Arhimandrit Danilo Pavlović: Pravoslavlje živi u srpskim domovima

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao arhimandrit Danilo Pavlović, iguman manastira Žitomislić.

* GLAS: U ovoj tišini i kiru Žitomislića čini se da je svaki Vaskrs sve radosniji.

IGUMAN DANILO: U pravu ste. I u ovoj dolini Neretve, u Mostaru, u našem manastiru i svakoj srpskoj kući, Vaskrs je praznik koji je iz godine u godinu sve ljepši. Ovaj praznik dočekujemo sve obnovljeniji, staloženiji i smireniji. Sigurniji smo. Prije deset godina, kada su prvi povratnici došli svojim kućama, sve je bilo tužnije, kuće su bile srušene, sela zapaljena. Danas je sve drugačije i Bogu hvala bolje. Sa mnogo truda i napora počeli smo iznova, radosniji smo i sve je iz dana u dan ljepše.

* GLAS: Radosno je da je u dolini Neretve sve više mladih koji se vraćaju. I svojim kućama, ali i crkvi?

IGUMAN DANILO: Čim su krenuli ljepši dani, ovdje je sve ljepše i užurbanije, vedrije, veselije. Da nema djece i mladih, ne bi bilo ni nagovještaja pravog života. Ono što primjećujemo u posljednjih dvije-tri godine, na našim bogosluženjima, nedjeljom pogotovo, sve je više naroda. Među tim vjernicima većina je mladih. Upravo su oni snaga i potencijal, a samo njihovo prisustvo bogosluženjima nama sveštenicima mnogo znači. Ta naša propovijed onda ima smisla. Naravno da naše stare ne zanemarujemo, od njih iz dana u dan imamo mnogo toga da naučimo. Ali mladost sama po sebi nosi elan i pregnuće. Dolaze otvorenog srca, traže odgovore, rješenje za svoje probleme, dijele radost sa nama i to nam je jako važno.

* GLAS: Ipak pred mladima su mnogi izazovi, dileme, raskrsnice? Droga, prostitucija, sekte, kockarnice... Kako odoljeti?

IGUMAN DANILO: Svako vrijeme nosi svoje breme, svoje iskušenje, muku i nevolju. Mnogo je izazova pred mladima. I prije je bilo tako. Ali ono što je važno je da su izazovi veliki i opasni. Sveopšta kriza i nas je zahvatila. Međutim, mi Srbi smo preživjeli i gore trenutke, rat, nemaštinu, odlazak iz svojih domova, spaljivanje kuća. Ovim izazovima savremenog mladog čovjeka treba da posvetimo mnogo više pažnje nego do sada. Trudimo se da pomognemo svima koji našu pomoć zatraže. Nedaleko odavde, u Međugorju, postoje dvije kuće u kojima žive mladi ljudi koji žele da se odviknu od droge. Među njima ima pravoslavnih i mi njih ispovijedamo, pričešćujemo i pomažemo im koliko god možemo. Upoznali smo mnogo njih i vidjeli da su to ljudi koji su u velikim problemima. Odlazeći u tom pogrešnom pravcu jako teško se vraćaju na pravi put. Te pošasti moramo spriječiti. Narkomanija na prvom mjestu jeste pošast, ali i ostale stvari kao šo su klađenje, zavisnost od interneta i mnoge druge novotarije nisu nimalo banalne. Ljudima treba vlastitim primjerom svjedočiti, neprestano govoriti, sa njima razgovarati i propovijedati slobodu.

* GLAS: Koliko se kod Srba promijenio stav prema crkvi, prema vjeri, prema vlastitom nacionalnom identitetu?

IGUMAN DANILO: U početku, kada sam ja došao u Mostar i manastir Žitomislić, obavljao sam posao sveštenika odavde do Konjica. Tada je bilo mnogo straha, neizvjesnosti. Mnogi ljudi prosto nisu smjeli da se deklarišu kao Srbi. Ali iz godine u godinu napravljeni su mali koraci. Mislim da je povratak naših sveštenika bio, nadam se da nisam neskroman, od velikog značaja. Mi smo stalno sa svojim narodom. I pripadnici drugih konfesija to vide. Vjera se vraća i u urbane dijelove velikih gradova, kao što su Mostar i Čapljina. Prišli smo do mnogih, pa i do onih iz mješovitih brakova. Svakom treba prići sa dosta pažnje i ljubavi i iz takvog kontakta se vraća povjerenje u crkvu. A naša crkva i jeste za sve te ljude mjesto pripadanja, mjesto identiteta, mjesto gdje svako od naših ljudi može da pronađe sebe. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci iz mješovitih brakova. I oni su otvoreni i njima treba posebna pažnja.

