Tamo gdje Dunav izgleda kao more
Na mjestu gdje se korito moćne rijeke širi u veliko jezero prije nego što se sjuri u ždrijelo Đerdapske klisure - Gvozdene kapije Evrope, nalazi se gradić Golubac, pišu "Večernje novosti".
S njegovog lijepo uređenog keja pogled klizi po zupčastoj ivici Karpata i bijelim stenama Homoljskih planina nad kojim stražari visoka Golubačka tvrđava.
Iako je sezona godišnjih odmora iza nas, u živopisnoj varošici i dalje ima mnogo posjetilaca. Čak i one koji su samo u prolazu Đerdapskom magistralom ni poslovično snažna košava ne može da odvrati od predaha na golubačkom keju i uživanja uz ustalasanu sinju pučinu Dunava nad kojom krmane bijeli galebovi. Oni koji vole pecanje rade isto, sjedeći oko malog zaliva na kraju keja.
Najveća atrakcija ovog turističkog gradića, kako se najavljuje, od 2017. biće posjeta restaurisanom Golubačkom gradu i prostoru oko njega koji će biti arheološko-turistički kompleks. Zasad, dok su radovi u toku, nije moguće prići nekadašnjoj visokoj srednjovekovnoj tvrđavi sa devet kula i luci, vešto podignutoj na strmoj litici kojom počinje klisura.
Ipak, u Golubačkom gradu se može uživati gledajući ga s okolnih bregova, jer se tako stvara nova i šira slika utvrde koja je rasla od rimskog kastruma do srpskog i ugarskog srednjovjekovnog grada, pod čijim su se okriljem brodovi nakrcavali blagom iz rudnika istočne Srbije. Posmatrajući s visine Golubački grad jasno se uočavaju skrivene doline između bregova kojima su karavani natovareni dragocjenim metalima stizali do Dunava.
Do tih vidikovaca moguće je stići lakom i nekada dobro i jasno obilježenom šetačkom stazom (vodi ivicom Nacionalnog parka Đerdap) ili putem kojim su tutnjali šleperi iz sad napuštenog kamenoloma. Nažalost, lijepi drveni putokaz u golubačkom vikend-naselju Dedine, koji je nekad jasno usmjeravao šetače, danas je izblijdio i iskrivljen.
Iako bi bilo logično da se gradi i šetačka staza kraj obale predivnog Đerdapskog jezera, od kraja uređenog keja do tvrđave, nje nema. A upravo se šetajući obalom mogu vidjeti monumentalni pejzaži klisure koji su ulivali strahopoštovanje putnicima prije izgradnje hidrocentrale i podizanja nivoa Dunava.
Hodajući kraj obale mogu se još vidjeti oštre hridi koje su bile strah i trepet za brodare, a iz dubine Dunava štrči i šiljak najčuvenije hridi Babakaj, gdje su prema lokalnoj legendi, Osmanlije razapele lijepu Turkinju koja se zaljubila i pokušala da pobjegne kod mladog Srbina.
Sama tvrđava i Đerdapsko jezero, široko 6,5 kilometara kod Golupca, najbolje se vide sa ivice zapanjujućeg kratera napuštenog kamenoloma, do koga vodi lijep i širok put, koji uopšte nije obilježen. Njegov desni krak vodi do ivice dubokog grotla majdana kamena koji impresionira svojom veličinom i bojama.
Lijeva staza, koja je već zarasla u mlado šiblje, poslije stotinak metara kroz bakarnocrvenu šumu spaja se sa stazom iz Dedina. Tu se vidi na sreću dobro očuvan putokaz ka Golemoj čuki, s koje se pruža nevjerovatan pogled na "golubačko more" i ulaz u klisuru. Ulaganje minimalnog napora u obnavljanje starih i postavljanje novih oznaka sigurno bi privuklo mnogo više posjetilaca na atraktivni krug oko Golupca ili na dugu šetnju do kanjona Brnjičke rijeke. Zasad ovim predivnim predjelima prolaze uglavnom lovci i pasionirani planinari, koji šetnju ovim krajevima vole baš u jesen, kad su homoljska brda obučena u bezbroj nijansi toplih boja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
