ANALIZA: Nije svjetski rat, već je svijet u ratu

Lista obuhvata ne samo ratove u Gazi i Ukrajini, već i neprijateljstva između Jermenije i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, borbe u istočnom Kongu, previranja u Sudanu od aprila i krhki prekid vatre u Tigraju koji čini se da je Etiopija spremna da se “razbije” u bilo kojem trenutku. Sirija i Jemen nisu baš bili tihi tokom ovog perioda, a bande i karteli neprestano prijete vladama, uključujući one na Haitiju i Meksiku. Naravno tu je i mogućnost izbijanja velikog rata u istočnoj Aziji, poput vojne invazije Kine na ostrvo Tajvan, ali i najnovija akcija venecuelanske vojske usmjerena na Gvajanu. Sve njih podstiču veliki trgovci oružjem, nebitnost Ujedinjenih nacija, opadajući uticaj SAD te sveprisutnost dezinformacija i manipulacija medijima.

Kaskada sukoba

Upozorava na ovo američki profesor političkih nauka sa Univerziteta u Čikagu Pail Post, pozivajući se na program podataka o sukobima, koji prati ratove na globalnom nivou od 1945. godine. On je 2022. i 2023. godinu označio kao najkonfliktnije na svijetu od kraja hladnog rata.

Još u januaru 2023. godine, prije nego što su mnogi od navedenih sukoba izbili, i zamjenica generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Amina Mohamed oglasila je alarm, napominjući da je mir “pod ozbiljnom prijetnjom” širom svijeta. Naizgled kaskada sukoba dovodi do jednog očiglednog pitanja - zašto? Prema riječima Pola, rasprostranjenost rata, a ne samo njegova upornost, sada bi mogla biti naša budućnost”.

Odgovarajući na pitanje “zašto se sve ovo dešava” Pol kaže da postoje tri teorije koje mogu objasniti ovaj negativni fenomen, a koja god bila ispravna, ishod sugeriše da će se sukobi vjerovatno nastaviti “razmnožavati” još neko vrijeme.

Vojna industrija

Ono što je takođe interesantno u ovoj priči jeste i nedavno objavljeni podataka kako je rat u Ukrajini pokrenuo američku vojnu industriju na nivo neviđen decenijama. Potvrdili su to i iz Ministarstva odbrane SAD, navodeći kako je ono u proteklom periodu naručilo opremu vrijednu više od 27 milijardi američkih dolara od 37 dobavljača. Dodali su i da su od početka rata u Ukrajini SAD dale oko 44 milijarde dolara pomoći Ukrajini. Pomoć je pružena ili nakon predsjedničkih odluka, gdje se oprema izvlači iz vojnog inventara i šalje u inostranstvo, ili putem Inicijative za pomoć u bezbjednosti Ukrajine, gdje vlada direktno sklapa ugovor sa vojnom industrijom.

Prvo objašnjenje je slučajnost - odnosno, današnju količinu ratova trebalo bi posmatrati kao nešto više od niza nesrećnih događaja koji se mogu ponoviti ili pogoršati u bilo kojem trenutku. Iako je ova teorija možda razumna, nije umirujuća niti pomaže u predviđanju kada će se sukobi pojaviti ili koje će razmere na kraju poprimiti.

Iako se slučajnosti svakako događaju, trenutni sukobi događaju se, ipak, u vrijeme velikih promjena u međunarodnom sistemu. Čini se da je era Pac Americane završila, a SAD više nisu toliko moćne da kontrolišu čitav svijet, navedeno je u Polovoj analizi.

Do 2010. SAD su se zaglavile u dva izgubljena rata i oporavljale su se od finansijske krize. Svijet se takođe promijenio, a moć se razlila s jedinstvenog pola Vašingtona na više sila u usponu.

Takmičenje velikih

Pol u svojoj analizi podsjeća i na riječi nekadašnjeg državnog sekretara SAD Džona Kerija, koji je 2013. rekao: “Živimo u svijetu koji više liči na 18. i 19. vijek”, a multipolarni svijet, u kojem se nekoliko velikih sila takmiči za prednost na globalnoj pozornici, krije potencijal za više sukoba, velikih i malih.

Konkretno misli se najviše na Kinu, koja se pojavila kao velika sila koja želi da utiče na međunarodni sistem, bilo iskorišćavanjem ekonomske privlačnosti svoje inicijative “Pojas i put” ili vojnom revizijom statusa kvo u svom regionu.

Rusija nema kinesku ekonomsku snagu, navodi dalje Pol u svojoj analizi, ali i ona nastoji da dominira svojim regionom, uspostavi se kao uticajan globalni igrač i da revidira međunarodni poredak.

Obje su zemlje dovoljno jake da poremete međunarodni poredak pod vođstvom SAD, koristeći osjećaje koje dijele sa zemljama širom globalnog Juga. A takmičenje velikih sila može biti recept za nered.

Ta multipolarnost nije jedina promjena koja prethodi sadašnjem talasu sukoba. Ali, druge promjene, poput klimatskih promjena i posljedice virusa korona, kao da upućuju na multipolarnost, ako ne kao uzrok, onda kao faktor neefikasnosti globalnog odgovora, a time i rizika prema još većem sukobu. To znači da se saradnja koja je neophodna ne može odvijati u sistemu u kojem se velike sile stalno takmiče.

Unakrsna vatra

Rat u Ukrajini, najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata i rat koji će se nastaviti i nakon 2024. godine privlači pažnju međunarodnih aktera koji bi inače bili u dobroj poziciji da spriječe eskalaciju bilo koje od navedenih kriza.

Ovaj slučaj nije isto što i distrakcija velikih sila, u kojoj se najmoćnije države svijeta jednostavno ne uspijevaju fokusirati na nove krize. Umjesto toga velikim silama nedostaje diplomatski i vojni kapacitet da odgovore na sukobe izvan Ukrajine i drugi akteri to znaju.

Tu je i rat u Gazi. Budući da su velike sile svoje diplomatske i vojne resurse fokusirale na Ukrajinu, Hamas je procijenio da je međunarodno okruženje prikladno za napad na Izrael.

Ova tri objašnjenja - slučajnost, multipolarnost, ruski rat u Ukrajini - međusobno se ne isključuju. Ako ništa drugo povezana su, jer su ratovi složeni događaji. Takođe pad američke hegemonije doprinosi rastućoj multipolarnosti, a takmičenje velikih sila sigurno je hranilo odgovor Zapada, koji je najčešće bio preko “posrednika”.

Posljedica toga je da su drugi uhvaćeni u unakrsnu vatru velikih sila ili će sami pokušati zapaliti požar. Čak i ako se nijedan od ovih ratova ne izdigne na nivo trećeg svjetskog rata, oni će svejedno biti razorni. Ne moramo biti u svjetskom ratu da bismo bili u svijetu u ratu, poručio je Pol, na kraju svoje analize.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.