Žene nindže ratuju protiv Amerike

priredio: Milenko Kindl
Žene nindže ratuju protiv Amerike

Iran obučava čak 3.500 žena nindži, koje bi u eventualnom ratu protiv Izraela i Amerike obavljale specijalne zadatke.

One bi bile kec iz rukava vlasti u Teheranu za slučaj da se Izrael, koji optužuje Iran da u tajnosti pravi nuklearku, odluči da napadne na proljeće.

Žene, čiji treninzi izgledaju kao scene iz filma "Pritajeni tigar, skriveni zmaj", pomagale bi oružanim snagama u složenim situacijama za koje redovna vojska ne posjeduje vještine.

Iran, inače, ima obavezu služenja vojnog roka za sve muškarce koji napune 18 godina i redovno služenje vojske traje 18 mjeseci. Žene nindže mogle bi biti dio posebnog tima koji bi se aktivirao po potrebi.

 - Iranke u školi za nindže uče da barataju veoma opasnim oružjem, prije svega lukom i strijelom, mačem, nunčakama i šurikenima. Te žene treniraju kako da poštuju sebe, svoje živote, ali i vještinu koju imaju. Smirenost je najvažnija lekcija koju nauče - kaže instruktor nindžucua Fatima Muamer.

Ovu borilačku vještinu u Iran je donio Akbar Faraji, koji je prije 22 godine osnovao klub koji sada ima 24.000 članova.

- U nindžucuu muškarce borce zovemo nindžama, a žene kunoiči borcima. Biti nindža znači biti strpljiv, tolerantan i hrabar. Bukvalno, to znači biti sposoban da postaneš nevidljiv. Nindžucu, kao i borilačke vještine uopšte, jesu kao lijek. Kao zmijski otrov, koji može biti ili smrtonosan, ili spasonosan kao protivotrov - kaže Akbar Faraji.

Žene u Iranu su inače uglavnom diskriminisane. Njih i u pravnom sistemu smatraju inferiornim u odnosu na jači pol, naravno u oblastima porodičnog prava, braka ili starateljstva nad djecom. Svjedočenje žene na sudu ima polovičnu vrijednost u odnosu na svjedočenje muškarca. Obavezno nošenje pokrivala na glavi i druga ograničenja u odijevanju, kao i nasilna segregacija na polnoj osnovi, Irankama život čini prilično teškim. One koje se ogluše na neki od tih propisa suočene su sa pritvorom, pa i težim kaznama.

Međutim, one su ipak na individualnom nivou uspjele da postignu neke uspjehe na kojima bi im mogle pozavidjeti i emancipovane žene sa Zapada. Na primjer, prve dvije žene iz islamskog svijeta koje su 2005. osvojile vrh Mont Everesta su upravo Iranke (Farkonde Sadnjeh, po zanimanju grafički dizajner, i zubarka Lale Kešavarz).

A kada je 2007. godine Irankama dozvoljeno da učestvuju u kvalifikacijama za Olimpijadu, tamošnje vjerske vlasti izdale su oštro upozorenje da sve one koje se tokom sportskih nadmetanja ne budu pridržavale islamskih kodeksa ponašanja i oblačenja čekaju teške kazne.

Ipak, to nije spriječilo tri najupornije Iranke da dođu do Olimpijskih igara u Pekingu. Sara Košjamal Fekri, šampionka tekvondoa, dogurala je do četvrtfinala. Iranke redovno osvajaju medalje na međunarodnim turnirima u "vušuu", kineskoj kombinaciji borilačkih vještina.

Ragbi liga

Grupa iranskih zaljubljenika u sport osnovala je 2004. godine žensku ragbi ligu, u kojoj se danas takmiči hiljadu sportistkinja.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana