- One zaokupljaju pažnju publike i to je jedno od obilježja TV sadržaja koje nosi globalizacija, a ono što se takođe veže za sapunice je fenomen "escape", što znači "pobjeći", u smislu pobjeći iz stvarnog života - istakla je Miloševićeva.

Ona je naglasila da se pojedinci, koji su posljednjih godina postali mnogobrojni, gledanjem serija, počinju identifikovati sa glumcima i njihovim životnim problemima.

- Na programima koji se nude gledaocima u RS ovih dana umjesto do sada poznatih latinoameričkih veoma popularne postale su turske serije, a jedna od njih je i serija "1001 noć". Jedan od očiglednih primjera koliko je ta serija uzela maha je i dokaz da kada se ulogujete na "Fejsbuk", u vremenu prikazivanja ove serije, primijetićete da je tada na ovoj mreži, koja ima ogroman broj korisnika, prisutno svega jedan odsto njih - istakla je Miloševićeva.

Miješanje fikcije i stvarnosti

Da zaluđenost telenovelama može da dostigne tragikomične dimenzije najbolje se vidjelo prije desetak godina, kada je u Srbiji i Republici Srpskoj prikazivana "Kasandra", koja je izazvala nezapamćenu euforiju. Za emitovanje ove serije vezani su događaji koji će se još dugo prepričavati ne samo kod nas, nego širom svijeta.

Kada je Kasandra, glavni lik istoimene telenovele, greškom optužena za ubistvo, građanska inicijativa srpskog mjesta Kučevo poslala je pismo venecuelanskoj vladi i bivšem predsjedniku Srbije, Slobodanu Miloševiću, u kojem su tvrdili i zahtijevali: "Mi znamo da je Kasandra nevina, oslobodite je optužbe!". Mještani Kučeva čak su angažovali advokata kako bi Kasandru oslobodio iz zatvora.

U BiH su gledaoci bili zgroženi kada je Kasandra naprasno nestala s malih ekrana. Poslije niza peripetija oko prava emitovanja i niza intervencija na najvišem nivou, Antonio Paez iz "Coral Pictures", kuće koja je snimila "Kasandru" BiH je poklonio svih 150 epizoda Kasandre.

Ipak, ovakvi "biseri" i zaluđenost ovom vrstom TV programa nisu svojstveni samo našem podneblju.

Najsvježiji primjer je pokušaj ubistva venecuelanske glumice hrvatskog porijekla Gabrijele Španić. Glumicu, njenog dvogodišnjeg sina i majku mjesecima je amonijum-sulfatom trovala Gabrijelina lična pomoćnica Marsija Babio, koja je kako se kasnije ispostavilo godinama bila opsjednuta likovima koje je Gabrijela igrala u telenovelama.

U Ekvadoru je prekinuto službeno zasjedanje parlamenta zbog posljednje epizode telenovele "Ja sam Beti".

I u Mađarskoj je nekim gledaocima teško pala razlika između fikcije i realnosti. Grupa ljudi je skupila 75.000 dolara i poslala ih brazilskoj ambasadi da bi oslobodili Robinju Isauru.

Najgori slučaj dogodio se u Brazilu 1992. godine kada je glumac Giljerme Padua ubio koleginicu iz telenovele Danielu Perez. Giljerme i Daniela su u seriji tumačili ljubani par, ali u nadolazećim epizodama trebalo da se rastave. Ljubomorni Giljerme, opsesivno zaljubljen u Danielin lik, ubio je koleginicu na brutalan način.

Ipak, telenovele su imale i nekih pozitivnih efekata. Znatno su doprinijele zdravstvenoj edukaciji u latinoameričkim državama, ali i otvaranju brojnih problema. Takođe su uticale na emancipaciju žena, jer ih najčešće prikazuju kao prosvećene i jake ličnosti. U tome prednjačke brazilske telenovele koje su, prema mišljenju kritičara, znatno kvalitetnije od serija iz drugih zemalja.

