Odmor s pogledom na brodsku olupinu

- Trebalo je "Kosta Konkordiju" odvući odmah poslije nesreće. Tako bi se izbjegla opasnost od zagađivanja mora, a ne bi ni okolina bila unakažena ovom olupinom - ljuti se Đuzepe, koji se vozi na trajektu do ostrva Đilio.

Preduzetnik iz Milana je krenuo s porodicom na dnevni izlet na ostrvo i namjerno okreće glavu kad se olupina ukaže na pučini. Zaista, kruzer leži kao nasukani kit i rđa na obali.

Na polupotonulom divu se odjednom vidi neko kretanje, a i putnici trajekta polako dolaze na palubu kako bi bolje vidjeli šta se dešava.

- Prvi put smo ovdje, na ljetovanju, ali i da vidimo šta se dešava sa tim brodom. Ovaj pogled vas tjera na razmišljanje i na bijes. Stvarno se pitam kako je kapetan uspio da uradi tako nešto. Čovjek mora da se stidi u njegovo ime - objašnjava Nikolo iz Padove.

Oko olupine broda koji se nasukao u januaru 2012. mnogo toga se dešava. Dolaze i odlaze brodice i čamci s radnicima, pored trupa se može vidjeti plava i učvršćena platforma sa dizalicom - pravo gradilište na vodi. To je i radno mjesto za petstotinjak ljudi i u smjenama se radi dan i noć na sanaciji olupine. Na početku projekta, u maju 2012. godine,  procijenjeno je da će to koštati 236 miliona evra, ali već poslije tri mjeseca postalo je jasno da će troškovi biti najmanje dvostruko veći, prenosi "Dojče vele".

Projekat vodi Franko Porcelaćija, u ime brodara "Kosta Krocijere", i spasavanje "Konkordije" naziva "jedinstvenom akcijom". U septembru bi brod trebalo odsukati i ispraviti. Pedesetogodišnji kapetan trajekta Đino, u besprijekornoj uniformi, pomalo je sumnjičav:

- Možda će im uspjeti da isprave brod, ali meni se čini da će se u tom pokušaju raspasti. To bi bila dodatna katastrofa - kaže on.

Kapetan Đino više puta dnevno plovi pored olupine i kaže da i turisti redovno zure u unesrećeni brod i baš svako ima fotoaparat u rukama.

- To je ljudska znatiželja. Ovdje su poginule 32 osobe, a nekoliko metara dalje se ljudi brčkaju u vodi - dodaje Đino.

I zaista, pored mjesta nesreće se prostire uvala sa lijepim pijeskom i ponekom liticom. Kao stvoreno za odmor. Posvuda leže turisti, ispruženi na šarenim peškirima ispod šarenih suncobrana. Sve je kao na svakoj običnoj plaži: nekoliko mladih jedu picu, majke love djecu da ih namažu kremom za sunčanje, jedna žena se sunča na litici - i jedino što nije "normalno" je čelični kolos "Kosta Konkordije" praktično nadomak ruke.

Đilio je takođe jedno od mjesta gdje se sav život odvija na obali. Redaju se kafići, poslastičarnice, prodavnice odjeće, suvenira i pribora za ronjenje i ribolov, a tu je i Serđov restoran. On radi tokom cijele godine i smiješi se kad ga pitaju o olupini. Jer, on odlično zarađuje od sve te gužve.

- Zahvaljujući "Kosta Konkordiji" ostrvo je opet dobro posjećeno. Žao mi je mrtvih, ali moram reći da mi živimo dobro od te olupine.

Na ostrvo ne dolaze samo turisti iz Italije. Po uličicama ima i mnogo Kineza: dva, tri puta sedmično dolaze trajekti na kojima su samo posjetioci sa Dalekog istoka. Oni dolaze prije svega iz Prata, italijanske metropole tekstilne industrije gdje živi na hiljade Kineza. Tek kad se dođe na ostrvo, može se shvatiti da je čelični kolos nasukan praktično - na samoj plaži!

Sramota za mjesto

Gradonačelnik Đilija ipak smatra da je "Kosta Konkordija" sramota za njegovo mjesto. Njihova djeca takođe žele na more preko ljeta, baš kao i njihovi italijanski prijatelji, a njihovi roditelji su znatiželjni da "uživo" vide olupinu o kojoj se toliko govorilo na televiziji. Postoji čak i turistička agencija koja organizuje autobuski izlet - plus ručak i, naravno, priliku da se fotografišete pred olupinom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.