Baloni naduvani paranojom vode u rat

I upravo na ovoj matrici posljednjih nekoliko godina funkcioniše američka spoljna politika prema Kini, koja sve više prijeti da zbaci sa globalnog trona ovu i dalje moćnu državu i njen hegemonizam. Pentagon je stoga odlučio da u jeku novih-starih napetosti oko Tajvana iskoristi i navodnu špijunsku aferu sa balonom, da do usijanja “naduva” napetosti između Pentagona i Pekinga, ali i nađe dobar izgovor i opravdanje pred domaćom i svjetskom javnošću da uz pomoć Filipina i Japana poveća svoje vojne prisustvo u regionu Indopacifika te dodatno sa raketama naoruža pomenute zemlje i baze koje ima u ovim državama.

Vašington je nakon neviđene rusofobije iskoristio ovaj slučaj za širenje nove paranoje, koja sve više podsjeća na dramski komad koji prijeti da preraste u naduvani holivudski blokbaster. Rambo još u Kini nije bio. Da li je nakon ukrajinske, sada na pomolu nova globalna i bezbjedonosna kriza, koja bi nakon uvodnog hladnog rata mogla da preraste u proksi rat, preko posrednika, što smo uostalom mogli vidjeti i na primjeru Ukrajine? Ili je možda na pomolu do sada neviđeni ekonomski rat dvije najveće globalne sile?

Sezona lova

Saga o kineskom balonu, koji je osam dana plovio američkim nebom i iznad nuklearnih skladišta, ima i elemente farse, ali tumači se i kao dokaz više da svjedočimo nekom novom hladnom ratu.

Nakon rušenja prvog balona, Pentagon je počeo da obara sve što leti pa se dogodio incident nad Aljaskom, jedan slučaj u Kanadi, onda još jedan slučaj na granici Kanade kod Velikih jezera, da su ljudi na kraju počeli da se pitaju da li je otvorena sezona lova na balone, pogotovo jer je i iz same Bijele kuće priznato kako je samo prvi balon bio kineski.

Čitav ovaj slučaj iskorišćen je i kako bi se američka javnost podsjetila i na jedan slučaj od prije 80 godina, kada je japanska vojska 1944. godine Japan lansirala oko 9.300 balona sa bombama, a koje su vazdušne struje nosile od Japana do SAD. Baloni su nosili kombinacije zapaljivih i rasprskavajućih bombi. Japanci su htjeli da baloni eksplodiraju u šumovitim područjima Amerike i izazovu požare, odvlačeći pažnju SAD od rata dok bi se pokušavao boriti s požarima kod kuće. Baloni bombe, koje su Japanci nazvali “Fu-Go”, bili su prvo oružje koje je imalo interkontinentalni domet, a ti letovi bili su napadi s najvećim dometom u istoriji dotadašnjeg ratovanja.

Azijski tigar

Plan kineskog predsjednika je da njegova zemlja do 2049. postane država s najvećom nacionalnom ekonomijom u svijetu. Za to je potrebno obnoviti i drevni “Put svile”. Ta trgovinska ruta već više od 2.000 godina povezuje Aziju i Evropu. Novi “Put svile”, projekat koji je pokrenut prije deset godina, treba da poveže oko 60 odsto svjetskog stanovništva. Vrijednost investicija se procjenjuje na više od 900 milijardi dolara.

Mistertiozni baloni su dodatno napumpali ionako visoke tenzije između Pekinga i Vašingtona oko rata u Ukrajini, Tajvana te novih američkih vojnih manevara u Južnom kineskom moru, u kojima učestvuje i nosač aviona “Nimic”. U ovu igru uvučeni su i sami američki mediji sa naslovima - “komunistička partija Kine je zloćudna prijetnja Americi i svijetu”. Koliko daleko ide ovo širenje paranoje može se vidjeti i iz upozorenja pojedinih američkih zvaničnika kako Bijela kuća ne čini ništa u vezi sa stotinama hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta koje Kina navodno kupuje, često u blizini naših vojnih objekata SAD.

