Arčibald Rajs - privrženost istini i srpskom pitanju
Kako vrijeme odmiče sve više je onih koji vjeruju u istinitost onoga što je o Srbima napisao Arčibald Rajs, saborac srpskih ratnika iz Prvog svjetskog rata.
Ovaj znameniti Švajcarac po ljubavi prema srpskom narodu bio je veći Srbin od mnogih Srba, a u svojoj čuvenoj knjizi "Čujte Srbi", koju je ostavio u amanet Srbima, a čije objavljivanje je dozvolio tek poslije smrti, gotovo fotografski je opisao mentalitet srpskog naroda.
U toj knjizi veliki srpski prijatelj Arčibald Rajs zapisao je: "Ne bih vam bio prijatelj, ako ne bih povikao ’čuvajte se’ i ako vam ne bih, uz vrline, koje si istinski lepe, ukazao, kao u ogledalu, na vaše loše strane." I opisao nas je onakvima kakvi jesmo, usput nas upozorio na greške i njihove moguće posljedice.
Polaganjem vijenaca na grob Rudolfa Arčibalda Rajsa nedavno je u Beogradu obilježeno 80 godina od njegove smrti.
Rajs, jedan od najznačajnijih kriminologa svoga vremena, rođen je 8. jula 1875. u njemačkoj pokrajini Baden, a na poziv srpske vlade u Srbiju je došao septembra 1914. godine.
Od tog vremena do danas bio je i ostao jedinstven slučaj. Zbog njegovih zasluga za srpski narod ostala je uzrečica: "Ako ikada Švajcarska napadne Srbiju, sve će joj zbog Rajsa unaprijed biti oprošteno".
Istoričarka sa Filozofskog fakulteta iz Beograda dr Mira Radojević rekla je da se Rajs poslije izbijanja "Velikog rata", već u avgustu 1914. godine, javio kao dobrovoljac diplomatskim predstavništvima savezničkih zemalja, među kojima i konzulatu Kraljevine Srbije u Ženevi, želeći da im pomogne svojim znanjem i iskustvom.
- Tadašnji srpski konzul u Ženevi Nikola Petrović odgovorio mu je u ime svoje vlade da ne može biti primljen kao dobrovoljac već kao službeni neutralni islednik zločina koje je austrougarska vojska počinila u Mačvi - rekla je Radojevićeva.
Šta je u stvari učinio Rajs? Prvi je upoznao svijet sa zločinima koje je napravila austrougarska vojska u Mačvi i Podrinju prema nedužnim srpskim civilima.
Kao ratni izvještač objavljivao je članke u uglednim i tiražnim evropskim časopisima o pomenutim događajima i omogućio time probijanje informativne blokade Srbije i prodor istine o stradanju srpskog naroda u svijet.
Svoju privrženost istini i srpskoj stvari Rajs je ispoljio i neposrednim angažovanjem na prijemu i zbrinjavanju srpskih izbjeglica, obavještavajući istovremeno svijet o patnjama i mukama kojima su bili izloženi srpsko stanovništvo i vojska. Nastavljajući svoju započetu ulogu i na Solunskom frontu, neumorno je obilazio srpske trupe, odlazio na najopasnija i najinteresantnija mjesta i odatle slao pisma-izveštaje.
- Ovakvim angažovanjem Rajs se upoznao sa srpskim nacionalnim pitanjem, pretvarajući se od neutralnog posmatrača u odanog prijatelja, dobrovoljca Moravske divizije, saborca na Solunskom frontu i uglednog građanina jugoslovenske države, stvorene po završetku rata - istakla je Radojevićeva.
Završetak rata nije za Rajsa značio i kraj njegove misije u Srbiji i na Solunskom frontu. Želio je da bude svjedok i učesnik izgradnje novog života u razorenoj Srbiji. Angažovao se u Ministarstvu inostranih poslova, Odsjeku za dokumentaciju ratnih zločina i Ministarstvu unutrašnjih dela, gdje je osnovao dvogodišnju policijsku školu. Ubrzo je prestao da čini usluge beogradskoj policiji, jer kao stranac nije mogao da bude na njenom čelu. Njegov entuzijazam nije mogao da se uklopi u birokratsku administraciju i prihvatio je posao vještaka za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci u Beogradu.
Prema riječima Mire Radojević, Rajs je poput mnogih preživjelih ratnika, intelektualaca i drugih pobornika jugoslovenske državne zajednice, već u prvim poslijeratnim godinama bio pogođen svim onim što joj je obilježavalo postojanje - političkim nemoralom, korupcijom, nepotizmom, zaboravljanjem poginulih, različitim zloupotrebama, nebrigom za invalide, siročad i mlađe generacije, sve većim socijalnim razlikama, lošim navikama, slabošću i neodgovornošću intelektualne elite.
Težeći kao i uvijek istini, rekla je Radojevićeva, Rajs je progovorio o svemu tome u knjizi "Čujte Srbi", napisanoj 1928. godine, pred kraj života (1929) i doživljenoj kao njegov politički testament.
- Taj tekst aktuelan je i danas, zbog nepromenjenih i neopovrgnutih istina, nelepih zapažanja i veoma ozbiljnih upozorenja. Iz tih se razloga, govoreći o Rudolfu Arčibaldu Rajsu, baš o tome mnogo piše, ponekad sa željom da se potvrde "konačne ocene" - kazala je Radojevićeva.
U tome se nekako, dodala je ona, prenebregne odgovor na pitanje zbog čega je Rajs odlučio da ipak ostane u zemlji koja ga je razočarala.
Umro je 8. avgusta 1929. i sahranjen na Topčiderskom groblju, a njegovo srce, po testamentarnoj želji, pohranjeno je u kapeli koja se nalazi u spomeničkom kompleksu na Kajmakčalanu (planina Nidže) u Makedoniji.
Mane
- Pogledajmo sada mane vašeg naroda. Niste veliki radnici. Često odlažete za sutra, čak i za prekosutra ono što biste mogli da uradite danas. Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! - mane Srba iz knjige "Čujte Srbi" Arčibalda Rajsa.
Demokrate i rodoljubi
Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas... Narod vam je demokratičan, i to zaista demokratičan, a ne na način političara. Među vašim ljudima čovek se ceni onoliko koliko je čovek, a ne po onome što su od njega učinili odelo i titule. Vaš narod zna za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se čovek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku osobinu. Narod vam je ponosan, ali ne i ohol. Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za života video - iz knjige "Čujte Srbi" Arčibalda Rajsa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
