ANALIZA Globalni dug na nivou iz vremena Napoleonovih ratova

Sve je više indikatora i crvenih lampica za alarm koji ukazuju da bi se gotovo sigurno mogle ponoviti sedamdesete godine prošlog vijeka, pogotovo zbog sve većih globalnih, ali i trgovinskih ratova.

Posebno je alarmantna situacija u SAD, u kojim veliki državni dug od 34 biliona dolara rizikuje da postane problem za ostatak svijeta, jer postoji bojazan da bi moglo doći do povećanja prinosa na američke obveznice koje su mjerilo za troškove pozajmljivanja na globalnim tržištima.

Prema procjenama finansijskih stručnjaka američki javni dug bi do 2054. godine mogao narasti na čak nevjerovatnih 141,1 bilion dolara. Finansijski eksperti ističu da sve ide ka scenariju usporavanja ekonomskog rasta i povećanja plaćanja kamata stranim vlasnicima američkog duga, što bi predstavljalo značajan rizik za fiskalne i ekonomske izglede u ovoj zemlji, ali i u ostatku svijeta. Čak su i pojedini američki zvaničnici upozorili na sve ovo, navodeći da se vlada suočava sa neodrživim fiskalnim putem koji predstavlja ozbiljnu prijetnju po ekonomska, bezbjednosna i socijalna pitanja u SAD.

Crveni alarmi

Da je situacija alarmantna upozoreno je i sa Volstrita, prije svega od strane generalnog direktora investicione kompanije “Blek rok”, Lari Finka koji je istakao kako je alarm upozorenja odavno upaljen. Sa Volstrita je poručeno da američki predsjednik Džo Bajden predsjedava gomilom dugova koja se stalno povećava, čak i kada su domaćinstva u najvećoj svjetskoj ekonomiji vraćala novac po ličnim zajmovima i kreditnim karticama.

Prema riječima Henri Džonstona, koji je godinama radio u finansijama, može izgledati zbunjujuće zašto se američka vlada u određenim istorijskim periodima u kojima se suočava sa velikim krizama ponaša kao slijepac. Problemi se, navodi on, akumuliraju, dok se malo radi na njihovom stvarnom rješavanju. Kako kaže ova neaktivnost se neizbježno pripisuje mješavini korupcije, malverzacija i nekompetentnosti.

- Svaki put ka bilo kojoj krizi na nivou sistema posut je pogrešnim koracima i kratkovidim politikama. Međutim, dolazi trenutak kada se horizont mogućnosti zatvorio i jednostavno ne postoji ništa što američka vlada može učiniti jer se suočava sa nekoliko nerješivih stvari, pogotovo jer je gotovo očigledan poraz Ukrajine. To će dovesti do toga da Amerika bude označena kao država nesposobna da ispuni svoja obećanja o nanošenju strateškog poraza Rusiji. S druge strane, diplomatsko rješenje moglo bi da ima za posljedicu otkrivanje opadajućeg globalnog uticaja SAD i možda čak i uništavanja NATO-a. Bez dobrih opcija Vašington samo tetura, dok ga događaji ne preteknu - smatra Džonston, poručujući da kriza koja se oblikuje na horizontu postaje sve tamnija.

Smrt imperije

Istorija, kako dalje navodi ovaj stručnjak, govori nam šta će uslijediti nakon kolapsa američke hegemonije. Suština stvari jeste u tome, kaže, što su američka vlada i privreda u cjelini bile previše zavisne od faktora koji se donedavno uzimao zdravo za gotovo, kao trajan - niske kamatne stope. Kada su one porasle, deficiti su odjednom ponovo postali važni.

- Visokofinansirana američka ekonomija ne može se lako podvrgnuti strogim mjerama štednje kako bi se obuzdali rastući deficiti. Moguća smanjenja potrošnje su političko bure baruta, ali i nepojmljiva za vladajuću klasu. Uopšteno govoreći, kamatne stope su padale u suštini četiri decenije i učvršćivale su dolar kao svjetsku rezervnu valutu. Integracija globalnih finansijskih tržišta omogućila je zemljama sa visokim stopama štednje da subvencionišu američko zaduživanje kupovinom američkog duga, čime se vršio pritisak na smanjenje kamatnih stopa. SAD su dugo vremena mogle da održavaju niske stope jer su mogle da izvezu veći dio svoje inflacije kroz globalnu upotrebu dolara, dok su druge zemlje sterilisale novoštampane dolare. U međuvremenu, svijet se promijenio te nije iznenađujuće što je nivo duga eksplodirao i on je premašio 34 biliona dolara - navodi ovaj finansijski stručnjak.

Sve se, ističe, promijenilo 2021. godine kada se fenomen za koji se mislilo da je skoro iskorijenjen iz zapadnih ekonomija vratio sa osvetom - inflacija. Da bi ukrotile rast cijena Federalne rezerve su se upustile u seriju povećanja kamatnih stopa u kojima su prinosi na desetogodišnji trezor, stopa koju federalna vlada plaća zajmodavcima, zabilježili najveći rast u posljednje četiri decenije.

