Ankari draži Iran nego Izrael

Demonstracije održane prošle subote bile su u potpunom neskladu sa dugogodišnjom reputacijom sekularne Turske, koja je važila za prijatelja Izraela i SAD.

Međutim, posljednjih dana turska javnost je bijesna zbog upada izraelskih komandosa na humanitarni konvoj koji se pod turskom zastavom zaputio prema Gazi, pokušavajući da probije izraelsku pomorsku blokadu. Ovaj incident se dogodio u času kad Turska jača veze sa vladama muslimanskih zemalja u regiji i time sve više staje na palestinsku stranu, uz (neuspješna) nastojanja da se odgodi donošenje rezolucije UN protiv Irana.

Domaći i svjetski analitičari zbog toga se pitaju: da li Turska okreće leđa Zapadu?

Turska, islamistički orijentisana vlada, odgovara sa "ne". Istovremeno, mnogi kažu da je pitanje suviše pojednostavljeno. Sa privredom u usponu i samouvjerenim liderima, ova članica NATO-a postaje regionalna sila sa sve samostalnijom spoljnom politikom.

- Turska želi da bude najjači momak u kvartu. Ankara je oduvijek posjedovala veoma nadmen stav o vlastitoj važnosti - kaže Henri Barki, ekspert za tursku pri Karnegi fondaciji za međunarodni mir iz Vašingtona.

Politički predstavnici Turske ističu da je formula njihove politike "nula problema sa susjedima". Ankara je postepeno poboljšavala odnose sa nekadašnjim suparnicima, poput Sirije (koja je pružala utočište kurdskim gerilcima) i Irana (od koga je nekada strahovala zbog izvoza islamskog radikalizma).

Zaokret u spoljnoj politici zasnovan je djelimično na širenju poslovnih veza. Turska ekonomija, nekada pod čvrstom kontrolom države, rapidno se razvija, uz pojavu dinamičnih centara izvoza nazvanih "Tigrovi iz Anadolije". Trgovinska razmjena Turske sa susjednim zemljama od 1991. do 2008. porasla je za više od 20 puta.

Ambiciozni turski lideri nastoje da liderstvo zemlje u regionu iskoriste za značajnije učestvovanje na globalnom planu. Ankara je posredovala u pregovorima između Izraela i Sirije, prije izraelske invazije u Gazi 2008-2009. Nedavno su turske i brazilske diplomate ugovorile dopremanje iranskog obogaćenog uranijuma radi dalje prerade, s ciljem zaobilaženja sankcija UN koje je nametnuo Vašington.

Barčin Jinanc, urednik ekonomskog dodatka lista "Hurijet", kaže da je veća uloga Turske na međunarodnom planu neizbježna, s obzirom na njen geopolitički položaj i status jedne od 20 zemalja sa najrazvijenijom industrijom.

Ipak, Jinanc podsjeća da su prethodne, sekularne vlade, koje su i započele proces ekonomske liberalizacije, bile mnogo opreznije u vođenju spoljne politike:

- Razlika je što je sadašnja vlada ideološki obojena - kaže Jinanc.

To je najočiglednije u palestinskom slučaju. Turski premijer Redžep Tajip Erdogan jedan je od najglasnijih kritičara Izraela. Za vrijeme Ekonomskog foruma u švajcarskom Davosu prošle godine javno je izvrijeđao izraelskog predsjednika Šimona Peresa, osvojivši brojne simpatije kako kod kuće, tako i na Bliskom istoku.

Poslije izraelskog zauzimanja humanitarnog konvoja, demonstranti na ulicama Gaze nosili su transparente sa Erdoganovim likom. Među stradalih devet aktivista na brodu humanitarnog konvoja bilo je najviše državljana Turske.

- Kod Erdogana i njegovih saradnika prisutna je ta naklonjenost Palestini. A njihovo biračko tijelo u osnovi je naklonjeno religiji, a time i protiv Izraela - kategoričan je Jinanc.

Erdoganova Partija pravde i razvoja okrenuta je islamu, međutim, za nju glasaju konzervativni preduzetnici i liberali koji prihvataju politiku slobodnog tržišta. Ova stranka nastoji da sprovede demokratske reforme kako bi Turska stekla punopravno članstvo u Evropskoj uniji.

Odnosi Turske i Izraela naglo su se pogoršali, a turski lideri najavljuju njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru.

Pokazalo se da je turska politika "nula problema sa susjedima" sama po sebi protivrječna, imajući u vidu konflikte u regionu.

-         Ankara neće moći da poboljša odnose sa nekim partnerima, bez pogoršanja odnosa sa drugima. Međutim, ako domino efekat u odnosima zemalja u regionu bude pozitivan, takva politika biće korisna i za Evropsku uniju i za SAD - kaže se u izvještaju grupe turskih i međunarodnih akademika urađenom za Transatlantsku akademiju sa sjedištem u Vašingtonu.

Pomaganje

Izrael i Turska su decenijama blisko sarađivali. Pomagali su se međusobno u vojnom smislu, a razmjenjivali su podatke i o sumnjivim aktivnostima u arapskim zemljama. Međutim, kako se Turska sve više približava drugim susjedima, pomoć Izraela joj više nije neophodna, kažu analitičari.

PREVEO: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.