Bivši radnik američke CIA Edvard Snouden smatra kako se radi o “konstruisanoj panici”, koja neodoljivo podsjeća na slučaj radijske emisije “Rat svjetova”, koja je uspjela natjerati veliki dio građana da povjeruje da je invazija došla na njihovih vrata.

Drugi analitičari ukazuju na to kako će ovi baloni biti iskorišćeni za uvođenje novih restriktivnih ekonomskih mjera prema Pekingu te pokazivanje mišića i davanja do znanja da je Amerika i dalje najveća supersila, koja sebi ne može dozvoliti da je drugi doživljavaju slabom i nemoćnom. Američki ministar odbrane Lojd Ostin odmah je sjeo u avion i otišao da potiše ugovor o pristupu u još četiri filipinske baze za američke vojnike. Slavodobitno zapadni mediji naveli su da je na taj način Amerika zaokružila luk oko Kine i sad joj više nema mrdanja - Japan, Južna Koreja, Tajvan, Filipini, Australija i - Kina nema kud.

Ono što je dodatno zakomplikovalo ovu situaciju jeste i jedan od službenih dopisa američkog Ministarstva odbrane u kojem se od strane jednog od komandanata vazdušnih snaga upozorava na visok rizik od izbijanja razornog rata između SAD i Kine 2025. godine zbog Tajvana.

Stvaranje torova

Docent Fakulteta političkih nauka Stevan Nedeljković navodi da i pored svih uzavrelih strasti i napetosti ne ulazimo u doba koje bi se moglo nazvati novim hladnim ratom.

- Ono to nije ni po stepenu pretnji, ni po intenzitetu, ali čini se da se bude duhovi prošlosti i da ono čemu svedočimo danas jeste produbljeno nadmetanje između Kine i SAD koje više nije samo ekonomsko i nije samo tehnološko, već dobija i bezbednosnu dimenziju - dodaje Nedeljković.

Analitičar Branko Pavlović smatra da će SAD nastaviti da vode agresivnu politiku prema Pekingu, iako je još Henri Kisindžer upozorio da nije pametno ulaziti u sukob istovremeno sa Rusijom i sa Kinom. U Kisindžerovo vrijeme je, obrazlaže on, bio suverenistički imperijalizam, a danas globalistički. Napominje i da je priča sa balonom pokazala da svaka sitnica može da se iskoristi za podizanje tenzija, ali i da je ovo novi američki pokušaj da se svijet podijeli na torove iz kojih će režati jedni na druge.

Oružje

Posljednji podaci sugerišu i da je Kina možda već pretekla SAD po broju nuklearnih bojevih glava na svojim interkontinentalnim balističkim projektilima. Ali, u smislu ukupnog nuklearnog inventara - uključujući bojeve glave raspoređene na interkontinentalne balističke rakete, balističke rakete lansirane s podmornica i strateške bombardere, kao i neaktivne nuklearne bojeve glave - kineske nuklearne zalihe još su relativno male u poređenju s onima u Americi.

Dugogodišnja specijalna dopisnica iz Azije za razne medije u regionu Zorana Baković smatra kako je vrlo zanimljivo da ima puno tumačenja ovog događaja te da je veliko pitanje zašto se sve ovo desilo baš u ovom trenutku. Kako je primijetila prvi balon je primijećen iznad vojnih baza, ali i neposredno prije posjeta američkog državnog sekretara Pekingu? Ekces je, kako kaže, odgodio ovu posjetu, te se postavlja još jedno sasvim logično pitanje - kome je to bilo u interesu?

Kako navodi, s kineske strane ima raznih spekulacija nezavisnih analitičara, dok državni mediji to uglavnom ismijavaju, navodeći kako se sve ovo odigralo uoči kineskog tradicionalnog praznika lampiona.

