Čudesne priče Štutgarta: Grad u kom uživaju sva čula

Moj prvi i, za sada, jedini odlazak u Njemačku započeo je posetom Štutgartu. Sa 600 hiljada stanovnika, šesti po veličini grad u Njemačkoj i glavni grad pokrajine Baden-Virtenberg zaista ima šta da ponudi.

Palate, muzeji, crkve, raskošni parkovi, predivni romantični dvorci, tekovine moderne umjetnosti… Raj za bogataše, hedoniste, ljubitelje luksuznih četvorotočkaša, fenomenalna hrana i još bolje vino, muzika, festivali…

Prvo što ćete ugledati kada stignete u Štutgart je Kunigštrase ili Kraljeva ulica. Dugačka 1,2 kilometra, predstavlja najdužu pješačku šoping zonu u Njemačkoj. Osim prodavnica koje se nalaze na obje strane ulice, po sredini su raspoređene živopisne tezge sa svježim voćem i povrćem, cvijećem, delikatesima, sirevima, čokoladama, umjetničkim rukotvorinama, vinima…

Ako je Kraljeva ulica žila kucavica, onda je Šlosplac srce grada. Najveći trg i najznačajnije mjesto okupljanja stanovnika Štutgarta krase božanstvene fontane, bašte, drvoredi kestena, klupe i nestvarno zelena trava. Centralnim dijelom trga dominira statua boginje Konkordije, dok se u pozadini prostire Nova palata, jedna od najvećih baroknih građevina u Evropi, sagrađena u 18. vijeku.

Od konjušnice do modernog velegrada, od konja do liftova

Mnogo fascinantnija, ako ne po arhitekturi onda po pričama koje krije iza svojih zidina je Stara palata koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Priča počinje davne 950. godine kada je grad osnovao švapski vojvoda Ludolf. Kralj je gubio brojne bitke od drugih armija, jer vojska Virtenberga nije imala konje. Pješadija nije mogla da se nosi sa konjanicima koji su bili daleko brži i agilniji, pa je otac tražio od sina da nabavi vojne konje. Izbor za izgradnju konjušnice pao je na teritoriju današnjeg Štutgarta i to iz tri razloga: prvo, vlažna klima pogoduje disajnim organima konja; drugo, cijela dolina je prirodno ograđena šumom, pa nema potrebe za pravljenjem posebne ograde, a treće, zbog šume i doline druge vojske nisu lako mogle da pronađu ovo mjesto, baš kao ni lopovi! U to vrijeme, dobar konj je vrijedio kao današnji “mercedes”, a na pomenutoj lokaciji nije bilo bojazni da će bilo ko moći da ih ukrade. Zbog ove mudre odluke, kralj je mnogo bolje ratovao protiv neprijatelja i ne samo to… Štutgardski konji su na neki način poslužili kao preteča liftovima! Naime, u Staroj palati nije bilo stepenica, već samo blago iskošenih kamenih staza po kojima su se konji kretali gore-dole noseći na sebi debele i često pijane vojvode. Kažu da su vojvode išle toliko daleko da su sa konja silazili samo kada je to bilo krajnje neophodno (da jedu i piju), a potom bi ih ti isti konji vodili do odaja u kojima su spavali.

"Greška" u arhitekturi krije neverovatnu priču

Stara palata, kao jedna od najljepših građevina u ovom dijelu Njemačke, skriva i posebno zanimljiv detalj. Na drugom spratu, i to na drugoj terasi s lijeve strane, nalazi se gelender sa izvrnutom reljefnom spiralom. Mnogima nije bilo jasno kako arhitekta nije uočio ovaj “propust”. Godinama se vjerovalo da je stub greškom postavljen naopačke, sve dok stručnjaci nisu razriješili misteriju. Naime, otkriveno je da obrnuti gelender nije slučajnost, već da je u vrijeme kada je Stara palata sagrađena važilo pravilo da ni jedna velelepna građevina ne smije biti savršena, jer je Bog jedini koji stvara savršenstva. Zato su arhitekte namjerno pravile “greške” na značajnim objektima, a ovo je jedna od njih. Danas je Stara palata pretvorena u Muzej Virtenberga

Genijalan plan - pravljenje "lažnog" tornja

Štutgart je dom “mercedesa” i “poršea”, pa ne čudi što je ceo grad prožet povezanim simbolima. Na kraju Kraljeve ulice se nalazi glavna Željeznička stanica sa tornjem na čijem se vrhu ponosno rotira mercedesova “srebrna strijela”, a gradom se na 16,5 hiljada kvadratnih metara ponosno šepuri i “mercedes-benz” muzej, pravo remek-djelo futurizma u kom se može vidjeti razvoj automobilske industrije od bijelog konja i prvog “mercedesovog” modela, do onog posljednjeg i najluksuznijeg.

