Zapadna Njemačka kupovala političke zatvorenike
Bila je to trgovina koja je mogla nastati samo u mračno hladnoratovsko doba.
Zapadna Njemačka je godinama od svog istočnog komšije kupovala političke zatvorenike. Za jedne se radilo o humanosti, za druge o zaradi.
Tajno sklopljeni dogovor između Zapadne i Istočne Njemačke je bio vrlo škakljivog sadržaja - za obje strane. Po tom sporazumu 2. oktobra 1963. godine prvih osam istočnonjemačkih političkih zatvorenika je pušteno na slobodu. Onu pravu, zapadnu. U strogoj tajnosti su iz nekoliko zatvora prebačeni preko granice koja je dijelila dvije Njemačke.
Zapadna Njemačka je za svoje nove državljane platila tačno 205.000 tadašnjih maraka. Naravno zapadnih. To znači 25.625 DM "po glavi". Od tada pa do pada Berlinskog zida 26 godina kasnije, Zapadna Njemačka je na ovaj način došla do 34.000 svojih sunarodnika.
Jedna izložba sada baca novo svjetlo na ovo mračno poglavlje u novijoj njemačkoj istoriji.
Izložba "Kupljena sloboda - putevi iz zatvora Istočne Njemačke" postavljena je u berlinskom memorijalnom centru Marijenfelde i preko portreta šest porodica opisuje patnje istočnonjemačkih zatvorenika i njihov put na Zapad.
Među njima je sudbina porodice Kolbe iz Drezdena kojoj 1973. nije uspio bijeg na onu stranu "gvozdene zavjese". Poslije toga su završili u zatvoru. Zapadna Njemačka je kompletnu porodicu "otkupila" dvije godine kasnije.
Ali istočnonjemačke vlasti su pronašle način kako da zagorčaju i te zadnje trenutke u kojima se porodica Kolbe već veselila izlasku na slobodu. Dva sina su puštena ranije a roditelji su ostavljeni u zatvoru još četiri mjeseca tokom kojih im je bilo sugerisano da možda i neće više biti pušteni i da tako nikad više neće vidjeti svoju djecu.
U Istočnoj Njemačkoj "robe" nije nestajalo. U političkim ćelijama tamošnjih zatvora uglavnom su boravili oni nesretnici kojima nije uspio bijeg iz "zemlje radnika i seljaka". A takvih je bilo sve više i više.
Između izgradnje Berlinskog zida 1962. i njegovog pada 1989. godine, 87.000 istočnonjemačkih državljana je završilo u zatvoru zbog pokušaja, kako se to službeno nazivalo, "bijega iz republike".
Na izložbi u Berlinu je moguće pročitati i korespondenciju dvojice advokata koja na prvi pogled izgleda kao protokol prodaje industrijske robe ili poljoprivrednih proizvoda. Ali ono od čega se najviše ledi krv u žilama je činjenica da se iza šturog pravničkog jezika kriju ljudske sudbine i da se u većini slučajeva radilo o cjenkanju "živom robom".
Direktor memorijalnog centra Marijenfelde, Betina Efner, vrlo iluzorno predočava logiku iza trgovačkog procesa dvije njemačke republike:
- Ljekari i inženjeri su koštali više, oni ostali manje. Najskuplji su bili oni stručnjaci koji su se nalazili na odsluženju dugotrajnijih kazni. Ljekaru Renati Vervig je, nakon što su je 1967. po drugi put uhvatili u pokušaju bijega na Zapad, cijena porasla tako da je njen odlazak na Zapad plaćen 100.000 DM. Plus jedan istočnonjemački špijun - kaže Efnerova.
Ali nije samo vlast u Istočnom Berlinu strahovala od curenja informacija u javnost o prodaji svojih građana. Vlasti u Bonu su po svaku cijenu htjele ukloniti sumnju u upletenost u ovu trgovinu ljudima. Zbog toga je u proces transakcije bila uključena i protestantska crkva koja je finansijski potpomagala vjerske zajednice u Istočnoj Njemačkoj pa su se tako mogle lakše prikriti i novčane transakcije za otkup zarobljenika.
Ali nije se uvijek kupovalo u gotovini. Na Istoku je nedostajalo svega pa je Zapadna Njemačka političke zatvorenike otkupljivala u nafti, živežnim namirnicama pa čak i dijamantima. Istočna Njemačka, kako tvrdi kustos izložbe "Kupljena sloboda - putevi iz zatvora Istočne Njemačke" Lucija Halder, svoje akutne ekonomske probleme djelimično je rješavala trgovinom sa Zapadom.
Tako je od svoje "žive robe" Istočna Njemačka svih tih godina zaradila više od tri milijarde maraka. Ali na kraju zemlji radnika i seljaka ni to nije pomoglo nego je samo dodatno produbilo istorijsku spoznaju o zločinačkom karakteru svog društvenog uređenja.
Advokati povlačili konce
Javnost u obje zemlje naravno nije ništa smjela da zna o ovoj nevjerovatnoj trgovini. Otkupljeni novi građani Zapadne Njemačke obavezali su se na ćutanje. Iza kulisa su dva advokata, Volfgang Fogl na Zapadu i Jirgen Štange na Istoku, povlačili konce i dogovarali trgovinu.
Priredio: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
