Robijaši uživaju na plaži i uzgajaju povrće
Na ostrvu-zatvoru Bastoj u Norveškoj, nekoliko kilometara od obale fjorda Oslo, i 73 kilometra jugoistočno od prestonice, zatvorenici, među kojima ima i ubica i silovatelja, žive u uslovima koje kritičari nazivaju “udobnim” i “luksuznim”. Pa ipak, ovaj zatvor ima najnižu stopu povratnika u Evropi.
Jedan od zatvorenika, po imenu Peter, koji služi 14-godišnju kaznu zbog šverca droge, prije nego što je prebačen na Bastoj, gotovo osam godina bio je u zatvoru visoke bezbjednosti.
- Ovdje nam ukazuju povjerenje i odgovornost. Odnose se prema nama kao prema odraslim ljudima. Ovdje je kao da živite na selu, u komuni. Svako mora da radi. Ali imamo i slobodno vrijeme, tako da možemo da pecamo, ili ljeti da se kupamo na plaži. Svjesni smo da smo zatvorenici, ali ovdje se osjećamo kao ljudi - kaže Peter.
Na ostrvu, površine 2,6 kvadratnih kilometara tokom dana radi 70 zaposlenih, od kojih su 35 čuvari u uniformama. Njihov glavni posao je da prebrojavaju zatvorenike - ujutru, dva puta u toku dana dok su na radnim mjestima, na zboru u 17 časova i uveče u 23 sata. Samo četiri čuvara ostaje na ostrvu poslije 16 časova.
U zatvorskim bungalovima boravi po šest zatvorenika. Svaki ima svoju sobu, a ostale prostorije, kuhinja i slično, su im zajedničke. Ideja je da se naviknu na život kakav ih čeka kada izađu iz zatvora.
Sami zarađuju za hranu u zatvoru
Samo se glavni obrok služi u sali za ručavanje. Osuđenici zarađuju po šest evra dnevno, a mjesečno dobijaju oko 70 evra za hranu, to jest za doručak i večeru, koju nabavljaju u dobro snabdjevenom mini-supermarketu na ostrvu.
Torbjorn, jedan od čuvara, objašnjava kako zatvorenici na farmi gaje ovce, krave i kokoške, ili uzgajaju voće i povrće.
- Veći dio namirnica koje koriste sami uzgajaju - kaže on.
Takođe, zatvorenici rade u perionici, u štalama, u radnji za popravljanje bicikala (mnogi imaju svoje bicikle, koje su sami kupili), u pilani, a radni dan počinje u pola devet ujutru.
Atmosfera koja vlada na ostrvu podsjeća na neku religijsku zajednicu, u kojoj vlada duhovni mir, uz primetno odsustvo žena i djece.
Hesle ima 23 godine, a nalazi se na odsluženju 11-godišnje kazne zbog ubistva, od čega mu je ostalo još četiri godine.
- Bilo je to ubistvo iz osvete. Kamo sreće da to nisam uradio, ali sada moram da platim za svoj zločin - priča on i dodaje da je zbog droge u raznim kaznenim institucijama bio, sa prekidima, od svoje 15. godine.
Zatvorenici bili predgrupa Zi-ZI Topa
Na Bastoju postoje tri zlatna pravila: nema nasilja, nema alkohola i nema droge. Hesle radi u štali sa konjima. Na pitanje kako zamišlja svoju budućnost, odgovara: “Sada nemam potrebu za drogom. Kad izađem, želim da živim normalno i imam porodicu. Ovdje učim kako da se spremim za takav život”.
Svira gitaru i vježba sa drugim zatvorenicima. Prošle godine bilo im je dozvoljeno da sviraju kao predgrupa na koncertu Zi-Zi Topa.
Sven, drugi član grupe, osuđen je zbog ubistva na osam godina. Radi u pilani i čeka da li će biti usvojena njegova molba da postane “nadzornik” u njegovom bungalovu.
- Volim odgovornost. Prije nego što sam došao ovdje, nikad nisam vodio računa o drugim ljudima - zaključuje on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
