Zatvorenik Iks - najveća tajna Izraela

Možemo samo da pretpostavimo šta je prolazilo kroz glavu agenta Mosada Bena Zigiera rođenog u Melburnu noći kada je oduzeo sebi život u ćeliji unutar najobezbjeđenijeg zatvora u Izraelu 15. decembra 2010.

Suočen sa zaostavštinom izdaje, jedinstvenom u istoriji izraelske tajne službe, Zigier je sigurno razmišljao o događajima koji su ga naveli da nenamerno izda zemlju koju je volio i kojoj se zakleo na vjernost.

Njegovi snovi o slavi su raspršeni a njegova nada o iskupljenju

je izgubljena.

Zigier je bio smješten u zatvoru Ajalon u Ramli, gradiću jugoistočno od Tel Aviva. Stražari ga nisu primetili u njegovoj ćeliji skoro cio sat.

Zigiera su stalno pratile tri kamere smještene u ćeliji koja je bila napravljena tako da spriječi svaki pokušaj samoubistva i koja je prvobitno bila namjenjena Jigalu Amiru, fanatiku koji je ubio premijera Izraela Jicaka Rabina 1995. godine.

Podjeljena u dva dijela, ćelija je imala dnevni boravak sa malom kuhinjom i kupatilo.

Kada su čuvari napokon ušli u ćeliju, pronašli su Zigierovo beživotno tijelo.

„Naš posao je bio da ga izolujemo, a ne da ga držimo u životu", izjavio je jedan od čuvara koji je bio prisutan u sobi u tom trenutku.

Zigier je i čuvarima bio poznat jedino kao „zatvorenik Iks" a njegova ćelija nije imala broj a ni ime.

Zahvaljujući sudskoj zabrani, mediji nisu smjeli da objave bilo kakvu informaciju u vezi sa Zigierom, a želja porodice da njegova smrti ostane tajna značila je da su mediji dolazili samo do malih fragmenata cijele priče.

Informacije u vezi sa njegovom smrću toliko su bile misteriozne da su čak i pojedini članovi parlamenta u Izraelu sumnjali da je u pitanju bilo ubistvo a ne samoubistvo.

Međutim, sada, nakon mjeseci istrage, otkriveno je po prvi put da je Zigier nesvjesno prešao liniju koju nijedan agent prije njega nije smieo da se usudi i pređe.

Istraga je počela pozivom birou FairFax Media u Jerusalimu u oktobru 2009. godine u okviru istrage tima novinara lista Špigl.

Istraga je uključivala sakupljanje informacija u Izraelu, Libanu, Italiji, Velikoj Britaniji i Australiji, kao i intervju se bivšim prijateljima, poslovnim partnerima, agentima nekoliko bezbjednosnih agencija i vlada, kao i razgovor sa Zigierom neposredno prije njegovog hapšenja.

Ovo je priča o tragičnom padu pasioniranog vjernika, mladog čovjeka koji je toliko stremio životu heroja da je uslijed svojih nedostataka voljno odao osjetljive podatke neprijatelju. Njegov potez predstavlja presedan i jedno od najvećih kršenja bezbjednosti u istoriji Izraela.

Odrastajući u predgrađu Melburna, Ben Zigier imao je srećno djetinjstvo, a njegova porodica pripadala istaknutim članovima jevrejske zajednice.

Nakon završetka univerziteta, Zigier se preselio u Izrael, gdje je završio u gradiću Kibuc Gazit.

Trenutno u ovom gradu, blizu granice sa Libanom, živi 500 ljudi a među njima se nalazi i četrdesetogodišnji Daniel Lejton, visok i upečatljiv čovjek sa nepogrešivim akcentom jednog Australijanca.

„Ben je bio nevjerovatan. Radostan, prijateljski nastrojen i topao čovjek", izjavio je Lejton.

Lejtonu je i dalje teško da zamisli svog prijatelja zatvorenog u Ajalonu, a još manje da je nekada bio agent Mosada.

Još jedan od Zigierovih prijatelja bio je Ljor Brend, koji je stanovao zajedno sa njim i Lejtonom u Kibuc Gazitu.

Brend opisuje Bena kao „izuzetno pametnog čovjeka koji je bio spreman da brani Izrael po svaku cijenu".

