Život sa presađenim licem
U svijetu medicinskih žurnala Ričard Noris je rok zvijezda. Nakon što mu je sačmarica otkinula pola lica 39-godišnji Noris bio je podvrgnut jednoj od najkomlikovanijih operacija lica u čitavoj istoriji i od stranog donora je dobio zube, vilicu i čak jezik.
Operacija koja je trajala 36 sati bila je veoma kontroverzna - u pitanju je selektivna operacija i Noris je imao samo šansu od 50 odsto da preživi. Ali krajnji rezultat nije bio samo novi život za njega već i nevjerovatan primjer za ljekare kako da tretiraju vojnike i druge žrtve povreda lica.
- Jedna kap nade može stvoriti okean ali šaka nade može stvoriti čitav svijet - rekao je Noris za popularni magazin "Ge Ku", koji je prikazao njegov život i poboljšanje izgleda od operacije obavljene 2012. godine, u kojoj je učestvovalo 150 ljekara i medicinskih sestara. Noris je rekao da je ponosan što je "laboratorijski miš" i sretan što se stalno druži sa ljekarima.
Doktor koji je izvršio operaciju, Eduardo Rodrigez iz medicinskog centra Univerziteta Merilend, rekao je da je Noris pristao da prihvati intenzivnu proceduru i veliku odgovornost.
- On nikada nije mislio na sebe u čitavoj ovoj stvari. Uvijek je mislio kako pomaže borcima i drugim ljudima i nudi im nadu. On je izuzetan čovjek - rekao je Rodrigez
Noris je imao 22 godine kada mu je lice "eksplodiralo". Jedne večeri se vratio kući pijan i počeo se svađati sa svojom majkom da bi u jednom trenutku uzeo sačmaru iz ormara. Prijetio je da će se upucati i ubacio je metak u cijev i nakon toga je puška slučajno opalila. Sva četiri zida su bila prekrivena ostacima zuba, kostiju i lica.
Isti slučaj je bio sa njegovom majkom. Od tada je za njega svaki dan postao prava noćna mora jer se suočavao sa okrutnošću stranaca kad god je izlazio napolje. Nakon nesreće ostao je bez zuba, nosa i jednog dijela jezika. Još uvijek je mogao osjetiti ukus hrane ali je izgubio čulo mirisa. Kada je izlazio napolje, što se uglavnom dešavalo uveče, sakrivao se iza kape i maske. Prošao je niz operacija lica, ali i u jednom trenutku obična hirurgija mu više nije mogla pomoći.
- Neki dijelovi anatomije, kao što su kapci i usne, jednostavno su previše komplikovani da bi se ponovo stvorili. Možete napraviti sličnost sa nečim što je ranije postojalo, ali ne postoje garancije da će to izgledati normalno - objašnjava doktor Rodrigez.
Samo nekoliko sedmica nakon što je Noris saznao da su ljekari iscrpili sve mogućnosti za poboljšanje njegovog lica, Rodrigez mu je ponudio krajnju opciju - transplantaciju lica. Njegov kolega iz centra, dr Adams Kouli, godinama je pratio unapređenja u transplantacija ljudskih organa. Za razliku od jetre ili bubrega, koje se redovno presađuje, ljudsko tijelo uvijek presađeno lice tretira kao strano tijelo i uvijek ga imuni sistem napada. Zato ovi pacijenti uzimaju lijekove za slabljenje imunog sistema što može imati i smrtne posljedice. Noris je bio spreman da učini taj rizik.
- Mi smo gledali u njega i govorili da ga volimo bez obzira na njegov izgled. Ali ipak je to njegov život i odluka - rekla je Norisova majka Sandra.
Noris kaže da je zahvalan na daru kojeg je primio od porodice dvadesetjednogodišnjeg Džošue Aversano koji je nastradao prelazeći ulicu. Noris je morao opet učiti da jede, priča i da se prilagođava, kako je dobijao osjećaje u novom licu.
Takođe je morao prevazići i krizu identiteta. Ipak, za njega najveća stvar je što se opet mogao pojavljivati u javnosti. Ožiljci na licu često izazivaju simpatije kod ljudi i pacijenti osjećaju da treba da izbjegavaju ostale ljude.
- Kada pogledam u ogledalo vidim Ričarda Norisa. Kada nisam imao novo lice, bio sam iznenađen što nije više ljudi udaralo u stubove rasvjete zureći u mene. Sada niko ne obraća pažnju na mene. Ukoliko me ne znaju lično, ne znaju da imam transplantirano lice. To je cilj koji sam htio postići - zaključuje Noris.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
