Aleksandar Arnaut osam mjeseci u mirovnoj misiji na granici civilizacije

Ovako je svoj prvi susret sa yunglom opisao Aleksandar Arnaut iz Banje Luke, inače inspektor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske koji je od decembra prošle godine u Misiji UN u Liberiji, zapadnoafričkoj državi na obalama Atlantskog okeana, koja je prije nepunih pet godina izašla iz oružanog sukoba koji je trajao skoro deceniju i po.

Tamo se, opisuje on, smjenjuju dva godišnja perioda - šest mjeseci je sunce, a šest kiša. Ali ta kiša pada uglavnom tri-četiri sata dnevno. Tada se temperatura, koja u vrijeme sunčanih dana dostiže i 40 stepeni Celzijusa spušta, ali ne ispod 27 - 28 stepeni, što Evropljanima i Amerikancima baš ne godi. Ipak, navikne se čovjek i na te uslove.

- Liberija je zemlja bogata naftom, dijamantima ali ekonomski napredak ide veoma sporo. Privrede ima malo u gradovima. Infrastruktura je uništena. Polako ulazi strani novac. Brojni su Kinezi koji ulažu. Oni su i glavni konstruktori za izgradnju i asfaltiranje puteva što finansira vlada Liberije. Iako su ekonomski zaostali i ima puno siromašnih, nema gladnih stanovnika. Mnogi uzgajaju rižu, a bave se i stočarstvom - opisuje Arnaut.  

Problem je, kaže, neobrazovanost tamošnjeg naroda, jer ima mladih starosti oko 15 godina koji idu u drugi, treći razred osnovne škole, a vlada tek sada planira da uvodi besplatno obavezno srednje obrazovanje. Tamo se još živi nekim domorodačkim načinom.

- Oni još vjeruju vračevima. Masa je sprema da nekoga linčuje samo ako se u njega posumnja, za običnu krađu, a kamoli za nešto teže. Znaju da napadnu i policiju pa tada moramo evakuisati osumnjičenog u zatvor udaljen oko 40 kilometara. Zabilježen je slučaj da su zapalili stanicu i tada je, nažalost, izgorjela žena, koja nije imala veze sa tim zbog čega je uhapšena - sjeća se Arnaut.  

On ocjenjuje da je u Liberiji visok stepen kriminaliteta, izražen je problem maloljetničke delinkvencije, a spremni su i da pripadnike UN napadnu za sitne pare.

- Za svaki dio Liberije je zadužen neki kontingent naoružanih vojnika, koji pomažu Liberijcima na sve načine, a i lokalna vlast je voljna da sarađuje. Mnogo je međunarodnih organizacija, ali su uglavnom smještene u Monroviji, odakle svoje aktivnosti šire u druge krajeve. Tamošnje stanovništvo nema predrasuda prema bijelcima, a u svakom pripadniku UN vide nekoga ko im može pomoći - ubijeđen je Arnaut.

Policajcima iz BiH, mandat je da kolegama u Liberiji pomažu i nadgledaju njihov rad.

- Ako uočimo nešto da ne valja, onda možemo uputiti prijedlog za održavanje kursa, ali nekada ni to nije dovoljno pa radimo na dodatnim edukacijama. Prihvataju saradnju i sa njima kontaktiramo svaki dan. U Ganti nemaju nijedno policijsko vozilo tako da moramo uvijek ići sa njima na teren, odnosno vozimo ih. Tako znamo da vozimo po sat vremena kroz yunglu a onda ostavimo vozilo pa idemo još sat pješice - kaže Arnaut.

Do policije, priča on, informacije stižu na razne načine jer su to mala mjesta koja nisu gusto naseljena tako da je poznato ko je šta spreman da učini. Bilo je slučajeva da prvi čovjek u selu uhapsi kradljivca i čeka policiju, dok kradljivcu ne pada na pamet da pobjegne.

Liberija nema svoje elektrane, pa je tako i mirovnjake iz BiH u Monroviji, dočekao uglavnom mrak.

- Sve što ima električne energije to je iz agregata. Tako se i mi snabdijevamo u kampu, u kojem živimo. To je pet kuća koje su zbog bezbjednosti opasane bodljikavom žicom. Imamo i obezbjeđenje, a na vratima i prozorima su rešetke, kao i zaštitne mreže od komaraca, zmija, škorpiona... Vani smo obavezno u čizmama i uniformi. Kuće su klimatizovane i imamo sve uslove za normalan život - priča Arnaut o životu koji živi već skoro osam mjeseci, odvojen od porodice.

Ipak, s njima često kontaktira telefonom jer nije skupo a obezbijeđen im je i Internet, satelitski program.

- Za vrijeme slobodnih dana obično se družimo u kampu, a sa nama su smješetni i vojni posmatrači iz Srbije, Crne Gore, Bangladeša, Kenije... Mjesečno imamo slobodnih ukupno sedam i po dana - kaže Arnaut smatrajući da je ekonomski isplativ odlazak u ovakvu misiju.

Ugovor je na godinu dana, koji se najviše može produžiti do tri mjeseca. On ne planira da produži ostanak već povratak porodici i među svoje kolege u Jedinicu za posebne istrage, u MUP RS, gdje radi već 14 godina. Želi da im prenese stečeno iskustvo i saznanja o ljudima, sa drugih kontinenata i država svijeta, njihovim životima i kulturi.

Sastav

Iz MUP RS u Liberiji su Banjolučani  Aleksandar Arnaut i Zoran Ćetković, Neyad Hanyić iz Sarajeva, Milan Trbojević iz Kostajnice i Željko Savić iz Doboja, a četiri iz MUP Federacije BiH i dva iz Granične policije BiH. Šef kontingenta je Mirsad Smajić iz MUP-a Unsko-sanskog kantona a Arnaut mu je zamjenik.

Plata

- Mjesečna plata od 4.000 dolara je primamljiva i svakom kolegi preporučujem da se kandiduje u misiju. Osim volje, potrebno je dobro znati voziti terensko vozilo, engleski jezik i imati određeno policijsko iskustvo. Naravno, morate proći provjere, testove - kaže Arnaut

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.