Alah ne voli muziku i ples
Osnovna škola u pakistanskom selu Mohri Puru prije liči na neku štalu. Pod je prljav, nema nikakvog osvjetljenja, a vrane prolijeću kroz rupe na zidovima koje podsjećaju na prozore bez stakla. U razredu je trenutno 140 đaka, tako da za sve nema mjesta u trošnoj prostoriji, pa mnogi nastavu prate u dvorištu.
Međutim, ako je pakistanska država zaboravila na djecu, islamski vjerski učitelji nisu. Pošto je javno obrazovanje u Pakistanu na niskim granama, najsiromašnije porodice okrenule su se medresama, odnosno islamskim školama, koje djeci pružaju utočište i topli obrok, učeći ih istovremeno ekstremnom islamu, drugačijem od onoga koji se tradicionalno praktikuje.
U vjerskim školama, kojih je najviše u pokrajini Pendžab, ne uči se gotovo ništa drugo osim recitovanja Kurana napamet, čime cijele generacije mladih umova postaju prihvatljive za ekstremističke ideje.
U policijskoj analizi profila bombaša-samoubica koji su izvršili terorističke akcije u Pendžabu, više od dvije trećine njih pohađalo je medrese.
- Počinje velika oluja koja će naprosto oduvati ovu zemlju. Pakistan je u znaku crvene opasnosti - kaže Ibn Abdu Rahman, koji rukovodi Komitetom za ljudska prava, nevladinom organizacijom sa sjedištem u Pakistanu.
Od napada na Svjetski trgovački centar, SAD su Pakistanu dale 680 miliona dolara pomoći u civilne svrhe, što je mnogo manje nego milijarda dolara koje Vašington poklanja ovoj zemlji s ciljem poboljšanja njenih vojnih potencijala.
Danas tek polovina Pakistanaca zna da čita i piše, što je daleko od prosjeka zemalja sa približno istim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika. Prema podacima UNESCO-a, svako treće pakistansko dijete ne ide u školu, a trećina onih koji pohađaju nastavu prekine školovanje poslije petog razreda.
Procenat djevojčica među učenicima je među najnižima u svijetu, gori od Etiopije i Jemena.
U južnom Pendžabu, gdje talibani imaju sve čvršće uporište, najveća je koncentracija medresa u zemlji. Od oko 12.000 registrovanih islamskih vjerskih škola u zemlji, polovina ih je baš na tom području. Eksperti tvrde da je njihov broj još veći, jer kada je vlada 2005. pokušala da načini njihov popis, oko petina medresa odbila je da bude registrovana.
Sa samo nekoliko znakova napredovanja društva koje se u mnogo čemu i u 21. vijeku može nazvati feudalnim, mnogi siromašni Pakistanci ne vjeruju da obrazovanje može učiniti njihove živote boljim. Sve veći procenat ispisivanja iz škola to potvrđuje.
Muhamedu Aršadu Aliju država je ponudila stipendiju za školovanje nakon završetka petog razreda. Roditelji mu to nisu dozvolili. Prekinuo je školovanje i radi u hemijskoj čistionici gdje pegla pantalone za 200 rupija (dva i po dolara) po satu.
U distriktu u kome se nalazi Mohri Pur, blatnjavo selo sa oko šest hiljada stanovnika gdje stočari tjeraju svoja stada zapuštenim putevima a magarci vuku zaprežna kola puna granja i trave, izgrađeno je oko 200 medresa.
U samom selu do prije 20 godina nije bila nijedna medresa, a sad ih je pet. Povezane su sa obližnjim gradom Kabirvalom, sjedištem moćne vjerske škole Deobandi, osnovane 1952. godine, čiji čelnici održavaju veze sa talibanima.
Lokalno stanovništvo smatra tu vjersku školu veoma opasnom. Njeni članovi bili su umiješani u sektaško nasilje nad šiitima 90-ih godina.
Iako medrese možda i ne stvaraju militante, one svojim polaznicima usađuju razmišljanja koja omogućavaju militantne poglede na svijet.
- Prema njihovom programu, treba zabraniti muziku, ples i zabavljanje sa djevojkama. Poruka koju šalju medrese je da ovo nije stvarni život - on dolazi tek poslije smrti ili pogibije - kaže Salman Abid, sociolog.
Ovih dana, vjerska škola u Kabirvali bruji od aktivnosti. Učitelji pokazuju sobe pune đaka koji prekrštenih nogu sjede ispred Kurana, njišući se naprijed-nazad i mrmljajući ajete. U kuhinji se peče hljeb. Hodnici su ukrašeni cvijećem, a počela je i izgradnja nove spavaonice.
Postoji i odjeljak za djevojke, sa posebnim ulazom, gdje stotine djevojaka jednoglasno recituju kuranske stihove, a vodi ih muški glas koji se čuje iza zavjese.
Učitelji propovijedaju razna ograničenja. U uputama za februar među zabranama su bili: Dan zaljubljenih, muzika, i gradske djevojke koje "koriste uvozne parfeme". Toliko o pravima žena.
Iako je varijanta islama koja se u ovim vjerskim školama propovijeda stroga, njom se stiče poštovanje u zajednici, što veoma privlači mladiće iz srednje klase.
Abida Omara (24) nije baš interesovala religija, dok nije prošle godine prisustvovao jednoj propovijedi. Ono što je tad čuo nije mu davalo mira, pa se ubrzo priključio konzervativnoj islamističkoj grupi, i platio 625 dolara da bi četiri mjeseca krstario uzduž i poprijeko Pakistana propovijedajući islam.
Grupa čiji je postao član nosi ime Tabligi Džamat, i uči da islam zabranjuje muziku i razgovor sa ženama. Američke obavještajne službe sumnjaju da je povezana sa talibanima, dok predstavnici Pakistana tvrde sasvim suprotno.
- Sada, kada posjetim svoje prijatelje, oni isključuju CD plejere i radio aparate i nude mi najudobnije mjesto da sjednem - kaže uz smiješak Omar koji, kao i drugi konzervativni islamisti, nosi bujnu bradu, ali bez brkova.
("Njujork tajms")
Nastavni program
Vjerskih škola u Pakistanu još uvijek je manje nego javnih. Međutim, čak i nastavni program u javnim školama pod jakim je islamskim uticajem. Plan i program obrazovanja islamizovan je još 80-ih godina prošlog vijeka, za vrijeme generala Muhameda Zija ul-Haka, koji je nastojao da izgradi pakistanski islamski identitet i time ujedini plemena, narode i jezike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
