Dva života srpske varošice Guče VIDE

Dok je sunce visoko na nebu ova varošica više podsjeća na vašar nego na Sabor trubača.

Centralne "džade" - ulice Republike, prote Gučanina i Čede Vasovića, okupirane su štandovima sa suvenirima, šajkačama, narodnom nošnjom, zastavama, ali i majicama kojima njihovi vlasnici poručuju da su im "supruge poput golmana - sve im brane".

Ima među njima i prodavaca muzičkih diskova, plastičnih trubica, grnčarije, pa čak i onih koji kupcima nude med i domaču šljivovicu vrednu 1.500 dinara. Ima i onih koji po ovoj vručini prodaju džempere. Kako ide njihova prodaja? Ide, kažu prodavci, svaka roba ima svog kupca.

Ispred bine Doma kulture u centru varošice nije bilo hladovine. Asfalt je satima bio na udaru temperature koja je odavno pregurala 40 stepeni, a vjetar, nevešt u tumačenju kompasa, nije ni uspio da pronađe put do ovog trga.

Prošle sedmice Guča vjerovatno nije ni bila na njegovoj maršruti, ali jeste za dvoje mladih Šveđana, koji su svoju svjetlu kosu štitili od sunca slamnatim šeširima. Oni su se, prateći taktove tradicionalne muzike svoje domovine, plesnim koracima probijali kroz miris pečenja i prolivenog piva.

Kako kažu, čuli su od prijatelja iz Srbije za "najbolji festival trubača na svijetu koji nikako nisu mogli da propuste". Nisu vidjeli ni pedalj srpskog tla, osim iz autobusa, ali obećavaju da će prije povratka u svoje hladne predjele obavezno posjetiti Beograd.

Hoće li naredne godine slušati majstore limenih instrumenata 53. Dragačevskom saboru trubača?

"Naravno! Atmosfera je prelepa, ljudi su nasmejani i ljubazni, sve nam je jeftino", maltene uglas odgovaraju.

Kako im i ne bi bilo jeftino kada je za punjenu pljeskavicu potrebno žrtvovati po jednog Mokranjca (50 dinara) i Nadeždu Petrović ( 200 dinara), za pileće bijelo treba dodati još i Nikolu Teslu (100 dinara) , dok je za pasulj i kupus dovoljna po jedna slikarka. Naravno, kada je riječ o kuvanojhrani, ne treba zanemariti troškove prateče salate, hljeba, soka...muzike...

A muzičara u centru Guče i nema baš na svakom koraku. Orkestri uglavnom svoju zaradu traže u hladovini bašta brojnih restorana, gdje ih domaćom valutom, masnim prstima, "kite" ljubitelji kvalitetne gozbe. Tamo gdje su restorani, tu je i kakofonija, a gdje ih nema tu je... Pa tišina.
Zvuči nevjerovatno, ali i tokom dana i u večernjim satima, u Ulici prote Gučanina, ispred Poreske uprave, slabo dopire zvuk trube. Da bi, ipak, i na ovom potezu živeo duh Sabora, prodavci muzičkih diskova pokušavaju da kroz zvučnike izreklamiraju svoju robu. Međutim, svi znaju da to nije to.

Kako je objasnio Milan, član orkestra "Miloš Kurtić" iz Vranja - "nema posla". "U Guči sviramo 20 godina, ali sve je lošije i lošije. Narod nema para. Već dva dana smo ovdje i posao slabo ide. Ranije smo mogli mnogo da zaradimo, ali sada nema posla. Ranije smo učestvovali i u takmičarskom programu", objašnjava Milan i dodaje da ljudi danas najviše traže srpska kola, čoček, ali i "Mesečinu" i "Kalašnjikov".

Ipak, oni su nekako uspjeli da zarade svoj dinar. Hiljadarkom je njihov trud častio Rade Nikolić.

Sa suprugom Ljiljanom doputovao je na odmor iz Njujorka, gdje godinama živi i radi. Sastali su se sa Ivankom Sedlaček iz Beča i Jovanom i Bebom Radanović iz Perta, svi porijeklom iz Velike Plane. U Guču ih iz Amerike, Australije i Austrije, poput onog čarobnog frulaša iz Hamlina, prizvala truba.

"Ovde smo specijalno došli zbog Guče. Sve nam se dopada. Hrana, ljudi, muzika. Jedina zamerka je što nigde na putevima nema obeležja gde se nalazi Guča. Bar neke plakate da su postavili, kako bi se lakše snašli", hvali, ali i kritikuje Ivanka.

Kupili su prijateljima i rođacima brojne suvenire, kažu čitavu torbu.

"Nećemo samo s tim da se vratimo. Kada krenemo kupičemo i svadbarski kupus jer je najbolji.

"Ponećemo ga i u Veliku Planu", otkriva planove Ljiljana, zapitavši se da li postoji neko "ko ovaj kupus ne bi jeo iz onog lonca".

Naravno, posljednja dva dana Sabora trubača u Guči neće biti tako tiho kao do sada, pošto će ulicama orkestri tokom defilea prestavljati sebe što bolje mogu.

Osim stranaca, domaćih gostiju, ali i "domaćih" iz inostranstva, Guču je u četvrtak posjetio i premijer Srbije i ministar policije Ivica Dačić, kao i poznati holivudski glumac Arman Asante.

Ovi gosti nisu promakli Slobi iz Trstenika, vlasniku jednog od štandova suvenira.

"Moj sin je premijera darovao srpskom šajkačom, kojom smo najviše ponosni. Njena prodaja najbolje ide, ali ljudi kupuju zastave i opanke", kaže Sloba i dodaje da šajkače prodaje za 300 dinara, a narodnu nošnju između 15.000 i 20.000 dinara.

U četvrtak veče, održano je Međunarodno takmičenje trubača, a pobjedu su odnijeli muzičari iz Francuske. "L spktr d otokar" osvojio je prvo mjesto, dok su "Gou ist" iz Brazila i orkestar Braća Kadrievi iz Belgije na drugom i trećem mjestu.

Na pobjedničko postolje, kada je riječ o trubačima, popeo se Ekrem Mamutović iz Vranja, dok su drugi i treći bili Makedonac Džambo Agušev i Seven Masar iz Belgije.

Ko će biti prva truba 52. Dragačevskog sabora trubača, koji orkestar će biti najbolji, a koga će publika izglasati ostaje da se vidi ovog vikenda.

A onda, slijedeće godine, sve ponovo - iće, piće, veselje i truba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.