U krznu ljenjivca možda postoje antibiotici koji ubijaju „superbakterije“

Istraživanje je pokazalo da je krzno ljenjivca domaćin brojnim zajednicama insekata, algi, gljivica i bakterija, pored ostalih mikroba, od kojih neki mogu da predstavljaju rizik od bolesti.

Ipak, kažu stručnjaci, čini se da su poznati spori sisari iznenađujuće otporni na infekcije.

„Ako pogledate krzno ljenjivca, vidite kretanje: vidite moljce, vidite različite vrste insekata. Veoma gusto naseljeno stanište“, rekao je za AFP Maks Čavaria, istraživač sa Univerziteta u Kostariki, prenosi Fizis.

„Očigledno kada postoji koegzistencija različitih vrsta organizama, sigurno postoje i sistemi koji ih kontrolišu“, napominje mikrobiolog.

Čavaria i njegov tim uzeli su uzorke krzna od kostarikanskih dvoprstih i troprstih ljenjivca kako bi ispitali šta bi taj sistem kontrole mogao biti.

Otkrili su postojanje bakterija koje proizvode antibiotike koji „omogućavaju kontrolu proliferacije potencijalno patogenih bakterija... ili inhibiraju druge konkurente“, kao što su gljivice, prema studiji objavljenoj u časopisu Environmental Microbiology.

Ljenjivci nikada nemaju infekcije

Ljenjivac je nacionalni simbol Kostarike i glavna turistička atrakcija u ovoj državi Centralne Amerike.

Populacija dvoprste (Choloepus Hoffmanni) i troprste (Bradipus variegatus) vrste lenjivca je u značajnom padu i nalaze se na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode.

Žive u krošnjama drveća u džungli na obali Kariba, gdje je klima topla i vlažna.

Amerikanka Džudi Ejvi vodi utočište na obodu džungle u kome se brine o ljenjivcima povređenim u kontaktu sa ljudima ili drugim životinjama. Ona liječi i rehabilituje ova simpatična stvorenja sa namjerom da ih vrati u divljinu.

„Nikada nismo primili ljenjivca koji je bio bolestan, koji ima neku infekciju ili sličan zdravstveni problem“, rekla je ona za AFP.

Imali smo ljenjivca koji se povrijedio na dalekovodu i cijela ruka mu je bila skroz uništena, ali nije bilo infekcije. Mislim da smo za 30 godina, koliko imamo ovo utočište, vidjeli samo pet životinja koje su došle sa inficiranom povredom. To nam govori da se nešto dešava u njihovom tjelesnom ekosistemu.“

Ejvi, koja je osnovala utočište sa svojim pokojnim mužem iz Kostarike, Luisom Arojom, nikada nije ni čula za ljenjivce u svojoj rodnoj Aljasci. Od kada je 1992. prihvatila prvog ljenjivca, koga je nazvala Buttercup (Lutak), brinula je o oko hiljadu njegovih srodnika.

Inspiracija Flemingovo otkriće penicilina

Mikrobiolog Maks Čavaria uzeo je uzorke sa krzna ljenjivca smještenih u utočištu i analizirao ih u laboratoriji. Istraživanje je započeo još 2020. godine i već je odredio 20 mikroorganizama kao potencijalne „kandidate“ koji treba tek da budu imenovani.

Ipak, naveo je da je pred njim dug put utvrđivanja da li bi ova jedinjenja mogla biti korisna i za ljude.

„Prije nego što razmišljate o primjeni u liječenju ljudi, važno je najprije shvatiti o kojoj vrsti molekula je riječ", napominje Čavaria.

Primjer za njegovo istraživanje je penicilin, koji je 1928. otkrio britanski naučnik Aleksandar Fleming, koji je ustanovio da kontaminacija laboratorijske kulture gljivicom ubija bakteriju koja izaziva bolest.

Njegovo otkriće prvog ubice bakterija ili antibiotika na svijetu donijelo mu je Nobelovu nagradu za medicinu 1945. Međutim, otpornost mikroba na antibiotike je sve veći problem, što znači da neki lijekovi više ne uspijevaju da se izbore sa infekcijama.

Antimikrobna rezistencija je prirodan fenomen, ali prekomjerna upotreba i zloupotreba antibiotika kod ljudi, životinja i biljaka pogoršala je problem. Svetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi do 2050. otpornost na antibiotike mogla da bude uzrok 10 miliona smrti godišnje, prenosi RTS.

„Projekti poput našeg mogu doprineti pronalaženju novih supstanci koji se, na srednji ili duži rok, mogu koristiti u ovoj borbi protiv rezistencije na antibiotike“, smatra Čavaria.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.