Šizofreni poredak

Više stope izazvale su onda porast rashoda za kamate koje duguje vlada. I sasvim iznenada, SAD su se našle na potpuno neodrživom fiskalnom putu. Uprkos tome što nije bilo recesije, deficit saveznog budžeta se udvostručio na dva biliona dolara. I tu se nije zaustavilo: dug se povećava za nevjerovatnih jedan bilion dolara skoro svakih 100 dana.

Troškovi kamata na dug su već premašili potrošnju na odbranu - što nije mali podvig pošto SAD nisu baš štedljive u zaštiti svoje hegemonije - i ima tempo da ove godine raste brzinom od 30 odsto godišnje, odnosno za oko 870 milijardi dolara.

Dakle, ono što je izgledalo kao ukusan besplatni ručak ispostavilo se kao fatamorgana. SAD sada uče osnovnu tačku ekonomske teorije na teži način: deficiti nisu važni sve dok su kamatne stope niske, jer je trošak nošenja duga podnošljiv, a kamatne stope, zauzvrat, mogu biti niske sve dok je inflacija pod kontrolom. Međutim, kada inflacija raste, kamatne stope rastu, a i deficiti rastu.

- Sada imamo sutuaciju da deficiti postaju značajan pokretač inflacije. Razlog zašto se ovo dešava ima veze sa ogromnim troškovima kamata. Skloni smo da o kamatama razmišljamo samo kao o trošku za vladu, ali za investitore koji posjeduju američki dug to predstavlja prihod, a pošto se otprilike tri četvrtine američkog javnog duga drži u zemlji, većina tih prihoda od kamata ostaje kod kuće. Očigledno je da dobar dio toga ne nalazi svoj put u široj ekonomiji, jer većina investitora prihod od kamata generisan iz svojih akcija trezora ne nosi u prodavnicu. Vidimo ovu dinamičnu igru sada pred našim očima: vruća inflacija od očekivane primorava FED da odustane od smanjenja kamatnih stopa. Upozorenja o predstojećoj fiskalnoj krizi sada dolaze brzo i žestoko i zvuče sasvim drugačije nego ranije te se tako sve češće mogu čuti upozorenja onih koji ukazuju da će posljedice biti izuzetno teške i da će one ostaviti trajne i vjerovatno nepovratne ožiljke na američkoj ekonomiji i društvu - istakao je Džonston.

Vojna potrošnja

Smatra i kako trenutno ima vrlo malo prostora za manevar, jer ogroman i složen sistem koji je evoluirao decenijama u svijetu niskih kamatnih stopa ne može se preko noći prebaciti na nove temelje, a svakako ne bez mnogo bola i političkog rizika.

Kako dodaje, veliki problem jeste to što se ekonomija reklamira kao snažna - potkrepljujući to impresivnim brojkama rasta u protekloj godini, ali veliki dio ovog rasta je jednostavno podstaknut deficitom potrošnje.

- Čini se da je smanjenje vojnih troškova jedan od mogućih puteva ka ostvarenju nekog napretka. U najmanju ruku, razuman potez bi bio da se prizna da su troškovi održavanja imperije i finansiranje Ukrajine, Izraela, Tajvana, ipak previsoki za posrnulu američku ekonomiju. Međutim i ovo je nezamislivo za vašingtonski establišment. Čini se da oni koji drže uzde moći američke vlade rade što je manje moguće, jer ne mogu ništa da urade - poručio je Džonston.

Siromašni

Mnoge od najsiromašnijih zemalja svijeta uronjene su u novu dužničku krizu. Iznos koji zemlje sa nižim dohotkom troše na otplatu duga povećao se za 150 odsto od 2011. Uprkos suočenju sa značajnim opterećenjem siromaštva, zemlje moraju da plaćaju ogromne otplate zajmova sa visokim kamatama bogatim bankama, institucijama i vladama, ostavljajući ih nesposobnim da pravilno finansiraju osnovne usluge.

Čak 3,3 milijarde ljudi živi u zemljama u kojima su otplate kamata na dug veći od izdataka za zdravstvo ili obrazovanje. Ovo opterećenje duga takođe ostavlja zemlje manje sposobne da se nose sa sve većim efektima klimatskih promjena. U mnogim zemljama dugovi se plaćaju na račun angažovanja ljekara i nastavnika, izgradnje škola, bolnica i kanalizacionih sistema, priprema za poplave ili suočavanja sa sušama.

Kamen o vratu

Prema jednoj od ranijih analiza agencije “Roskongres” američki dug od 34 biliona dolara je matematički nemoguće otplatiti, bazirajući svoju procjenu na trenutnom odnosu između veličine duga, stope po kojoj raste i budžetskih prihoda. On je otprilike jednak ekonomijama Kine, Njemačke, Japana, Indije i Velike Britanije zajedno. U izvještaju se navodi da je ovaj dug akumuliran po niskim stopama, ali ga je potrebno refinansirati po visokim stopama koje ograničavaju ekonomsku aktivnost i smanjuju priliv gotovine. U ovom dokumentu se navodi da trenutni američki dug iznosi oko 102.000 dolara za svakog muškarca, ženu i dijete u zemlji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.