Ostrva na kojima stanuje horor (1)

Ilha de Queimada Grande A.K.A Zmijsko ostrvo, Brazil

U jednom članku piše: "Pusto ostrvo gdje se na tlu šume kreću najotrovnije zmije na svijetu. Ribar je nađen mrtav na svom čamcu, a paluba je bila preplavljena njegovom krvlju. Čuvara svjetionika i njegovu porodicu zmije su masakrirale u noćnom napadu na izolovanu kolibu. Ali ovo ostrvo ne izgleda zastrašujuće kao u filmovima Indijana Džons ili Anakonda.

Ono je lijepo, egzotično i nalazi se na obali Brazila, a glavni stanovnik je zmija poznata kao Golden Lanchead. Ova zmija ima jedan od najgorih otrova na svijetu koji bukvalno izaziva da meso istruli i otpadne sa kostiju!

Možete pomisliti kako ima toliko otrovnih zmija u mnogim zemljama; pa šta bi ovdje bilo tako posebno? Ovo je poprilično gusto naseljeno ostrvo. Brazilska mornarica je zabranila da bilo ko posjećuje ovo mjesto i to ne rade da bi zaštitili zmije. Procjene kažu da se ovde na metru kvadratnom možete naći jednu do 5 zmija! Probajte da zamislite to.

Što se ribara tiče, vjerovatno je otišao do obale da nabere banane. Zmija ga je ujela ali on je uspio da se vrati na čamac gdje je iskrvario na smrt na palubi. Porodica čuvara svjetionika je vjerovatno u panici bježala iz kuće jer su zmije ušle kroz prozore, pa su dokrajčeni dok su bježali kroz šumu a zmije napadale sa krošnji. Njihova tijela su nađena svuda po ostrvu kada je mornarica otišla da obnovi zalihe.

Ostrvo Povelja (Poveglia), Italija

Zamislite najjezivije imanje iz horor filma, zapravo još gore od toga i 1000 puta veću butalnost nego u filmu Hostel i blizu ste ostrva Povelja. Nalazi se u laguni u Veneciji, a priča kaže da je postalo da bude strašno kada su Rimljani odlučili da je najbolje za društvo da skupe sve žrtve kuge u to doba i smjeste ih negdje. A to bi bilo baš ovo ostrvo.

Nekoliko hiljada ljudi je stavljeno u karantin na ostrvu i ostavljeno da umre.

Možda mislite da ovo nije čudno za to doba kada su ljudi mislili da je Sunce kočija, ali ne i nekoliko vijekova kasnije kada su svi opet uradili isto. Kada je kuga opet zahvatila Evropu, ostrvo je povratilo "slavu" - konačište za sve zaražene kugom. Kada se kuga masovno proširila, kriterijum za odlazak na Povelju postao je od "zaraženih kugom" do "onih sa bilo kakvim znacima" bolesti. Takođe su promenili svoju politiku od one "pustite zaražene da umru u miru" do "bacite ih u veliku jamu (preko mrtvih tijela) i zapalite ih", što je bio veliki korak. Smatra se da je broj žrtava na ostrvu gdje ugljenisane kosti i dalje zapljuskuju obalu bio oko 160 000.

A, ako ovo nije dovoljno strašno, 1922. je na ovom ostrvu sagrađena mentalna ustanova sa jezivom kulom i zvonom. Ova bolnica je bila za one koji su na neki način smatrali "poremećenim" članovima društva. Ovo je bili u vrijeme prije prve izdate knjige gdje su popisani mentalni poremećaji, pa je svako mogao da dospije u izolovanu bolnicu gdje su mogli da mu rade šta god su htjeli.

Sudeći po pričama, ova bolnica je imala doktora koji je redovno obavljao eksperimente na pacijentima, kao što su lobotomija (sa čekićem i šilom). Legenda kaže da je ljekar mučio svoje pacijente u kuli sa zvonikom (totalno očekivano) i ignorisao njihove jauke kada bi vidjeli ili čuli duhove žrtava kuge. Doktora je potom sa kule bacio jedan od duhova i dok se potom borio za život "magla je izašla iz zemlje i ugušila ga".Međutim, prije će biti da su ga ubili "ludaci" koje je mučio.

Kasnije su ljudi počeli da naseljavaju ostrvo, ali bi dan poslije pobjegli glavom bez obzira. Do danas je ostalo bez stanovnika, osim ako ne računate duše stotine hiljada nevinih koji su stradali ovde. U tom slučaju je prilično prebukirano.

Ramre, Burma

Godina je 1945. i Drugi Svjetski rat je pri kraju. Devetsto pripadnika japanskih snaga je poraženo od strane Saveznika na malom ostrvu u Burmi. Imali su jedan otvoren put i napravili proboj ka pojačanju. Tada su se našli u situaciji u kojoj bi poželeli da su na Zmijskom ostrvu.

Jedino što je stajalo na putu ka spasu je bila močvara. Pošto je bila situacija močvara kontra smrt, njih 900 je odlučilo da pređe močvaru. Za 500 vojnika se više nikad nije čulo.

Ramre nije samo dom malaričnih komaraca, muva i smrtonosnih škorpiona već još jednog opasnog predatora: morskog krokodila, i mnogo njih. Većina onih koji su preživjeli okršaj sa krokodilima bilo je gadno ranjeno, ali bili su dovoljno živi da požele da su mrtvi...

Zapravo, masakr japanskih trupa od strane krokodila bio je tako užasan da je uvršten u Ginisovu knjigu rekorda kao "najveća nesreća koju su izazvale životinje". Ranjeni Japanci je trebalo da budu odlikovani, ako su se ikada oporavili od konstantnog ličnog pakla koji su preživljavali sjećajući se krokodila i rata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.