Ben je po dobijanju državljanstva usvojio hebrejsko ime Ben Alon nakon čega je završio i vojnu obuku u Izraelu.

U ovoj malo naciji okruženoj neprijatejlski nastrojenim zemljama, jedna agencija bila je spremna da prihvati ljude poput Bena u svoje redove: Institut za obavještajne i specijalne operacije, poznat u svijetu kao Mosad.

Uključen u nemilosrdnu borbu iz sijenke protiv svojih neprijatelja, najnovije akcije Mosada uključuju ubistvo komandanta Hezbolaha, ubijanje brojnih operativaca Hamasa i ubistvo barem pet iranskih nuklearnih naučnika u Dubaiju.

Stalno na oprezu i u potrazi za najtalentovanijim ljudima u Izraelu, na početku prošle decenije Mosad je počeo po prvi put javno da regrutuje svoje članove promovišući ideju o „poslu života".

Ovo je privuklo Zigierovu pažnju nakon čega je odlučio da se prijavi na konkurs posredstvom Google mejla koji se nalazio na dnu jednog od oglasa.

Za agenciju kao što je Mosad, vrlo je važno da može da šalje agente neprimjećeno iza neprijateljskih linija, a za Bena je ovo bila prilika da za sebe ostvari i dodatni bonus – pristup stranom pasošu koji nema nikakve veze sa Izraelom.

Kao dio intervjua, Mosad sve kandidate podvrgava psihološkom testiranju kako bi otkrio moguće mane i karakteristike koje bi mogle da ih diskfalifikuju.

Decembra 2003. godine Zigier je dobio vijesti kojima se nadao i zvanično je primljen u jednogodišnji program koji je podrazumjevao učenje tehnika poput falsifikovanja rezimea i manipulisanja ljudima.

Do početka 2005. godine već je bio na svojoj prvoj misiji. Poslat je u Evropu sa ciljem da se infiltrira u kompanije koje posluju sa zemljama poput Irana i Sirije.

Sudeći prema izvorima obavještajaca, Zigier je takođe pratio i prilike na Balkanu.

Jedan izvršni direktor istočnoevropske kompanije sa poslovnim interesovanjem za Bliski Istok, uključujući tu i Iran, potvrdio je da je zaposlio Zigiera na položaj računovođe.

On je Bena opisao kao „izuzetno inteligentnog" čovjeka koji nije imao nikakve veze sa informacijama koje je naveo u svojoj biografiji ali koji je bez većih problema uspjevao da brzo savlada sve zadatke.

Međutim, nakon lakog savladavanja poslovnih dužnosti i obavljanja svih obaveza do 11 ujutru, Zigier je polako počeo da gubi interesa za svoj posao.

Zbog očiglednog talenta, donijeta je odluka da se preseli na novu funkciju koja se ticala odnosa sa mušterijama. Ben je na početku uživao u svojoj novoj funkciji, ali je vremenom primjećen isti šablon. Interesovanje mu je opadalo toliko da je njegov odnos sa mušterijama doveden u pitanje.

Uslijed nedostatka posvećenosti poslu Zigier je otpušten.

Do sredine 2007. godine Zigier je, u očima svojih pretpostavljenih, obavljao svoje dužnosti bez ikakvog uspejha. Nije bio u stanju da pruži ono što je Mosadu bilo potrebno, tako da je premještan sa terena u kancelariju.

„Nije bio preterano dobar, ali ni pretjerano loš, bio je osrednji agent", izjavio je jedan od izvora u Izraelu koji je bio upoznat sa njegovim slučajem.

Unutar sjedišta Mosada, agencija je podjeljena u tri glavna sektora.

Kešet, što znači duga, je prva sekcija i zadužena je za nadgledanje i sve druge vidove tajnog sakupljanja informacija.

Kesarea, nazvana po lokalnoj drevnoj rimskoj naseobini, je dom udarnoj igli Mosada, muškarcima i ženama spremnim da izvršavaju napade van granica Izraela.

Najveća sekcija zove se Comet, što znači raskršće. U pitanju je birokratski dio Mosada, manje glamurozan sektor koja se bavi analiziranjem podataka.

Prekomanda u ovaj sektor za Zigiera je predstavljao veliki udar.

Nekada podeljen u više manjih, usko stručnih timova, Comet je posljednjih decenija reorganizovan, a ljudi su spojeni u veće timove. Informacije su tako bile dostupne većem broju ljudi.

