Smrtonosni virus ponovo hara Afrikom
Teško je ne biti nervozan kada se stoji ispred bolničkih šatora sa pacijentima oboljelim od ebole. Šatori su postavljeni na velikom polju nedaleko od grada Konakrija u afričkoj državi Gvineji i u njima su smješteni ljudi pogođeni novom epidemijom ebole.
U njih može stati desetak kreveta i dva zastora sa velikim rajferšlusima koji sprečavaju da bilo šta izvana prodre unutra i, što je još važnije, da ništa iz unutrašnjosti ne izađe spolja.
Niko ne ulazi u šatore a da 15 minuta ne provede u stavljanju zaštitne opreme koja pomalo liče na svemirska odijela. Izvan šatora vazduh je zagušljiv i ima izraziti miris izbjeljivača. Izbjeljivač je smješten u velike plastične kante i ljudi ga bukvalno koriste za pranje ruku.
Njegov miris se miješa sa mirisom dima koji izlazi iz velike rupe u zemlji pune gareži. Sve što izlazi iz šatora vani mora biti spaljeno - zaštitna odjeća koja se nosi, prekrivači kreveta, pa čak i ljudski sekreti i izmet. Medicinari iz humanitarne organizacije "Ljekari bez granica", koji vode ovo odjeljenje, ništa ne prepuštaju slučaju, jer ništa ne ubija bolje nego vatra.
Svi oni znaju da se suočavaju sa jednim od najsmrtonosnijih virusa na svijetu, ebolom, koja ubija 90 odsto zaraženih. Za nju ne postoji tretman ili vakcina koja bi dovela do izlječenja. Ona se širi putem krvnog sistema i jednostavno gasi imuni sistem ljudi i izaziva groznicu, bolove u mišićima i često je praćena krvarenjima.
- Simptomi su se počeli ispoljavati u vidu glavobolja, dijareje, bolova u leđima i povraćanjem. Prvi ljekar kojeg sam vidio u selu rekao mi je da bolujem od malarije. Ali tek kada sam otišao u bolnicu u Konakriju rečeno mi je da ima ebolu - objašnjava jedan Gvinejac koji je uspio da preživi.
Vratio se kući, ali je virus ubrzo pokazao svoje lice kada su njegova dva ujaka umrla. Neki od ljekara su sterilisali kuću dok su ih svi ukućani sa zgražanjem posmatrali. Zatim su ih odveli na liječenje u šatore i od ukupno devet članova porodice preživjelo je samo njih troje.
- Svi znaju za afričku solidarnost - uobičajeno kada neko umre svi vam dolaze u posjetu. Ali kada izgubite tri ili četiri člana porodice niko vam ne dolazi jer se svi boje. Još je gore kada čuju na radiju ili televiziji da ste oboljeli od ebole - objašnjava Gvinejec koji je želio da ostane anoniman.
Od početka izbijanja epidemije 136 ljudi je umrlo u Gvineji i šest u obližnjoj Liberiji, a 17 od njih su bili medicinski radnici.
Kanadski ljekar Tim Jagatic radi u šatorskom odjeljenju već nekoliko sedmica.
- Nemam svoju porodicu - objašnjava Tim i dodaje da ga niko nije odgovarao da dođe u Gvineju.
U njegovom poslu porodica predstavlja otežavajuću okolnost. On je druga vrsta ljekara koji se ne brine samo za pacijente već rizikuje i svoj život. Situacija u odjeljenju je toliko opasna da čak i najmanja rana na tijelu može biti kobna.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
