Život na krovovima iznad Tahrira

Stotine stanovnika Kaira prisiljene su da se skrase u takvim domovima, s obzirom na to koliko je u tom gradu sa 18 miliona ljudi teško pronaći pristupačan stan.

Oni čine ono što je pisac Ala el Asvani najbolje opisao riječima "društvo terasa" - paralelni svijet stanova na krovovima zgrada.

Asvani je u svom romanu "Jakubinska zgrada" opisao "glasove, plač, smijeh i kašalj, zatvaranje i otvaranje vrata, aromu tople vode, čaja, kafe, ugljena i šiša". Do tog svijeta, u kojem živi i Mahmudova porodica, stiže se zastarjelim liftom, obloženim drvetom, koji se otvara ispred tamnog pasaža i vodi prema lavirintu zarđalih čeličnih stepeništa otvorenih prema nebu.

U nekim slučajevima, kao što je u knjizi "Jakubinska zgrada", mala spremišta na krovovima zgrada, koja su pripadala stanarima, naselili su siromašni doseljenici nakon što su ih napustili boljestojeći stanari koji su se odselili u predgrađe. Mahmudov otac, koji je bio portir u toj zgradi, dobio je prostor na krovu da gradi svoj dom.

- Rođen sam ovdje, odrastao sam i oženio se tu - kaže 55-godišnji stanovnik Kaira dok sjedi u svojoj dnevnoj sobi.

Uz dozu nostalgije sjeća se generacija ljudi koji su živjeli u nekada skupim stanovima ispod. Nisu to bili samo Egipćani, nego i Grci i Britanci, posebno u vrijeme kada je Egipat bio pod britanskim protektoratom. S godinama je i Mahmud uspio da uvede vodu, struju i telefon.

Ipak, neplanska gradnja postala je urbana norma u Egiptu. Na nekim dijelovima riječ je o kompletnim kvartovima koji su protivzakonito nikli, dok su mnogi zaklon našli na krovovima, prenijeli su portali.

Prije mnogo godina, da bi smanjila zagušenost urbanog Kaira, vlada je počela izgradnju stambeno pristupačnih stanova u pustinji izvan grada. Međutim, ti stanovi nisu uspjeli da privuku kupce, pa je potez jednoglasno proglašen neuspjelim. Paradoksalno, istovremeno čak do 40 odsto stambenih jedinica u Kairu je prazno.

Mahmud kaže da ne bi mogao sebi priuštiti da živi 30 kilometara od mjesta gdje radi i da bi ga svakodnevno putovanje na posao u centar grada koštalo četvrtinu plate.

- Gdje bismo mogli otići - pita se on.

Samo nekoliko metara od njegovog doma, skrivena iza nekoliko satelitskih antena i konopaca starih liftova, nalazi se kuća Gamala Hašema i njegovog brata. Obojica starci šezdesetih godina, tu su se doselili kao tinejdžeri, a nakon smrti oca, takođe vratara u zgradi, data im je dozvola da grade na terasi.

- Sve ovo sam izgradio sam  - kaže Gamal pokazujući na kuću i zidove od šperploča obojenih u bijelo. Njihova kuća ima balkon, kuhinju i malu dnevnu sobu sa televizorom i računarom. Drveni plafon je istrunuo od vlage, a kapi kiše ostavile su mrlje od lokvi na podu.

Gamal kaže da je vodio mali hotel, ali da je prije nekoliko godina dobio otkaz jer je bio žrtva korupcije pod režimom bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka. I on i brat danas su nezaposleni i trude se da pronađu posao kako bi "držali glave iznad vode". Ipak, uprkos teškoćama, ne mogu zamisliti život nigdje osim tu.

- Svaki put kad dođe novi vlasnik jednog od stanova ispod, govori nam da odemo, ali gdje da odemo? Ljudi koje sam ovdje upoznao i naši odnosi su vredniji od sveg novca na svijetu - kaže Gamal, koji redovno plaća stanarinu.

Nelegalna gradnja

Broj ljudi koji žive na krovovima zgrada Kaira naglo je povećan u posljednjih nekoliko godina, kada je i populacija glavnog grada uvećana, a država nije uspjela da obezbijedi niske cijene stambenih jedinica. Kuće na zgradama se prave mimo prostornog plana i više od 65 odsto urbanog prostora  u Kairu je neplanski napravljeno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.