Uz dobar bar i muziku lakše se podnosi rat

- Kad sam došao u Siriju, zaljubio sam se u ovu zemlju i narod i bio sam srećan što sam mogao da radim tu - kaže ovaj 28-godišnji Francuz koji je zajedno sa bratom Žan-Pjerom u februaru ove godine otvorio popularni “Pjur laundž klub”.

Kako sam kaže, u Siriju je stigao 2007. godine i zarađivao je dosta dobro kao ekspert za specijalne efekte tokom snimanja filmova i reklama, sve dok u martu 2011. godine nije izbila pobuna protiv režima Bašara al-Asada, navodi AFP.

- Tada su iznenada otkazani svi naši ugovori i ostao sam bez posla, tako da smo odlučili da otvorimo bar - kaže Dition. On dodaje da su on i brat očekivali da će pobuna trajati nekoliko mjeseci i da neće prerasti u oružani sukob.

- Očigledno smo pogriješili - kaže Dition.

“Pjur laundž” se nalazi u starom jezgru Damaska naseljenom pretežno hrišćanima, a njegovo uređenje koštalo je 120.000 dolara.

Prema Ditionovim riječima, on i brat su željeli da naprave čisto, mladalačko, svježe mjesto gdje će i žene moći da se opuste.

Ovo nije jedini bar otvoren u posljednjih godinu i po, mada nisu svi uspjeli da opstanu uz svakodnevno nasilje. Noćni klubovi “Zodijak” i “Tao bar”, čija je izgradnja koštala pet miliona dolara, zatvoreni su tri mjeseca po otvaranju.

Na prste se mogu nabrojati klubovi koji rade u Damasku, nekadašnjem centru bogatog i raznolikog noćnog života: tu su “808 klub”, “Bek dor”, “Vajt end Tini bar” koji organizuje noći salse, ali i njihovi vlasnici se žale na slabu posjećenost.

- Naš bar je u početku radio sjajno, dolazili su uglavnom mlađi bogatiji ljudi, ali kako su mjeseci prolazili, većina njih je napustila Damask i otišla u Bejrut ili drugdje. Mislili smo da ćemo vratiti uloženi novac za godinu, ali smo pogriješili - kaže Dition.

Sada većina gostiju potiče iz sirijske srednje klase.

- Uglavnom su to ljudi starosti između 20 i 35 godina koji žele da se opuste i zaborave na rat. Prosječno imamo oko 50 gostiju, a vikendom dođe i stotinak - kaže Dition.

On dodaje da je muzika dobra i da ljudi vole da se opuste i igraju, pivo košta oko 310 sirijskih funti (četiri dolara), a alkoholna pića oko pet dolara.

Opterećen ratom i sve većim siromaštvom, prosječan Sirijac izlazi sve rjeđe, ali ipak voli da sa ženom ili djevojkom dođe u restoran.

- Dolazimo ovdje zato što volimo život i želimo da iskoristimo svaki trenutak - kaže Elijas Hana, 27-godišnji inženjer koji često dolazi u “Laundž”.

On kaže da je prije dva mjeseca bio očevidac jednog napada, što ga je mnogo potreslo.

- Onda sam počeo da dolazim u “Pjur laundž” i osjećam se bolje - dodao je Hana.

Iako zarada nije velika zbog rata, Dition kaže da nije na gubitku. On, ipak, dodaje da ne zna koliko će još ostati u Damasku i da će otići samo ako život u gradu postane nepodnošljiv.

- Ranije smo obilazili sve dijelove zemlje, ali sada je čak nemoguće otići na periferiju prestonice. Ako rat pogodi Damask i sve stane, pokupiću svoje stvari i otići. To bi bila šteta jer mnogo volim ovaj grad - kaže Dition.

Građanski rat

Građanski rat u Siriji vodi se od proljeća 2011. između vlade predsjednika Bašara al-Asada na jednoj, i pobunjenika koji nastoje da svrgnu njega i vladajuću stranku, na drugoj strani. Sukob je počeo kao serija demonstracija inspirisanih tzv. arapskim proljećem, odnosno protestima opozicije koji su doveli do smjene višedecenijskih režima u Tunisu i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da demonstracije uguše uz pomoć vojske je, pak, dovelo do eskalacije nasilja, a grupe demonstranata su se od ljeta 2011. naoružale i organizovale u tzv. Slobodnu sirijsku vojsku s bazama u susjednim državama koja protiv režima vodi gerilski rat.

Prema podacima Opservatorije za zaštitu ljudskih prava, od marta prošle godine, kada su počeli sukobi u Siriji, u toj zemlji poginulo je više od 36.000 ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.