Tokom emitovanja telenovele "Porodične veze", u kojoj junakinja boluje od leukemije, munjevito su porasle donacije krvi, koštane srži i organa. Na početku emitovanja ove telenovele mjesečno je registrovano 20 novih donatora koštane srži, a kada je u seriji snažno forsirana tema leukemije, broj novih mjesečnih registracija donatora je porastao na 900.

Brazilska serija "Klon" se na izuzetno uvjerljiv način bavi problemima kloniranja i zavisnosti od droga, ali i položajem žena u islamskim zemljama. Serija "Moja sudbina si ti" prva je serija u Meksiku u kojoj se otvoreno priča o abortusu, koji je u toj zemlji zabranjen.

Presudni razlozi za emitovanje

Na Radio-televiziji Republike Srpske kažu da u posljednjih pet godina ne prikazuju latinoameričke serije.

- Na to da se neka televizija odluči za prikazivanje neke serije utiče mnogo faktora, a prvenstveno to da li TV pripada javnom ili komercijalnom servisu. Komercijalne žive od serijskog programa, a mi, kao javni servis, moramo da ispunimo čitav niz programskih sadržaja za sve populacije. Važno je i za koji sloj ljudi pravite program i mi nemamo mnogo prostora za to - rekli su na ovoj televiziji.

Urednik stranog programa na RTRS Zoran Dotlić kaže da ova televizija kao javni emiter ulaže mnogo u serijski program.

- Zavladao je trend koji smo mi kao televizija prije par godina uveli, a slijedile su nas i druge TV kuće, a to je da manje prikazujemo latinoameričke serije. Zato imamo hit serije sa prostora bivše Jugoslavije, ali i serije van našeg govornog prostora. Od domaćih tu je "Kraj dinastije Obrenović", koja ima edukativnu poruku i govori o kraju te dinastije s početka 20 vijeka - rekao je Dotlić.

Dodao je da se u programu RTRS-a prikazuje i kultna serija "Crna Guja".

- Prikazujemo i sapunice koje se emituju u standardnim terminima za ovu vrstu serija, svaki radni dan u 17 časova, ali to je kod nas ruska sapunica "Karmelita" - istakao je Dotlić.

Dodao je da smatra da su se gledaoci ipak donekle zasitili latinoameričkih i sličnih serija, ali da je pravi fenomen da su one tako dug period bile u fokusu i prikazivale se velikim uspjehom.

- Te serije se prikazuju s ciljem da ih gleda široki sloj gledalaca, obično domaćica, koje većinu vremena provode u kući i imaju priliku da to gledaju - kazao je Dotlić.

Istakao je da je teško očekivati od klasične sapunice da ima edukativni karakter.

Na Alternativnoj televiziji istakli su da je im kvalitet presudan u izboru serije koju će prikazivati.

- Gledamo produkciju, glumce, sinopsis serije i uspjeh koji je ostvarila prikazivanjem na nekom drugom tržištu. Naravno sastavni dio odluke je i cijena - istakli su na ATV-u i dodali da je ekspanzija serija koje dolaze iz Turske zasigurno prouzrokovana prije svega njihovom dobrom produkcijom, koja je u nadmašila latinoameričke sapunice.

Danica Krnjaić iz PR službe Alternativne televizije, koja posredstvom "Mreže plus" prikazuje seriju "1001 noć", rekla je da podaci o gledanosti programa govore da je ova serija postigla veliku popularnost.

- Putem "Mreže plus", na našem programu emitujemo serije "Indija", "Pali anđeo", "Policajac s Petlovog brda", te seriju "Seks i grad" - rekla je Krnjaićeva.

Krnjaićeva je dodala da je serijski program prije svega osmišljen kao zabavni program.

- To bi bila pozitivna strana serija, ako se naravno radi o sadržajima koji promovišu pozitivne vrijednosti. Negativna strana serija je upravo suprotno od prethodno rečenog, ako se radi o serijama koje se negativno izražavaju o društvu, porodici, uopšte međuljudskim odnosima - naglasila je Krnjaićeva.