* GLAS: Krštavanja, vjenčanja i slavske svijeće su potvrde povratka?

IGUMAN DANILO: Svakako. Dosta je i krštavanja i vjenčavanja. Naravno najviše je našeg naroda iz ovog dijela BiH, ali veliki je broj onih koji svoju djecu krštavaju u manastiru ili u nekoj od naših crkava, a porijeklom su iz ovih krajeva. To je svojevrsni žal za rodnim krajem, za svojim ognjištem koje je davno ugašeno. Vjenčanja su takođe česta. Slave se sve slave, Božić, Vaskrs, uskoro su Blagovijesti, naša hramovna slava i ova naša porta biće premala da primi sve goste. Bogu hvala da je tako.

* GLAS: Sve izgleda mnogo bolje nego prethodnih godina. Ipak problema i dalje ima?

IGUMAN DANILO: Evidentni su i dalje veliki egzistencijalni problemi. I dan-danas mnogi povratnici žive u teškim uslovima, ali se raduju i našim posjetama i jednostavnim, malim poklonima. Međutim, problem je što posla za Srbe nema. Ali ovi ljudi su vrijedni, bave se poljoprivredom, rade neke sitne poslove. Ipak teško se integrisati u društvo. Pomenuću i razbojničke provale u crkvu na Bjelušinama u Mostaru, u Konjicu, u Bijelom polju kod Mostara. I dalje se pišu uvredljivi grafiti, šaraju se ćirilični naslovi. Naši sveštenici preživljavaju mnoge ružne stvari, noćima se lupa na njihova vrata, pogotovo u Konjicu.

* GLAS: Koje su to vaskršnje poruke koje ne trebamo da zaboravimo?

IGUMAN DANILO: Vaskrs je uvijek praznik obnove, praznik života. Praznik pobjede života nad smrću. Tu pobjedu je izvojevao Hristos i niko drugi na ovom svijetu. On je prošao sve nevolje. Svo zlo, kakvog god ono intenziteta bilo, kakvu god snagu i silu imalo i kakvu god tamu nosilo, svjetlost je iznad toga. Hristos je taj koji pruža radost, radost vaskrsenja iz mrtvih. Hristos voskrese.

Suživot

* GLAS: Suživot Srba sa Hrvatima i Bošnjacima je moguć i evidentan i ovdje u Žitomisliću, Mostaru, Stocu...

IGUMAN DANILO: Jedina podjela je na ljude i neljude. Dobronamjerni i čestiti ljudi svih konfesija pružaju nam ruku prijateljstva i podržavaju sve naše poduhvate i aktivnosti. Oni su otvoreni i za saradnju i za dijalog. Na nama sveštenicima je velika odgovornost, veća nego na svim ostalim. Moramo da svjedočimo pred drugim ljudima da mi hrišćani pravoslavni ovdje živimo vijekovima. Da su naši Žitomislić, Vladičanski dvor i Saborni hram u Mostaru, stara crkva u Mostaru, sve ostale crkve u dolini Neretve svjedoci našeg vjekovnog postojanja na ovim prostorima. Da svjedočimo da smo mi Srbi spremni da živimo sa svima i otvoreni za sve. Da svjedočimo da nismo ljudi mržnje, ljudi zatvorenosti.

Povjerenje

Iguman Danilo je sveštenik koji uživa veliko povjerenje i uvažavanje, ne samo srpskog, nego i hrvatskog i bošnjačkog naroda. Godine koje su prethodile bile su bremenite mnogim problemima. Prvi Srbi povratnici vratili su se u srušene kuće, vinograde i njive u korovima, na komšijska zatvorena vrata, na tuđe ljute i tužne sudbine. Ali otkako se zadužbina čuvene srpske vlastelinske porodice svojim zvonikom izdigla iznad sivila nepovjerenja i otkad je iguman Danilo počeo sa svojom poukom i podukom, sve je drugačije. I bolje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.