Siromašni zamorci farmaceutske industrije
Nju Delhi - Farmaceutske kompanije se suočavaju sa sve većim pritiskom da ispitaju navode da se njihovi novi lijekovi testiraju na nekim od najsiromašinijih osoba u Indiji, bez njihovog znanja.
Nitu Sodej, koja je u maju 2009. svoju svekrvu Čandrakalu Bai odvela u bolnicu "Manaradža Ješvantrao" u Indoru rekla je da su obje bile iznenađene.
- Pripadnici smo niže kaste i kada odemo u bolnicu obično dobijamo vaučer od pet rupija, ali ljekar je kazao da ćemo dobiti strani lijek koji košta 125.000 rupija (više od 1.700 evra). To je bilo zaista skupo liječenje za ljude poput nas - rekla je Sodej.
Njih dvije su otišle u bolnicu, koja se nalazi u najvećem gradu u Madji Pradešu, siromašnoj provinciji u centralnoj Indiji, jer je Baijeva imala bolove u grudima.
Njihov status dalita, najnižeg sloja u hinduističkom kastinskom sistemu, podrazumijeva da stoje na kraju reda i satima čekaju na ljekarski pregled. Ovog puta je, međutim, bilo drugačije i ljekar ih je istog trena primio.
- Ljekar je uzeo vaučer od pet rupija koje dobijaju ljudi poput nas, koji spadaju u kategoriju ispod linije siromaštva, i rekao da će preostali dio biti plaćen iz specijalnog vladinog fonda za siromašne građane - objašnjava Sodej.
Naglašava kako nije znala da je njena svekrva bila podvrgnuta testiranju efikasnosti novog lijeka "tonapofilin", koji je sprovodila kompanija "Biogen Idec". Nijedna od njih nije umjela da čita, a Sodej se ne sjeća da je dala pismeni pristanak za testiranje.
Poslije korišćenja pomenutog lijeka, Bai je imala srčanih problema. Prestali su da joj daju "tonapofilin" poslije nekoliko dana i pustili je na kućno liječenje. Manje od trideset dana kasnije, doživjela je srčani udar i umrla u 45. godini.
Testiranje lijeka, koji je registrovan u Velikoj Britaniji, kasnije je obustavljeno zbog velikog broja zabilježenih napada, saopšteno je iz "Biogen Ideca". Ovo nije usamljeni slučaj, piše Bi-Bi-Si.
Pokojnu Tizudžu Bai nisu pitali da li želi da učestvuje u ispitivanju efikasnosti jednog drugog lijeka, ističe njen sin Naraijan Survaija. Baijeva je zatražila ljekarsku pomoć zbog problema sa donjim ekstremitetima. I, poput Sodejeve, porodici je rečeno da će jedna dobrotvorna organizacija namiriti račun za njegu njegove majke.
Nekoliko sedmica poslije uzimanja testiranog lijeka, Survaija kaže da se zdravstveno stanje njegove majke pogoršalo i da ona više nije bila u stanju da se kreće.
- Rekao sam to doktoru, ali je naglasio da ne prekidamo liječenje. Da je to privremena paraliza i da će joj od ovog lijeka biti bolje - kazao je Survaija.
Od 53 osobe podvrgnute testiranju, koje su finansirale britanske i njemačke farmaceutske kompanije, osam je preminulo. Nema čvrstih dokaza da je uzrok njihove smrti baš ovaj lijek, ali nije bilo ni autopsija koje bi omogućile punu istragu.
U proteklih sedam godina, u bolnici "Maharadža Ješvantrao" u Indoru zabilježena su 73 klinička testiranja nad 3.300 pacijenata, od kojih su 1.833 bila djeca. Desetine pacijenata su preminule, ali njihove porodice, međutim, nisu dobile odštetu.
S vremena na vrijeme, čule bi se depresivne priče o siromašnim, često neobrazovanim ljudima koji pričaju kako su se laskavo i privilegovano osjećali kada im je iznenada ponuđena šansa da prime lijek koji je obično namijenjen bogatima. Od porodica pacijenata se često moglo čuti da je terapije u bolnici "Maharadža Ješvantral" nadgledao dr Anil Barani.
Protiv Baranija je podignuta optužnica za uzimanje mita od farmaceutskih kompanija u vidu ilegalnih isplata i odmora, ali i za podvrgavanje pacijenata testiranjima efikasnosti lijekova bez njihove dozvole. Barani je napustio pomenutu bolnicu poslije više od 30 godina staža.
Barani je samo jedan od velikog broja ljekara u toj bolnici koji su novčano kažnjeni zbog neregularnosti zabilježenih prilikom testiranja lijekova.
Pomenuti problem, međutim, nije ograničen samo na bolnicu "Maharadža Ješvantral". Indijska vlada je ublažila zakone koji se odnose na testiranje efikasnosti lijekova 2005, zbog čega su strane farmaceutske kompanije počele da iskorištavaju obrazovane ljekare koji govore engleski i veliku populaciju iz koje mogu da odaberu test-uzorak.
Testiranje u Bopalu
Glavni grad provincije Madja Pradeš je Bopal, grad čije će se ime uvijek vezivati za najgoru industrijsku katastrofu na svijetu. Eksplozija u fabrici "Junion karbid" izazvala je curenje gasa koje je ubilo gotovo 25.000 osoba.
Jedina dobra stvar koja je proizišla iz ove katastrofe je izgradnja memorijalne bolnice Bopal, što je posljedica dijela dogovora o odšteti sa "Junion karbidom" da bi se omogućila njega za oko pola miliona stanovnika na koje je ova nesreća uticala. Ono što mještani nisu znali jeste da su pojedini od njih bili podvrgnuti kliničkom testiranju lijekova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
