Bez straha protiv Evrope i imigranata
Rožer Kepel vozio je planinskim putem. U jednom trenutku, izgubio se signal sistema za navigaciju, pa je promašio skretanje. Poslije dva pogrešna pokušaja, vraćanja nekoliko kilometara nazad, još jednog pogrešnog skretanja, izgubio se u prašnjavim puteljcima i prilazima privatnim imanjima. Napokon je odustao, i parkirao se usred livade.
Pripadnik intelektualne elite švajcarske desnice, urednik magazina "Veltvohe", sjedio je u srebrnom "volvo" karavanu sa registarskim tablicama Ciriha - simbola civilizacije - čekajući da ponovo proradi sistem za navigaciju.
Krenuo je na imanje na pola puta između Ciriha i regije Uršvajc. Tamo treba da se sastane sa privatnim preduzetnicima koji žele da njihovo ime ostane skriveno od javnosti. Održaće im predavanje pod nazivom "Liberalizam i planine", a farmerima koji će biti u publici poručiće da su oni istinski čuvari švajcarske slobode i prave patriote. "Planinski vazduh oslobađa", moto je njegove kampanje.
Napokon je stigao na odredište. Osvrćući se oko sebe, primijetio je da na farmi na prvi pogled nema znakova života, ne čuje se čak ni lavež pasa. Iznenada se sagnuo iza zadnjeg dijela automobila i prošaputao: "Moramo biti pažljivi, sad će da dođe farmer sa uperenom puškom u nas." Nacerio se, znajući da može da se našali na račun onih koje će za nekoliko trenutaka, dok ga budu pažljivo slušali, proglasiti junacima.
Kepel je sredovječni muškarac koji za svoje četrdesete godine izgleda prilično mladoliko, pomalo kuštrave kose. Dobre tjelesne građe, prepoznatljiv je po markiranim i skupim odijelima koja uvijek nosi. Osjeća zov ruralnih dijelova Švajcarske, jer je upravo selo dom Narodne partije Švajcarske (SVP), koja je potrošila 20 godina protiveći se Evropi, imigrantima i ekonomskom liberalizmu, da bi postala najjača stranka Švajcarske.
Međutim Kepel, po vokaciji urbani tip novinara, posvetio je svoju energiju ovoj partiji i njenom lideru Kristofu Bloheru, što je protivrječnost kojom je zaradio reputaciju i van granica Švajcarske. Prije tri i po godine postao je vlasnik "Veltvohea", liberalnog, politički korektnog sedmičnog magazina koji je naginjao ljevici, i pretvorio ga u konzervativno, desničarsko glasilo.
Kao izdavač i glavni i odgovorni urednik lista, veoma rijetko se razilazi u stavovima sa Narodnom partijom, mada nije njen član. On predstavlja polemikama sklonog, desničarski nastrojenog intelektualca, koji u maloj, neutralnoj Švajcarskoj iskazuje svoje desničarske stavove na način na koji njegovi zemljaci nisu navikli.
- Sve njemačke ministre koji pređu granicu Švajcarske treba uhapsiti. Kupovinom ovog CD-a Njemačka je postala vlasnik ukradene robe - napisao je nedavno Kepel, nakon što su njemačke vlasti došle do CD-a na kom su ukradeni podaci o švajcarskim bankovnim računima.
U jednoj "tok šou" emisiji izjavio je da "njemačka vlada troši milione evra kako bi ohrabrila "krtice" da prekrše zakone Švajcarske".
Kepel je glasan i provokativan, što nije nimalo tipično za jednog Švajcarca. Svaku priliku koristi da bi izrekao koju protiv zloupotreba socijalnog sistema, imigranata, feminizma i Evrope. Kada se pojavi na televiziji, govori oštrije i rječitije nego većina ostalih političara. Početkom februara, na naslovnoj strani svog magazina objavio je karikaturu njemačke kancelarke Angele Merkel kako sa bičem u ruci jaše na švajcarskom ministru finansija Hans-Rudolfu Mercu.
Kepel je svojoj publici na zabačenom imanju održao predavanje o Švajcarskoj koja je u krizi, istoj onoj Švajcarskoj u kojoj je zagarantovana tajnost bankovnih računa i transakcija, gdje je nezavisnost i neutralnost zemlje svetinja, Švajcarskoj kojom je nekada hodio legendarni Viljem Tel.
On se zalaže za direktnu demokratiju i divi se domišljatosti običnih ljudi. Jedna od njegovih kontradiktornosti jeste da Kepel, iako i sam pripadnik elite, tu istu elitu kritikuje.
Nekada je bio liberal, novinar kroz čije su tekstove provejavale ljevičarske ideje. Prvo je bio urednik sportske rubrike u dnevnom listu "Noje cirher cajtung", a kasnije urednik kulture u "Tages-Ancajgeru". Kasnije je postao glavni i odgovorni urednik uglednog vikend-dodatka "Das magazin", gdje je privukao pažnju svojim apolitičnim i originalnim novinarskim stilom.
Ali jednog dana je upoznao Kristofa Blohera, lidera Narodne partije Švajcarske i uzora švajcarske desnice, osobu koju su gotovo svi iz Kepelovog kruga radnih kolega i prijatelja prezirali. Bilo je proljeće 2000. i Kepel je trebao da obavi kratki, polučasovni intervju. Međutim, razgovor se produžio na tri časa, a i nakon tog vremena Kepel je imao još nekoliko pitanja za Blohera. O lideru švajcarske desnice počeo je, za razliku od drugih, da piše pozitivno.
Postao je Bloherov obožavalac. Odaje mu priznanje zbog prirodnog talenta za postizanje autoriteta u politici, te za uspjeh u izgradnji poslovnog carstva vrijednog milijarde evra. Zadivljen je Bloherovim načinom upravljanja kompanijom, u kojoj se od zaposlenih zahtijeva apsolutna poslušnost, bez uspostavljanja bilo kakvih zahtjeva. Oni ne mogu svojim pretpostavljenima postavljati pitanja, jer to oduzima dragocjeno vrijeme. Umjesto toga, od njih se u slučaju nekih nedoumica zahtijeva da im se obrate memorandumom.
Minareti
Za Kepela, švajcarski referendum protiv izgradnje minareta nije izražavanje straha, nego hrabrosti. "Minareti su vidljivi simboli islamskih osvajanja", napisao je u svojoj kolumni.
Preveo: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
