Pronađen najstariji dokaz o tome kako su i kada ljudi počeli sa kuvanjem hrane

GS
Foto: Ilustracija

Međunarodni tim naučnika koji radi u sJevernom sektoru Mrtvog mora tvrdi da je pronašao najranije znake kuvanja praistorijskih ljudi.

Na arheološkom lokalitetu zvanom Gešer Benot Iakov, ostaci ribe nalik šaranu pokazuju znake pažljivog zagrevanja prije čak 780.000 godina.

Ovo otkriće nije najstariji dokaz o kontrolisanoj upotrebi vatre od strane ranih ljudi, ali je najstariji dokaz u Evroaziji.

U Africi, lokaliteti koje je nastanjivao homo erektus, i koja datiraju najmanje 1,5 miliona godina sadrže ugalj i spaljene kosti. Ipak, ovo su samo posredni znaci paljenja, a ne jasni znaci kuvanja. Do dokaza je mnogo teže doći.

U stvari, znaci kuvanja se ne pojavljuju u arheološkim zapisima dugo nakon dolaska neandertalaca i homo sapijensa. Do nedavno, najstariji dokaz kuvanja bili su zagrijani ostaci skrobnih biljaka pronađeni u jednoj podzemnoj peći u Africi.

To mjesto datira samo 170.000 godina u prošlost, što je 600.000 godina nakon što su rani ljudi u Izraelu kuvali ribu u dolini blizu Mrtvog mora.

„Ne znamo tačno kako je riba kuvana, ali s obzirom na nedostatak dokaza o izloženosti visokim temperaturama, jasno je da nije kuvana direktno u vatri, niti je bačena u vatru a nije korišćena ni za grejanje", kaže arheolog Jens Najorka iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.

Nedavna analiza tima sugeriše da su zubi drevnih slatkovodnih riba pronađeni na tom mjestu pronađeni na obližnjem mjestu gdje je nekada bilo jezero, i utvrđeno je da su bili izloženi odgovarajućim temperaturama za kuvanje.

Nalazi pomjeraju kontrolu vatre naših predaka u sredinu pleistocena, u vrijeme kada su populacije homo erektusa ustupile mjesto homininima većeg mozga, kao što je homo hajdelbergensis, prenosi RTS.

„Sticanje vještine potrebne za kuvanje hrane predstavlja značajan napredak u evoluciji, jer je obezbijedilo dodatna sredstva za optimalno korišćenje raspoloživih resursa hrane", objašnjava arheolog Nama Goren-Inbar sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu.

„Čak je moguće da kuvanje nije bilo ograničeno na ribu, već je uključivalo i razne vrste životinja i biljaka", dodaje.

Gešer Benot Iakob je mjesto bogato ostacima drevnih hominina. Arheolozi su ovdje pronašli dokaze o alatima od kremena, bazalta i krečnjaka, kao i voće, orašaste plodove, sjemenke i ostatke mnogih vrsta kopnenih sisara - srednjih i velikih.

Riba bogata omega masnim kiselinama pomogla u razvoju ljudskog mozga

Ko je živio u ovoj dolini jasno je dobro poznavao zemlju. Ali istraživači smatraju da je njihovo razumijevanje slatkovodnih staništa omogućilo ovoj populaciji da zaista napreduje.

Možda je čak i pomoglo ljudima da napuste afrički kontinent i odu dalje. Preskačući iz slatkovodnog staništa u slatkovodno stanište, hominini su mogli da obezbijede dobru zalihu svježe vode i namirnica bogate hranljivim materijama.

Naučnici već godinama tvrde da je jedenje ribe bogate omega masnim kiselinama, cinkom i drugim ključnim hranljivim materijama ono što je omogućilo ljudskom mozgu da razvije tako veliku složenost.

Sirova riba je vjerovatno sasvim dobro odgovarala najranijim homininima, ali kako je kuvana riba ušla u ishranu naših predaka, to je olakšalo varenje i spasilo ljude od konzumiranja opasnih patogena. Takođe je mozgu hominina dalo veći podsticaj za razvoj.

Riba spremljena u današnjem u Izraelu možda je tek bila početak kulinarskog umijeća našeg čovječanstva.

„Ova studija pruža dokaze o kuvanju ribe od strane ranih hominida naglašavajući ulogu močvarnih staništa u ponudi stabilnog, tokom cijele godine izvora hrane koji je igrao važnu ulogu u opstanku i širenju hominina širom Starog svijeta", zaključuju autori.

Studija je objavljena u časopisu Nature Ecology and Evolution.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana