Al-Kaidin terorizam u vlastitom dvorištu

Osam godina kasnije, u decembru 2009. godine, Omar Faruk Abdulmutalab je takođe gotovinom, ovog puta u Amsterdamu, platio jednosmjernu avionsku kartu za Detroit. Ukrcao se na let 253 "Nortvestern erlajna", sa eksplozivnom PETN, ušivenim u donje rublje. Aktiviranje eksploziva mu srećom nije uspjelo, jer su ga u tome spriječili putnici.

To mnogo govori o "Al-Kaidi", koja je preuzela odgovornost za obje neuspjele terorističke akcije.

Izgleda da nema više učenja na osnovu grešaka. Ne postoji trust terorističkih mozgova koji smišljaju akcije. Nema obavještajnih operativaca na vrhu "Al-Kaidine" piramide koji su na osnovu prikupljenih podataka organizovali 11. septembar, ili sinhronizovane bombaške napade u istočnoj Africi 1998. Mnogi stručnjaci, koji već godinama proučavaju djelovanje "Al-Kaide", vjeruju da je sva priča o centrali i ispostavama ove terorističke - pogrešna.

- Centralne uprave "Al-Kaide" jednostavno nema - kaže Dženis Stajn, direktor Centra "Mank" za međunarodne studije pri Univerzitetu u Torontu.

Da paradoks bude veći, ovdje je izgleda riječ o mnogo opasnijem protivniku kome su upućene nedavno izrečene prijetnje američkog predsjednika Baraka Obame o ratu protiv terorizma: umjesto jednog neprijatelja sa relativno poznatim načinom djelovanja, suočavamo se sa brojnim, pa čak i nepoznatim "Al-Kaidama", čije se akcije ne mogu predvidjeti ni spriječiti.

Od napada 11. septembra, "Al-Kaida" je predstavljana kao gotovo činovnički uređena, višeslojna organizacija u kojoj glavnu riječ vode Osama bin Laden i njegovi lukavi, visokoobrazovani,  teološki i strateški savjetnici, a svi zajedno žive i rade negdje u brdskim pećinama avganistansko-pakistanskih pustara.

U skladu sa tom predodžbom, "Al-Kaida" je kontrolisala sve aspekte islamskog terorizma. Ona je bila sposobna za vođenje papirologije, organizovanje budžeta i hijerarhije. U okviru nje djelovala je i Šura, to jest neka vrsta ratnog savjeta. Imala je i vlastiti odbor za finansije, čak i kadrovsku službu koja je nadgledala šta ko radi i brinula se za regrute-teroriste.

Njena riječ bila je zakon, a glas njene naredbe stizao je i do najmanjeg šarafa u njenoj mašineriji. Ostatak svijeta smatrao je da tako "Al-Kaida" radi.

U stvari, otkad su Bin Laden i drugovi osnovali "Al-Kaidu" tamo negdje 1988. godine, veoma je malo vjerodostojnih informacija o njoj. Vesli Vork, stručnjak za pitanja bezbjednosti sa Univerziteta u Torontu, smatra da je dinamika "Al-Kaidinih" operacija - potpuna misterija.

Njen način organizovanja je predmet velikih rasprava među onima koji se bave tom problematikom, naročito danas, kada moćna frakcija "Al-Kaide" pojavila u Jemenu, čime je to područje, nakon Iraka i Avganistana-Pakistana, postalo treći front u borbi protiv "Al-Kaide".

Većina eksperata za terorizam smatra da ne postoji "centrala" "Al-Kaide", bar ne u onom smislu u kakvom je egzistirala prije 11. septembra. Bin Ladenov Kadar je izolovan u vojnom smislu, a većina njenih prethodnih lidera je uhvaćena ili ubijena.

Ono što je zamijenilo njenu raniju strukturu je "Al-Kaidin" "brend", labavo povezani sindikat autonomnih grupa koje nose njeno ime, kao i široke mreže saradnika. Tu je i nevjerovatno moćna medijska grupacija "As-Sahab" ("Oblaci"), koja stvara visokokvalitetne dokumentarne filmove, kreira videoklipove za mobilne telefone i "ajpod", te osmišljava veb stranice, a sve u cilju radikalizacije mladih muslimana. Njena produkcija je porasla šest puta u odnosu na 2005. godinu, kad je počela s radom.

Nezavisni ogranci "Al-Kaide" postoje u Iraku ("Al-Kaida" za Mesopotamiju), Jemenu i Saudijskoj Arabiji ("Al-Kaida" za Arapsko poluostrvo), Sjevernoj Africi ("Al-Kaida" islamskog Magreba), Somaliji (povezanost sa Al-Šababom), Indoneziji (Džema Islamija), Sudanu, Egiptu, Turskoj i Južnoj Aziji.

Ti ogranci nisu povezani nikakvom Šurom ili bilo kojim drugim tijelom u operativnom smislu. U eri mobilnih i satelitskih telefona, i-mejla i Skajpa (koje u svakom trenutku mogu pratiti i nadgledati "njuškala" obavještajnih i drugih agencija, opremljena najsavremenijom tehnologijom), komunikacija između Bin Ladena i njegovih ljudi od povjerenja - ako uopšte i postoji - odvija se na najstariji i najsigurniji način - putem kurira.

Moktar Lamani, član istraživačkog tima pri Centru za nove trendove u međunarodnom upravljanju (Vaterlu, Ontario), bivši marokanski diplomata, kaže da regionalni ogranci "Al-Kaide" odluke donose potpuno samostalno, što potkrepljuje primjerom Abdulmutalaba.

Prema svim saznanjima, prije njegove akcije nije bilo nikakvih konsultacije sa Bin Ladenovim saradnicima ili drugim ograncima. U Abdulmutalabovom slučaju, cilj akcije karakterističan je za "Al-Kaidu": napad protiv "Dalekog neprijatelja", tj. SAD, uz što više civilnih žrtava.

Međutim, načini operacija su različiti. Prema Lamanijevim riječima, ukoliko vas kidnapuje "Al-Kaida" u Iraku, najvjerovatnije ćete biti ubijeni a da niko neće preuzeti odgovornost. Međutim, ukoliko vas uhvate članovi "Al-Kaide" u Magrebu - kao što je to bio slučaj sa kanadskim diplomatama Robertom Faulerom i Lujem Gejom - najvjerovatnije ćete preživjeti, uz uslov da se plati otkupnina.

Ideologija

Iako potpuno nezavisne, sve podružnice "Al-Kaide" čvrsto su povezane islamističkom ideologijom: cilj je da se osnuje islamski kalifat koji će imati teološku i političku vlast nad svim narodima muslimanskog svijeta, i očistiti ih od zapadnjačkog, uglavnom američkog otrova.

PREVEO: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.