Ovaj koncept transparentnosti imao je jednu veliku manu - osobe poput Zigiera imale su pristup velikom broju bitnih informacija, i to ih je činilo ranjivim na izdaju.

Nakon što su Libanci uhapsili nekoliko Mosadovih agenata, i uslijed informacije da je jedan od agenata u Melburnu u opasnosti, agencija je bila u čudu. Niko nije znao kako su ovi ljudi otkriveni.

Međutim, spomen Melburna bio je jasan signal da je agent u opasnosti zapravo Zigier.

Frustriran svojim birokratskim poslom, Zigier je tražio dopuštenje da se prijavi za masters menadžmenta u Australiji. Mosad je odobrio ovaj zahtjev i do početka 2009. godine Ben je živio u Melburnu kao Bendžamin Alen.

Početkom 2010. čelnici Mosada rješili su da vrate Zigiera u Tel Aviv, ne zato što su sumnjali da odaje informacije Libancima, već zato što su se plašili za njegovu bezbjednost.

Njegovi nadređeni takođe su dobili informaciju da je Zigier prekršio protokol tako što je otvoreno govorio da je agent Mosada i željeli su da mu skrenu pažnju na potreban nivo diskrecije.

Međutim, tek po njegovom dolasku u Izrael pojavile su se sumnje da je on možda bio povezan sa hapšenjima koje je sproveo Liban.

Ono što je unutrašnja istraga otkrila bio je šok za mnoge.

Nezadovoljan poslom u kancelariji, Zigier je rješio da uzme stvari u svoje ruke i pokuša da pronađe način da rehabilituje svoju reputaciju unutar organizacije.

Uslijed napornog ispitivanja Ben se slomio i priznao da je tokom 2008. godine, prije odlaska u Australiju, odletio u Istočnu Evropu kako bi se sreo sa čovjekom za kog je znao da ima bliske veze sa Hezbolahom sa namjerom da ga pretvori u dvostrukog agenta.

Umjesto toga, čojvek je svojim šefovima u Bejrutu prijavio Benov pokušaj, nakon čega je počeo da igra istu igru kao i Zigier samo unatrag. Bez Zigierovog znanja ovaj čovjek je izvještavao Bejrut o svakom sastanku.

Sastanci Zigiera i njegovog kontakta iz Hezbolaha trajali su mjesecima.

Kada je čovjek upitao Bena da mu dokaže da je zaista pravi agent Mosada, Zigier je bez oklevanja pristao. Nakon toga počeo je da mu daje prave informacije iz Tel Aviva, uključujući i imena dva najvažnija doušnika u Libanu.

Izraelski zvaničnici koji su bili povezani sa Zigierovim hapšenjem izjavili su da je kod njega pronađen disk sa povjerljivim podacima za koje sumnjaju da je htio da preda drugoj strani.

Zigier je ukrstio puteve sa znatno iskusnijim od sebe. U jednom trenutku prešao je na tamnu stranu. Njegova sudbina, ističu zvaničnici, velikim dijelom je bila pitanje psihologije.

Izraelski doušnici sigurno su u prošlosti mijenjali strane, ali regularan agent Mosada nikada nije uradio ono što je Zigier uradio. U pitanju je gorak poraz službe. Za Hezbolah - ovo je jedna od retkih pobjeda.

Zigierovi potezi predstavljaju veliki udarac za Mosad zbog sumnji u integritet ostalih ljudi agencije i način na koji su oni regrutovani.

Lior Brend, jedan od Benovih prijatelja iz Kibuc Gazita vjeruje da on jednostavno nije bio dorastao zadatku. Laži, tišina i ćutanje bili su previše za njega. Mosad je napravio veliku grešku njegovim angažovanjem, smatra Brend.

Šta je zaista motivisalo Ziglera? da li je u pitanju bio ranjeni ponos? Sujeta? Manjak profesionalizma? Možda bi odgovor na ovo mogli da daju njegovi roditelji, ali oni i dalje biraju da ostanu nijemi.

Jedina stvar koja se može isključiti kao motiv jeste novac.

Natpis na Zigierovom spomeniku na groblju u Springvejlu možda najbolje objašnjava cijelu priču o „zatvoreniku Iks": "Istina će mi biti jedini sudija".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.