Straćare sramote pred vratima Madrida

Kako Madrid raste, tako se njegove granice primiču naselju poznatom kao Kanjada Real. I ono počinje da mu smeta.

U Kanjada Realu ulice su neasfaltirane. Kuće su napravljene od talasastog lima ili betona. Na nekim mjestima su samo hrpe smeća. Naselje su prije 40 godina počeli da grade ljudi koji su sa sela dolazili u Madrid tražeći posao. Sa ekonomskom krizom ono je naraslo do gotovo 40.000 stanovnika - mješavinu sjevernoafričkih izbjeglica, Roma i Španaca sa društvenog dna.

Kristina Pozas ovdje je živjela 11 godina.

- Živjeli smo tamo generacijama, ali sada su se predgrađa počela širiti prema nama i prodirati na našu teritoriju pa im odjednom smetamo. Grad je stigao do nas i sada žele da se otarase ovog predgrađa. Žele da se dokopaju novca koji bi im moglo donijeti ovo zemljište, a mi da nestanemo - priča Kristina.

Nakon što su vlasti decenijama zatvarale oči pred ilegalnim naseljem koje se sve više širilo, sada su gladne novca i žele zemlju nazad. Tako već dvije godine u Kanjadu Real šalju buldožere da uklone desetine domova tamošnjih stanovnika.

Jedan od njih je pripadao Abdulu Gajlanu. On nogom prebire po hrpi šute - to je sve što je ostalo od njegovog doma. Iz nje izviruje komadić slomljene keramičke pločice - uspomena iz Abdulove domovine Maroka:

- Ostavili su me na ulici. Zahvaljujući pomoći komšija, ponovo sam izgradio kuću. Ali, šest mjeseci kasnije došli su u pola pet ujutro i ponovo je srušili, a mene i moju porodicu ostavili na ulici - priča marokanski doseljenik.

Naselje je izgrađeno na putu kojim je u stara vremena prolazila stoka, u 14 kilometara dugom riječnom koritu koje je već 700 godina javno dobro. Ljudima se dozvoljava da budu na njemu, ali ne i da izgrade stalne nastambe. Njegovi stanovnici plaćaju porez na dohodak, ali ne i na zemljoposjed.

Većina ih sama gradi svoje kuće, sa cisternama, ali bez kanalizacije. U naselju nema ni škola ni zdravstvenih ustanova. Ljudi koji tamo žive moraju za ovakve i slične usluge da odlaze u druga naselja. I često kao prebivalište navode adrese prijatelja ili rodbine:

- Kada moji sinovi pošalju molbu za posao, navedu djedovu ili bakinu adresu kao svoju. Jer, ako priznaju da žive u ovom naselju, niko im neće dati posao. A vrlo su dobri studenti. Ono što se događa njima, događa se i mnogim drugim ljudima - priča Kristina Pozas.

Luis Noges je socijalni radnik i profesor koji istražuje Kanjadu Real. Kaže da je ovo sirotinjsko naselje dalo mnogo radnika za vrijeme ekspanzije građevinske branše.

- Ali, sada je kriza pa ovdje više nema koristi za velike poslovne projekte u Madridu. I to je pravi problem. Zato je oni sada žele ukloniti. Samo je pitanje kako - objašnjava Noges.

Ahmad Bilkain je iz Maroka u Španiju došao prije 20 godina u potrazi za boljim životom. Uslovi u kojima sada živi su ga, kaže, spustili na zemlju:

- Pa mi smo ovdje u Evropskoj uniji! Ne možete ostaviti ljude bez kuća, bez ičega, na ulici... Ne možete ostavljati djecu na ulici! Ne možete to raditi - rekao je ogorčeno.

To se pogotovo ne bi trebalo događati u zemlji koja ima višak stambenog prostora. Ironija sudbine je da su mnogi od stanovnika ilegalnog naselja pred vratima Madrida pomogli da se izgrade luksuzni stanovi koji sada zjape prazni, dok oni sami žive u bijedi i prljavštini.

Premalo stambenog prostora

Stanovnici i aktivisti za ljudska prava tvrde da vlasti Kanjadu Real prikazuju problematičnijom nego što jeste kako bi javnost pridobile za rušenje naselja. To, argumentuju oni, odvraća pažnju od stvarnog problema - činjenice da u Španiji ima premalo stambenog prostora koji ljudi sebi mogu da priušte.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.