Kažu da su stanovnici Štutgarta za vrijeme Drugog svetskog rata željeli da spasu jedan od simbola grada, pa su napravili repliku "strele" i postavili je na visoku drvenu platformu u šumi daleko od centra grada, nadajući se da će saveznički avioni bombardovati lažni, a ne pravi simbol Štutgarta. Navodno, to se i deslio, ali su saveznici poslije nekoliko dana shvatili da je po sredi prevara, pa su se vratili i uništili pravi "mercedesov" toranj.

Legenda o crnom konju

Štutgart i “porše” dijele zajednički logo - crnog konja, s tim što “porše” u svom znaku ima i jelenske rogove (heraldički simbol grada Štutgarta). Isti crni konj mnoge asocira i na “ferari”, a u ovom njemačkom gradu kažu da to nije slučajnost. Naime, prema legendi, jedan pilot iz Štutgarta je prinudno morao da sleti u Sjevernu Italiju, a grafika crnog konja koja je bila iscrtana na trupu aviona, veoma se svidela prijatelju Enca Ferarija. Sa tim se navodno složio i sam Enco, pa je upravo stilizovana verzija “štutgartskog konja” postala zaštitni znak kompanije Ferari.

Opera – grad za sebe od 1400 zaposlenih

Njemačka sljedeće godine slavi 250. godina od rođenja Betovena, a Štutgart je samo jedna od destinacija koje se zaista može pohvaliti bogatom muzičkom tradicijom.

Državna Opera Štutgarta osnovana 1912. i jedna je od najnagrađivanijih u Evropi. Ova moćna organizacija broji 1400 zaposlenih i ima višemilionski godišnji budžet. Velelepna građevina se po mnogo čemu razlikuje od drugih slavnih opera, a pre svega po enterijeru. U sali koja ima 1404 mesta, nema crvene boje, preovladavaju tamni tonovi, dok tavanicu krasi nebeski svod sa zodijačkim znacima koji ima za cilj da relaksira poshetioce.

Prostor u kom se pravi scenografija veliki je kao dva košarkaška terena. Tu se stvara sve - od oblaka i kuća, do drveća i cvijeća. Čak sedamnaest slikara oslikava scenografiju, posebna ekipa pravi oklope i oružje, a 40 ljudi radi “samo” maske i šminku… Najjeftinija karta iznosi 8 evra, a najskuplja 120 evra.

Molio vojvodu da ne studira

Pre desetak godina, u pećini nedaleko od Štutgarta, pronađen jedan od najstarijih instrumenata na svetu - flauta nastala pre skoro 40 hiljada godina. Veoma očuvana i vrlo slična današnjoj, ova flauta svedoči o dugoj muzičkoj tradiciji Njemačke, baš kao i spomenik slavnom Fridrihu Šileru koji zauzima počasno mesto u gradu. Čovek koji je napisao tekst “Ode radosti”, rođen je u blizini Štutgarta 1759.

U to vrijeme, vojvoda je krojio sudbinu najinteligentnijeg sloja stanovništva, pa je Šileru odredio da studira prava i postane advokat. Pjesnik je molio vojvodu da mu dozvoli da prekine studije, a kada ga je konačno namolio, nije očekivao ovakav epilog... Umjesto da se bavi umjetnošću, što ga je jedino i zanimalo, vojvoda mu je ovog puta namijenio da studira medicinu. Šiler je ovaj poziv jednako mrzio kao i prava, ali je znao da mu još jedno moljakanje vojvode neće pomoći. Postao je vojni lekar, a svakom vojniku koji bi došao da mu se obrati za pomoć, bez obzira na simptome, davao isti lijek i to onaj od koga su vojnici momentalno odlazili u toalet. Bio je oštar protivnik kralja, prijatelj Getea i jedan od najplodonosnijih pjesnika, dramaturga, filozofa, ali i kritičara tog vremena, zbog čega je jedno vrijeme proveo i u zatvoru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.