Tajne piva sestre Doris
Poznata je činjenica da Bavarci obožavaju pivo i ono je, jednostavno, sastavni dio njihovog života, ali malo ljudi zna da posebnu pažnju pridaju rijetkim vrstama piva koje se ne mogu naći u običnim prodavnicama i pivnicama.
Takav slučaj je i sa pivom koje časna sestra Doris već 40 godina pravi u samostanu Malersdorf, koji datira iz 12. vijeka. Ova časna sestra, koja je takođe sertifikovani proizvođač piva, predstavlja živi dokaz da su žene predodređene za složenije pozive nego što je obično usluživanje piva.
Industrija piva i njegovo ispijanje u Njemačkoj uglavnom se vrti oko muškaraca, naročito u Bavarskoj. U ovoj njemačkoj regiji samo nekolicina žena uključena je u proizvodnju piva i floskula da "žene ne vole pivo" još je čvrsto uvriježena među njenim stanovnicima. Ipak, sestra Doris dokazuje upravno suprotno. Ona je dio male grupe "žena koje piju pivo"- ženskih pivara koji razbijaju stereotipe o ženama i pivu.
Kao i mnogi samostani, tako je i Malersdorf vijekovima bio magnet za hodočasnike koji traže blagoslov od relikvija svetaca koje se nalaze u njemu. Kako su mnogi dolazili u manastir, tako je bilo važno da utole žeđ u piću koje u sebi nije imalo patogena. Izbor je pao na pivo.
To je bio jedan od razloga zašto su manastiri u Evropi, uporedo sa uobičajenim aktivnostima, vodili i pivare. Isto se desilo u Malersdorfu kada je 1881. godine napravljena sadašnja pivara. Ono što ovaj samostan odvaja od ostalih je činjenica da je Doris jedina časna sestra u Evropi koja proizvodi pivo.
Kada radi u pivari, ona ne ide na redovne službe i tada posao započinje u pola četiri ujutro. Zavisno od sezone, ona pravi svijetlo pivo "folbir", crno pivo "zoigl" ili pjenušavi "majbok". Njoj se, inače, ne sviđa omiljeno pivo u Bavarskoj "vejzen" i uopšte ne pokušava da ga pravi. U Bavarskoj ovakav stav je gotovo ravan otpadništvu, ali sestra Doris se ne osvrće na te stvari, ipak je ona žena prefinjenog ukusa i čvrstih stavova.
Časne sestre su predodređene za život proveden u molitvi i crkvenim službama od kada uđu u samostan. Kada je sestra Doris odlučila da krene ovim putem, desila se neuobičajena stvar da je postala pivar. Naime, ona je naslijedila stariju sestru koja je vodila pivaru još od tridesetih godina.
- Gledala me je i procjenjivala isto kao što seljak proučava bika za kupovinu - prisjeća se Doris procesa selekcije.
Kada je završila obuku i stekla sertifikat pivara, preuzela je pivaru 1975. godine.
- Proizvodnja piva je ženski posao - kaže ona dodajući da su žene pivari bile uobičajena pojava u srednjem vijeku. Za razliku od modernih pivara, Doris svoju vodi na potpuno tradicionalan način.
Ona godišnje proizvede 3.000 hektolitara "božanskog pića", što je zanemarljivo u odnosu na velike svjetske pivare koje tu količinu proizvodu za desetak minuta. Njeno pivo dostupno je samo u nekoliko kafana u istočnoj Bavarskoj. Sestra Doris i samostan nemaju namjeru da povećaju proizvodnju piva, što znači da ga ljudi u drugim zemljama teško mogu probati.
Oni koji to žele, moraju otputovati u Njemačku, ali i tada im neće biti lako da dođu do njenog piva jer područje gdje se nalazi samostan nije turistički razvijeno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