Predstavnici "Mreže plus" kažu da na to da se televizija odluči da otkupi prava na prikazivanje neke serije utiče više faktora.

- Na odluku utiču sve informacije koje se skupe tokom odlučivanja, a tiču se kvaliteta serije, njene gledanosti u drugim zemljama u kojima je prikazana prije BiH, naravno prvenstveno zemalja regiona, jer one imaju sličan profil gledaoca kao u BiH - kazali su u "Mreži plus".

Direktor programa "Mreže plus" Dženan Priganica rekao je da su tako i očekivali da će serija "1001 noć" imati veoma dobar rejting i da će se svidjeti gledaocima u BiH, s obzirom na to da je u cijelom regionu prošla zapaženo, prvenstveno u Srbiji i Makedoniji.

Sve u svemu, razne sapunice, bilo latinoameričke, bilo turske očigledno će biti još dugo zastupljene na našim malim ekranima.

Nastanak sapunica

Naziv sapunice nastao je zahvaljujući sponzorisanju emisija u nastavcima, a termin "soap opera", koji se vezuje za ovaj tip emisija, znači "sapunsko djelo". Prva sapunica u istoriji pod nazivom "Klara, Lu i Ema" emitovana je na jednoj američkoj radio-stanici u januaru 1931. godine. Bila je to priča u nastavcima, zasnovana na životima triju prijateljica, a koju je sponzorisala fabrika "Kolgejt - Palmolajv - Pit", specijalizovana za proizvode za domaćinstvo i ličnu higijenu.

Glavna fabrika zadužena za radio-prenos bila je "Proktor end Gembl ", čiji je direktor Nil Mekelroj kasnije proglašen "glavnim krivcem" za TV formu sapunica, s prekidima samo za reklame deterdženata, s obzirom na to da su najveći dio publike predstavljale domaćice.

Prerade telenovela

Telenovela s najviše prerada ili rimejkova je kolumbijska "Ja sam ružna Beti" snimana 1999-2001. godine. Uspjeh te serije bio je ogroman, te je uskoro dobila i nastavak "Ekomoda".

Scenario za seriju prodat u Rusiju, Holandiju, Meksiko, Indiju, Njemačku, Grčku, Izrael, Španiju, Hrvatsku i Srbiju, Češku, Tursku, Belgiju, Poljsku, Vijetnam, Filipine i SAD.

Kineska verzija ove serije se upravo snima.

Telenovela "Esmeralda" ima četiri verzije, dvije iz Meksika (1972. i 1997), jednu u Venecueli (1984) i jednu u Brazilu (2004).

Argentinska tinejdžerska telenovela "Rebelde Njadž" ("Buntovnici) ima niz rimejkova. Najuspješnija među njima je meksička verzija "Rebelde".

Zanimljivosti

- Sa 605 epizoda "Mundo de juguete" drži rekord kao najduža latinoamerička telenovela.

- Sjedište TV stanice "Televisa" u San Angelu, grad Meksiko je 1985. pogodio jak potres. Više od 1.000 originalnih zapisa telenovela su tada uništeni.

- Mnoge poznate glumice i pjevačice su svoju karijeru započele glumeći u telenovelama, a među njima su i Talia, Šakira i Salma Hajek.

- Za ulogu Kamile, djevojke oboljele od leukemije u seriji "Porodične veze", brazilska glumica Karolina Dikman je morala da sasvim ošiša svoju dugu plavu kosu, odnosno da se ošiša na ćelavo.

- "Globo" (Brazil) i "Televisa" (Meksiko) su vodeće firme u proizvodnji serija, te godišnje svaka proizvede od 12 do 16 telenovela, a 80 odsto njihovih telenovela se izvozi. Studio "Televise" je poput manjeg grada i u njemu se bez smetnji istovremeno može snimati čak šest telenovela.

- Najskuplje serije su brazilske "Naša zemlja" i "Indija". Samo prva epizoda "Naše zemlje" koštala je oko milion dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.