Šta se odvijalo na ranču Mesije seksa?
Džon Vilijamson preminuo je u 80. godini života krajem marta od raka, a njegova smrt prošla je prilično neopaženo. Razlog tome jeste činjenica da je Vilijamson na vrhuncu svoje slave 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka njegovo ime palo zaborav nakon što se vratio „normalnom životu". Prije toga Vilijamson je bio poznat kao Mesija seksa i bio je glavna figura u jednom od najneobičnijih eksperimenata ikada sprovedenih u ime „slobodne ljubavi".
Naime, fondacija Sandstone imala je svoj privatni posed, koji se protezao na šest hektara zemalja u kanjonu Topanga u blizini Los Anđelesa. Na ovom ranču su gosti ovog pionira seksualne revolucije mogli goli da uživaju u opuštenoj zabavi ali i orgijama. Svrha svega toga bila je „pomoć parovima u gubljenju inhibicija", a čak i uprkos tome što su se tamošnje zabave vrlo često pretvarale u masovne orgije sa „zamjenom" žena, to im nije bila primarna namena, prisjećaju se neki od učesnika.
Vilijamson je u trenutku pokretanja ove „akcije" bio Nasin bivši inženjer, a zajedno sa svojom suprugom Barbarom je želio da pokrene društvenu revoluciju kroz seksualno oslobođenje.
Oni su vjerovali da će parovi, pogotovo žene, ako budu u potpunosti iskreni u vezi sa svojim seksualnim potrebama, živjeti puno ispunjenijim i smislenijim zajedničkim životima i da neće biti u iskušenju da varaju.
Ideja je bila „sporazumna prevara", objašnjava Gaj Tales, njujorški pisac i „posmatrač učesnik", čija je knjiga o seksualnoj revoluciji iz 1980. godine, „Supruga tvog susjeda", Amerikancima približila događanja sa ovog ranča.
Odmah po useljenjeu dobrodošlicu mu je u stilu poželjela domaćica Barbara Vilijamson – pokucala je na vrata gostinjske kuće u koju su ga smjestili i potom imala seksualni odnos sa njim. Talese kaže da se odmah predano bacio na „istraživanje", a iako se njegova supruga pomirila sa time, nikad nije uspio da je privoli da mu se pridruži.
Zabave su redovno počinjale masovnim golim skokom u bazen kako bi s eučesnici opustili: „Na početku ste predavali vašu odjeću i bilo je prilično neugodno biti go. To stvarno promjeni vašu ličnost. A sve to radite red desetinama drugih ljudi. I uvjeravam vas, u pitanju nije bila parada ljepote – bilo je tu ljudi svih godina, oblika i veličina", prisjeća se Talese.
Na ranču je važilo svega nekoliko pravila: u zabavama nisu moglu da učestvuju mlađi od 18 godina, nije bilo dozvoljeno konzumirati droge niti bilo koga prisiljavati na nešto što ne želi.
Osim toga, ulazak nije bio dozvoljen „morbidno gojaznim" osobama, alkoholičarima i narkomanima.
Sa druge strane. Barbara Vilijamson, koja je sa Džonom provela 47 godina u braku, a trenutno ima 74 godine i vodi ranč za divlje životinje u Nevadi, pojasnima je da su za čitav koncept imali i lične razloge, iako će ih mnogi možda nazvati potpuno neispravnim: „Znali smo da tradicionalni heteroseksualni brak ne može da opstane jer dvoje ljudi jedno drugom ne mogu dati sve što im je potrebno. Iz tog razloga rješili smo da izgradimo veći brak".
U njihovom slučaju ovo zaista jeste bio „veći brak" – u šest godina koliko je provela na ranču, imala je seks sa otprilike 200 različitih ljudi. Ona takođe tvrdi da to nikada nije štetno uticala na njen odnos sa mužem.
Njihov pokret „perverzne utopije" započeo je 1968. godine, kada su inspirisani romanom Ajna Randa „Atlas Shrutged", koji se bavi tematikom industrijalaca koji su odlučili da se pobune u društvu koje ih je sputavalo, oboje napustili dotadašnje poslove. Željeli su da idu protiv svih društvenih normi tako da su kupili Sandstone u koji su se uselili sa još nekoliko prijatelja.
Nošenje odjeće na ranču bila je stvar ličnog izbora ali su gotovo sve vrijeme svi bili nagi, čak i kada su na traktorima obrađivali zemlju ili se bavili građevinskim poslovima.
I iako je mala vjerovatnoća da su baš svi gosti marili za njihove intelektualne postavke, ideja ove revolucije i zabave koje su pravili svake srijede, petka, subote i nedjelje bile su izuzetno popularne. Na njima je u jednom trenutku znalo da bude i do 500 osoba, a procjenjuje se da je u aktivnim godinama kroz ranč prošlo oko 4.600 osoba.
„Sve što je puritanska Amerika pokušala da sakrije, cenzuriše i izopšti iz spavaćih soba, u ovoj odrasloj igraonici stavljeno je na vidjelo", zaključio je Talese.
Vrata ranča zatvorena su 1976. godine, a Talese tvrdi da Vilijamsonovi nisu uspijevali da obuzdaju ljubomoru i seksualnu posesivnost među parovima, kao što su se nadali da će uspjeti.
Zapravo, često se događalo da upravo Džon bude razlog ljubomore pošto su supruzi morali sa strane da posmatraju kako se njihove žene zaljubljuju u „božansku figuru" koju je on predstavljao.
Nakon što su ostali bez novca, Vilijamsonovi su 1973. godine posjed prodali istomišljeniku koji je zabave održavao još tri godine nakon toga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