Nezavisni analitičari postavljaju ključno pitanje - da li je kineski predsjednik znao da su baloni iznad Montane i da li je možda namjera kineskih ultraoštrih snaga bila da podriju trend koji se pojavio zadnjih mjeseci - popuštanja kineskog stanovišta prema Americi, pokušaja Kine da zakrpi rupe koje su se pojavile i ponovno uspostavi partnerstvo s Amerikom, a što je stavio do znanja i sam kineski predsjednik.

Trgovinski rat

General-major u penziji i bivši načelnik Uprave za strategijsko planiranje Vojske Srbije Božidar Forca ističe kako je vrlo teško procijeniti da li se zaista radi o kineskom špijunskom balonu, svjesnoj kineskoj provokaciji ili “naduvanoj” aferi.

- Nije nikakva tajna da se meteorološki baloni poslednjih dvadesetak godina koriste i za špijunažu. Da li je to bilo i u ovom slučaju, teško je reći, ali ono što je odmah na prvu vidljivo jeste da je dovoljna jedna iskrica da se sve naduva do neviđenog nivoa. Takođe, ne verujem da su Japan, Filipini ili Tajvan spremi da ratuju za Ameriku. Sve je to jedna globalna igra, nalik monopolu. Ljudi zaboravljaju da je trenutna trgovinska razmena između Kine i Amerike na rekordnom nivou i ona je tokom prošle godine iznosila neverovatnih 690 milijardi dolara, tri puta više u korist Pekinga. I toga je bio svestan još i Donald Tramp, koji je to pokušao promeniti uvođenjem raznih sankcija. Mislim da je i ovo deo te igre, namamiti Kinu da što više ulaže u Ameriku i onda zavrnuti slavine, koje bi onda dovele do kineskog kolapsa. I jedina zemlja koja je sposobna i moćna da sve osmisli i uradi jeste Amerika - kaže Forca.

U prilog ovom razmišljanju Force, da se iza svega krije traženje argumenata za ekonomski rat protiv Kine idu i najnovije vijesti iz SAD. Poslanici Komiteta za oružane snage Predstavničkog doma upozorili su prije par dana da je Kina “preskočila” SAD u pogledu tehnologije hipersoničnog oružja i da je na putu da “prestigne” Vašington “i na novim ratištima”. Reagovao je i Komitet za finansijske usluge Predstavničkog doma, koji je otpočeo rad na zakonu koji cilja na američke firme koje posluju u Kini - pravila za koja se nadaju da će spriječiti američke banke da finansiraju tehnologije koje mogu završiti u kineskoj vojsci ili aplikacijama za nadzor, poput balona i drugih špijunskih uređaja. Kako bi dodatno zategnula šrafove, američka vlada bi uskoro mogla proširiti i svoja ograničenja kako bi zabranila američka ulaganja u tehnologije unutar kineskih granica.

Ovaj američko-kineski tehnološki rat vodi se već godinama, a ni Kina ne sjedi skrštenih ruku i uzvraća na američke sankcije za čipove pokretanjem spora u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Forca ukazuje na to da su najveće svjetske ekonomije u otvorenom trgovinskom ratu još od 2018. godine, ali i da je Kina i dalje najveći dobavljač mnogih proizvoda visoke potražnje, poput mobilnih telefona, personalnih računara i solarnih panela.

- Misli da je Kina svesna ove američke igre i da neće dozvoliti da bude uvučena u nju. Zbog toga se oni sve više okreću Rusiji i azijskim državama. Za razliku od SAD oni vide jednu mudru i dugoročnu politiku, vode se onom starom narodnom da “tiha voda brege roni”, ali i da “onaj ko vozi brzo, obično završi u kanalu”. U Vašingtonu zaboravljaju da Kina nije Rusija. Peking sebi neće dozvoliti da uđe u nekakav oružani rat. Isto tako, verujem i da će Vašington sve uraditi da spreči ekonomsko i vojno približavanje Kine i Rusije - dodao je Forca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.