Žena koju su odgajili majmuni u džungli

Agencije
Žena koju su odgajili majmuni u džungli

Marina Čepmen, domaćica iz Jokršira i kuvarica po obrazovanju, tvrdi da je u djetinjstvu u Kolumbiji nekoliko godina živila sa kolonijom majmuna kapucinera. O svojim doživljajima iz tog perioda napisala je knjigu "Devojčica bez imena", a uskoro se planira i snimanje filma.

Marina Čepmen svojim doživljajima iz tog perioda napisala je knjigu "Devojčica bez imena", a uskoro se planira i snimanje dokumentarnog filma.

Marina je kao djete živjela sa roditeljima u Kolumbiji, ali je oteta kada je imala četiri godine. Kada je otmičarima krenulo naopako, ostavili su je u džungli, gdje je, kako tvrdi, naučila da golim rukama lovi ptice i zečeve kako bi preživjela, ugledajući se na čopor majmuna kapucinera koji su joj bili jedino društvo. Iz svog ranijeg života sjeća se jedino da je kao beba imala crnu lutku i da su je otmičari odveli nakon što su je prethodno uspavali hloroformom, dok iz života u džungli najbolje pamti da je bila na ivici smrti kada se razboljela jer se najela otrovnih bobica. Ovoj epizodi, nalik na Tarzanovo djetinjstvo, kraj je došao kada su je pet godina kasnije iz džungle spasli lovci, ali samo da bi je prodali jednom bordelu u gradu Kukuti. Odatle je, međutim, pobjegla, i nekoliko godina je živjela na ulicama, baveći se džeparenjem i povremeno dospijevajući u zatvor, da bi kao tinejdžerka našla posao služavke kod jedne tamošnje porodice i uzela ime Marina Lus.

Kada joj je bilo oko 20 godina, sa svojim poslodavcima je putovala u Englesku, gdje je upoznala tada 29-godišnjeg bakteriologa Džona Čepmena i udala se za njega. Sada su ona i njena porodica odlučili da ispričaju ovu priču kako bi razotkrili užase trgovine ljudima u Južnoj Americi.

Stručnjaci za primate tvrde da priče o ljudskoj djeci koju su prihvatili i odgajili majmuni nisu neuobičajene. U skorije vrijeme je, recimo, poznat primjer četvorogodišnjeg dječaka iz Ugande koji je oko godinu dana živio sa vervet majmunima i koji se kasnije ponovo prilagodio životu s ljudima, kao i primjer dječaka koga su od šestog mjeseca odgajile šimpanze.

Stručnjake zbunjuje jedino činjenica da se u Marininoj priči radi o majmunima kapucinerima, koji su vrlo društveni i inteligentni, ali i upola manji od trogodišnjeg djeteta i veoma nervozni i agresivni. Prilikom svakodnevnih aktivnosti prelaze veliku teritoriju, tako da je teško zamisliti da su sposobni za brigu o malom djetetu.

Zbog toga, kao i zbog još nekih detalja koji se graniče s nevjerovatnim, ima i onih koji odbijaju da povjeruju daje priča Čepmenove istinita.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana